Premijer Andrej Plenković u četvrtak je u uvodu sjednice Vlade kazao da je u slučaju Agrokora Vlada reagirala pravodobno, učinkovito i pokazala je da u ovakvoj krizi „ima snage i vodstvo za rješavanje problema“. I odmah poslije toga najavio da će banke danas potpisati sporazum o zajmu Agrokoru od 80 milijuna eura, uvjeren da je to dobar prvi korak u rješavanju krize. Kako je rekao i Vladin povjerenik za Agrokor, Ante Ramljak, to će omogućiti da se do Uskrsa lakše diše te da se mirnije krene u drugu fazu rješavanja problema, odnosno u dugoročniju stabilizaciju poslovanja. Kao poseban uspjeh servira nam se činjenica da su kredite zasad odobrile samo domaće banke (naravno, u stranom vlasništvu). Sa Sberbankom, najvećim Agrokorovim vjerovnikom, Vladin povjerenik tek će razgovarati o mogućnosti da izdvoji dodatna sredstva, ali bez uvjeta, odnosno bez mogućnosti da zadnji kredit koji je Agrokoru odobren, dobije status najstarijeg potraživanja.
Uspiju li ti pregovori, u što je sada ipak teško vjerovati, jer je ruska banka već jako izložen Agrokoru, to bi omogućilo 30-ak dana mirnijeg poslovanja, no pravo je pitanje što se time uopće dobiva. Istina, to će pomoći da se isplati dio manjih dobavljača i da radnici dobiju plaće do Uskrsa, no malo je teško vjerovati da su i premijer i ministri u Vladi koji u zadnje vrijeme ne rade gotovo ništa drugo osim što daju izjave o Agrokoru, a pogotovo povjerenik, koji je, navodno, sudjelovao i u pisanju posebnog zakona na temelju kojeg se Agrokor vadi iz g….. ove teške situacije, zaboravili kako je i zbog čega Agrokor potonuo.
O tome se u zadnje vrijeme više puta javno govorilo i slučaj je doslovno seciran do detalja, a svodi se na – nedostatak likvidnih sredstava koji se rješavao kreditima. I to, nakon što je HNB 2012. godine utvrdila da su neke banke pretjerano izložene tom klijentu i zatražile da smanjuju zaduženost, pa se više nije moglo dizati kredite kod kuće, Agrokor se bez problema nastavio zaduživati vani… I sad, kad su dugovi došli do grla, domaće banke (sa stranim vlasnicima) koje su vrlo izložene Agrokoru, ipak mu odobravaju kredite… Ukratko, prvi korak koji je napravljen u ovom slučaju izgleda kao kad notorni pijanac, nakon što je prethodnu noć odrvenio od količine popijenog alkohola, ujutro prije doručka drmne dupli konjak, da bi došao k sebi i – nastavio piti.
Za nadati se samo da premijer ne misli da je to znak velike hrabrosti i mudrosti o kojoj govori, te da Ante Ramljak zna kako natjerati teškog alkosa na odvikavanje. Inače je doista teško razumjeti što je Agrokor posebnim zakonom uopće dobio i kako bi mogao na zelenu granu. Naravno, dio Agrokorovih kompanija svakodnevno ima ozbiljne prihode i to jest novac na koji treba računati, ali ako to dosad nije bilo dovoljno za servisiranje obaveza, kako će biti za servisiranje istih obaveza i novih kredita?! Opet, uvijek ostaje mogućnost prodaje dijela Agrokorove imovine, no tek čekamo bilance koje trebaju pokazati koliko je Agrokor uopće dužan i što tvrtka uopće ima, a da nije već opterećeno zbog kredita, pa da se vidi koji manevarski prostor tu postoji. Tek kad se tu raščisti magla, postat će jasno koji je realan prostor za to da dobavljači išta dobiju na ime nenaplaćenih potraživanja te za razgovore o – otpisu dugova.
U međuvremenu, međutim, Državno odvjetništvo navodno je počelo češljati Agrokorovu dokumentaciju u potrazi za mogućim makinacijama u poslovanju koje bi mogle ukazati na to da se koncernom loše ili nezakonito gospodarilo. Kao i godinama do sada, opet se svi prave blesavi, pa se vode stručne rasprave o tome može li vlasnik tvrtke jednom tvrtkom jamčiti za dugove druge, može li izdavati mjenice bez pokrića i slično. Imamo stručnjake koji kažu da je protuzakonito izdati mjenicu bez pokrića, imamo i one koji tvrde da nije. Treći kažu da se to svodi na dobre i loše mjenice. Imamo one koji kažu da se izdavanje mjenice bez robe, na temelju koje su tvrtke dobivale kredite i vraćale novac Agrokoru, može smatrati protuzakonitim, imamo one koji kažu da ne može. Treći kažu da takve tvrtke ne bi trebale imati pravo na naplatu mjenica. Imamo one koji kažu da je bolje poslovati s koncernom koji drži 30% regionalnog tržišta, čak i uz dulji rok plaćanja, ali uz višu cijenu (dok su drugi trgovački lanci spremni plaćati i avansno!), imamo i one koji kažu da savjesni poduzetnici tako ne posluju da ne bi ugrožavali vlastitu tvrtku i vlastitu proizvodnju. Treći kažu – istina, ali na hrvatskom tržištu ovako je lakše…
Hvala Bogu, o svemu tome možemo raspravljati iz dana u dan, i tako gubiti vrijeme do mile volje, dok se dižu krediti i smjenjuju Alvarez treći i Ramljak prvi, a da od svega toga ne bude nikakve koristi. Čak je i premijer Plenković to sažeo u rečenicu koju vjerojatno ni sam ne razumije: „Bitno je da ovaj trenutak bude za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj svojevrsni transformativni učinak ovog prekretničkog tjedna, trebamo iskoristiti pozitivno u budućim poslovnim odnosima između gospodarskih subjekata, gdje se njihova plaćanja i financijsko poslovanje trebaju odvijati u skladu sa zakonom i na način koji će izbjegavati pretjeranu ovisnost nekih manjih društava”.
I tako mi predemo bez kraja i konca i hvatamo se za svaku nit, osim za jednu: U vrijeme dok nije redovito plaćao dobavljače i dok je sigurno znao da je Agrokor prezadužen i ne može podnijeti nova zaduženja, Ivica Todorić dizao je kredite okolo naokolo i istodobno sebi i svojoj obitelji isplaćivao dividendu. Svaki vlasnik, naravno, ima pravo na to, ali dobar vlasnik kojemu je stalo do onoga što je – kako Todorić tvrdi za sebe – 40 godina brižno stvarao, to ne bi učinio, jer zna da time ugrožava poslovanje svoje tvrtke, kao i poslovanje drugih na tržištu, što sigurno vodi u propast. I jednako kao što su svi i prije pet, šest godina znali kuda plovi Agrokor, ali nitko nije dirao u to, tako je i danas svakome tko ima i zrno soli u glavi jasno da je samo ta rečenica dovoljna za zaključak da je Todorić pribavljao osobnu korist na tuđu štetu, te da postoji osnova da se Kulmerovi dvori preurede u depandansu dvorca Remetinec.
Umjesto toga, idućih godinu do godinu i pol svi ćemo biti taoci ovog slučaja, a ako Agrokoru krene, vlasnik će se mrtav-hladan, uz političku podršku svih onih koje je zadužio i zaposlio u svome koncernu, vratiti u sedlo i praviti da se ništa nije dogodilo…
A u Beogradu narod prosvjeduje.
