ZDRAVSTVO NA HRVATSKI NAČIN: Otkažu operaciju, a ne kažu pacijentu!

Amerikanizacija hrvatskog zdravstva napreduje i ne staje, stvara se sustav zdravstva za bogate. Prijedlozi izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, izazvali su žestoke kritike u javnoj raspravi, kako liječnika i sindikata, tako i udruga pacijenata, a što je najgore u hitnoj su proceduri. Ministar zdravlja Siniša Varga i njegov šef Zoran […]

Amerikanizacija hrvatskog zdravstva napreduje i ne staje, stvara se sustav zdravstva za bogate. Prijedlozi izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, izazvali su žestoke kritike u javnoj raspravi, kako liječnika i sindikata, tako i udruga pacijenata, a što je najgore u hitnoj su proceduri.

Ministar zdravlja Siniša Varga i njegov šef Zoran Milanović sami su na jednoj strani, dok su ostali na drugoj strani, i čini se, sve je u posve bezizlaznoj situaciji. Zakonske bi izmjene otvorile preveliki prostor privatnog u javno zdravstvo, a mogle bi ugroziti postojeća prava pacijenata, a s druge strane, učinilo bi se zdravstvene usluge manje dostupnima većini i istodobno bi se javni novac slijevao u privatne džepove.

Svi u javnom zdravstvu su gotovo jednoglasni, da neće dopustiti razgradnju i ovo malo solidarnog zdravstva koji imamo u Hrvatskoj. Pri tome je velika fama da privatnici u zdravstvu jesu dovoljno dobri i traženi, da mogu na tržištu biti uspješni. Pa se zato ne smanjuje mogućnost da liječnici koji rade u javnim ustanovama mogu otvarati privatne poliklinike, nego bi im se omogućilo da otvaraju i bolnice?! Njegovo veličanstvo krupni kapital opet je najvažniji i jedini. Amerikanizacija, katastrofa zdravstva, tko ima neka se liječi, a tko nema, ne smije ni u bolnicu.

Imamo samo jedno pitanje: kako kraljevina Danska, mala zemlja koja nema nikakve posebne resurse i bogatstva, ima besplatno zdravstvo i školstvo?

No, ono kako je sada u stvarnosti, prije negoli je gospodin ministar uopće djelovao ovako radikalno, što se događa u reformi zdravstva koja je na djelu, nije dobro. Točno je da su rad subotom i poslijepodne pomogli da se stanje ”vječitog” čekanja promijeni i da su elektronički recepti pojednostavili posao zamjetno. Ali, osobna iskustva kao i ona druga, prilično su poražavajuća.

Što da napravi čovjek koji je naručen u bolnicu na operaciju, pripremi se na to što nije samo tako i nije lako, dođe u bolnicu – zagrebački KBC ”Sestre milosrdnice” – i kažu mu da kako je i došao, može i otići. Operaciju su odgodili, ali pacijentu to nisu rekli, jer on to ne bi trebao znati. Prepušten je ili sebi ili njima… Osim što je riječ o kompliciranom zahvatu, čovjek radi, a oni se ponašaju kao da je naručen na vađenje zuba. Za tjedan dana kad dođe ponovno na isto mjesto, može se samo nadati i vjerovati da neće doživjeti isto to, a još ga očekuje i operacija.

Osobno iskustvo kod privatnog liječnika, ginekologa, je tržišno, zaista. Sve je bilo dobro, nalaz je gotovo besprijekoran. Liječnik, pak, ima naoko preventivnu napomenu, da se ne bi dogodilo ono što je najgore, karcinom. Možda bi sve djelovalo pažljivo i brižno, kad privatni liječnik ne bi slao pacjenticu točno određenom kolegi specijalistu Klinike za ženske bolesti i porodništvo u KBC ”Sestre milosrdnice”.

Liječnici jesu malo plaćeni, medicinske sestre i potplaćene, ali nevjerojatno je da je za ljudskost potreban novac, a neobično je najblaže rečeno, da itko završi medicinu i da je ljudski odnos upitan.

Ali da, kaže Siniša Varga da novinari ništa ne razumiju – kao ni struka, a tko smo to mi u odnosu na jednog ministra? Zbilja ništa..

POPULARNE KATEGORIJE