Imamo Vijeće za prošlost, kad će za sadašnjost i budućnost?
Kolikogod zajednička tužba potomaka hrvatskih Srba, Roma i Židova (“Lalić i ostali”), kojom na Okružnom sudu u Chicagu od Hrvatske traže 3,5 milijardi dolara za materijalnu i nematerijalnu štetu u II. Svjetskom ratu imala gotovo pa nikakve šanse, ipak je izazvala zabrinutost u nekim hrvatskim krugovima. Današnja Hrvatska je, tvrde oni, sljednica NDH pa ih je dužna obeštetiti za pogubljene pretke i oduzetu imovinu. Službeno, reagiralo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova tvrdnjom da Hrvatska ne može snositi posljedice djelovanja NDH, jer nije njezina pravna sljednica.
State Department upozorava
U toj skraćenoj verziji priopćenja MVEP-a svi se slažu, ali avaj, dio medija tvrdi da je u prvotnom obliku stajalo kako je Hrvatska ustrojena na odlukama II. Zasjedanja ZAVNOH-a s temeljima u Domovinskom ratu, dok je u kasnijim odgovorima dijelu medija ZAVNOH naprosto ispario. Ako uistinu i jest tako, ipak nema mjesta čuđenju, još manje nevjerici. Javna je, naime, tajna da su ZAVNOH, pa i neke druge neupitne činjenice iz mračnoga razdoblja hrvatske povijesti “crvenom krpom” ne samo za NDH-nostalgičare iz “običnoga” puka, nego i pojedince iz same aktualne vlasti. No, dok prvi, ekstremno desne strančice i dio jednako orijentiranih, većinom lokalnih medija ustrajno jašu na reviziji povijesti, ovi pak drugi zadovoljavaju se “zaboravom” 1945. Kad bi se pitalo samo njih, na reviziju bi zasigurno i Ustav RH, u kojoj bi vjerojatno iščeznuli svi temelji državnosti do sama Domovinskog rata. Mrak na oči ne pada im samo rad ZAVNOH-a, nego i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a naglasito poradi Kraljevine Jugoslavije, koju “Hrvatski sabor nije sankcionirao”.
Mada je ovu tužbu teško dovoditi u bilo kakvu vezu s aktualnim zbivanjima u Hrvatskoj, jer je podnešena još lanjskoga svibnja, možda ipak nije slučajno što je veleposlanstvo SAD-a hrvatsku Vladu o tomu obavijestilo potkraj veljače. Jer tih je dana, naime, i State Department prilično oštro reagirao na ustaširanje AHSP-a središnjim zagrebačkim trgom, ustvrdivši da je samo u Europi za pobjedu nad nacizmom palo 186.000 američkih vojnika. Dok je s druge strane, primjerice, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović “optužila” medije da su, izvještavajući o tomu u prvim minutama elektronskih medija i na prvim stranicama tiska išli na ruku toj minornoj skupini željnoj medijske pozornosti.
Ni dana bez ustaša i partizana
No, sve to zbiva se i u vrijeme dok se politička i medijska scena u Hrvatskoj, umjesto nelagodnom sadašnjošću i neizvjesnom budućnošću, svako malo truju relativno dalekom prošlošću. Sve je dodatno zakuhalo kad je u Jasenovcu, na mjestu ustaškoga logora u kojem su u II. Svjetskom ratu stradale desetine tisuća nedužnih, osvanula ploča u spomen na jedanaestoricu u Domovinskom ratu poginulih pripadnika HOS-a, s grbom na kojemu je i ustaški pozdrav “Za dom spremni”. I dok SDP i SNV to smatraju provokacijom, traže da se ploča ukloni, premijer Andrej Plenković i predsjednica ne vide u njoj ništa spornoga jer su “HOS-ovci po tim pozdravom branili i ginuli za Hrvatsku u Domovinskom ratu, a ne veličali NDH”. K svemu, taj grb je i sastavni dio uredno registrirane postrojbe HOS-a, protivu čega ništa nisu poduzele nijedna HDZ-ova ni obje SDP-ove Vlade.
Budući da su ustaše i partizani, katkad i dijametralno suprotnih predznaka od onih povijesno utemeljenih, česta tema rasprava pa i žestokih sučeljavanja, Vlada je odlučila razračunati se “sa svim totalitarizmima novije povijesti”. U tu je svrhu osnovala I Vjeće za suočavanje s prošlošću koje će, najavljuje se, valjda do proljeća iduće godine donijeti preporuke kako tretirati povijesna razdoblja aktualnih sporenja. Istodobno, u pripremi je novi Zakon o državnom arhivu, s naglaskom na otvaranje arhivske građe od svibnja 1945. do prosinca 1991., napose arhive SKJ i SKH. Pa bismo na koncu valjda mogli saznati i pravu istinu o “nenarodnom režimu u kojem se komunistička vlast bivše države krvavo obračunavala sa stotinama tisuća Hrvata”. Samo da pritom ne strada i neupitna povijesna istina o Drugom svjetskom ratu. Pa da se, napokon, svim snagama okrenemo stvarnim problemima države koja je, zahvaljujući baš politici, po životnom standardu, u 25 godina svoje slobode, samostalnosti i suvereniteta pala na samo dno Europske unije.
