Možete li zamisliti da se, na primjer u Washingtonu, Parizu, Berlinu ili Londonu održava konferencija u organizaciji od nekih renomiranih medijskih tvrtki s temom SAD (Francuska, Njemačka, Velika Britanija) kakvu trebamo.
Ja ne. Čak to nebih mogao zamisliti kao moguće ni u Moskvi pa ni u Pekingu, možda u nekoj ‘banana’ državi pa bih se ironično nasmijao na takvu informaciju i organizaciju konferencije.
Zašto ne mogu to zamisliti? U najkraćem, postoje osnovne razlike u društvenim uređenjima na svijetu koje se mogu svrstati u uređenja s bilo kakvim normativnim postavkama društvenih vrijednosti (za primjer mogu uzeti Sjevernu Koreju, ne pada mi sada napamet neki blaži slučaj)
I naravno društvena uređenja s raznovrsnim konsenzualnim praksama.
Još pojednostavljenije rečeno imamo društvena uređenja gdje se ideološki odredi sadržaj vrijednosti svega i svačega pa se ti snalazi u tome kako znaš i umiješ i društvena uređenja gdje je definirana društvena forma djelovanja da bi se otprilike (ne naravno idelano) dalo šanse, prostora da svaki pojedinac, svaka društvena skupina ostvaruju samo svoje interese, ciljeve… to su (tzv.) demokratska društva.
Kod prvih je nesretan slučaj da se nerjetko javljaju najdevijantniji ljudski porivi, teško je uklopiti ljudsku prirodu u bilo kakve norme.
U drugom slučaju je činjenica (ne problem) što se svatko treba izboriti za svoja prava i svoje mjesto ‘pod suncem’, ništa se ne daje odozgo ako se netko za to ne izbori, dobro postoje nekakvi minimalni ljudski standardi kojih se nebi trebali lišavati ni najslabiji, najnesposobniji, civilizacijski standardi ali to fluidno zavisi od novca u državnoj blagajni.
E, zašto ovakav (naizgled) nepotreban uvod?
Novinari dobijaju različite pozive na konferencije za novinare, tzv. okrugle stolove, radne konferencije, evante, promocije… Nađe se u tim pozivima svačega, naravno većina je korisnih poziva na osnovu kojih novinari i obavljaju svoj posao i koji su jako važni ako ništa drugo ono zbog korisnosti ‘networkinga’, no ima i dosta u najmanju ruku promašenih poziva, ali i čudnih tako da je novinara teško iznenaditi opskurnošću, besmislenošću određenih poziva.
Prije nekoliko dana pak dobijem poziv koji me ipak iznenadi, u stvari i uznemiri, ili bolje reći „spusti na zemlju“, osvjesti me u kakvoj zemlji živim.
Poziv doslovno glasi: “zadovoljstvo nam je pozvati Vas na konferenciju ‘Hrvatska kakvu trebamo’ koja će se održati u ponedjeljak 20. ožujka s početkom u 9.30., hotel Esplanade.
Svjesni činjenice da se nalazimo na svojevrsnoj prekretnici, ta nacionalna medijska kuća, odnosno njihov glavni medij pozvala je “deset vodećih stručnjaka da detektiraju ključne probleme iz područja koja čine okosnicu hrvatske ekonomije i društva – demografije, obrazovanja, nacionalne sigurnosti, političkog sustava, poljoprivrede, energetike, ekologije, turizma, imidža i međunarodnog pozicioniranja zemlje te odnosa prema prošlosti”.
Ni manje ni više, svoja će rješenja ponuditi znanstvenici, sveučilišni profesori i istaknuti javni djelatnici, da ih ne nabrajam, no tu su svi iz državnog vrha, uglednih javnih institucija, javnog života.
“O budućim potezima govorit će i cijeli državni vrh: predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov i premijer Andrej Plenković, a u raspravi će sudjelovati i desetak bivših i sadašnjih članova Vlade…“, navodi se u pozivu.
Naravno da se neću odazvati ovakvom pozivu. Meni je sam događaj opskuran ( da ne kažem devijantan) i nemam potrebe za daljnjim objašnjavanjem. Tko voli neka izvoli ići na konferenciju.
ilustracija Branko Kolarić Apsurd sukoba
