VLADA PRED PADOM: Ako je već u siječnju javno založio ‘mooda’ za Agrokor koji je Moodys upravo načeo, zašto ih Zdravko Marić danas ne vida sam?

Svi su drugi politikanti, samo ja i moja vlada držimo se odgovorno prema Hrvatskoj – tako bi se ukratko mogao opisati stav premijera prema demokratskom pravu građana da se propituje uloga ministra financija Zdravka Marića u poslovanju Agrokora, koncerna kojem jedino Plenkovićeva Vlada sada još drži glavu iznad vode, s kojim je mirno zatražio od […]

Svi su drugi politikanti, samo ja i moja vlada držimo se odgovorno prema Hrvatskoj – tako bi se ukratko mogao opisati stav premijera prema demokratskom pravu građana da se propituje uloga ministra financija Zdravka Marića u poslovanju Agrokora, koncerna kojem jedino Plenkovićeva Vlada sada još drži glavu iznad vode, s kojim je mirno zatražio od tajnice Vlade da pripremi odluku o razrješenju tri Mostova ministra – unutarnjih poslova Vlahu Orepića, ministra pravosuđa Antu Šprlju te ministra zaštite okoliša i energije Slavena Dobrovića – koji su se drznuli glasati protiv odluke kojom Vlada odbija prijedlog  oporbe za izglasavanje nepovjerenja Mariću. Premijer je pritom ispred sebe imao odluku u kojoj je, kako kaže, Vlada argumentirala svoj stav i zašto čvrsto stoji iza tog ministra, a jedino što se njemu činilo važno istaknuti zbog javnosti jest to da je Marić „bio tek jedan od 25 izvršnih direktora u tom koncernu“, te da kao takav nije bio odgovoran za pisanje izvještaja o poslovanju Agrokora, oko kojih su se pojavile određene sumnje.

Istina, Mariću se može zamjeriti puno toga – svi znamo da upravo traje potpisivanje peticije protiv uvođenja poreza na nekretnine, koji u prijedlogu zakona izgleda malo manje benigno nego što ga ministar cijelo vrijeme predstavlja, na primjer – no, ne treba se spustiti na razinu toga da ga svodimo na običnog geliptera, koji bi si zaista dozvolio da u Agrokoru potpisuje lažirane izvještaje. Sasvim sigurno, on nije presudan kotačić zbog kojega je Vlada ušla u donošenje ‘lex Agrokora’ i spašavanje Todorića, a ako je i sudjelovao u njegovom pisanju, bio bi to sukob interesa, ali ne i jedini koji u ovoj Vladi postoji. Treba li podsjećati da je suprug potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić, član Uprave Ine, a da ona bez djeluje u donošenju odluka vezano uz tu kompaniju?!

Zdravko Marić vjerojatno je i najbolji ministar Plenkovićeve Vlade iz HDZ-ove kvote, iako valja reći da ima tu nesreću da upravo Mostovi ministri koje sada smjenjuje jako dobro kotiraju. Svi ostali kao da su pali s Marsa i ušli u Vladu unaprijed odlučni da ne mijenjaju ništa, u nadi da će makar to što ništa nisu pokvarili biti dovoljno da se provuku s prolaznom ocjenom. Milan Kujundžić, na primjer, mogao bi ostati zabilježen jedino po tome što mu je premijer na sjednici Vlade, na kojoj je smijenio tri dobra Mostova ministra, čestitao rođendan.

No, što god mi o Mariću mislili, činjenica je da je postao „zvijezda“ legitimnog demokratskog mehanizma koji slično djeluje u mnogim drugim, puno razvijenijim parlamentarnim demokracijama, i da je već odavno bilo vrijeme da se pred javnošću brani sam. Ako ništa drugo, hrvatskoj bi javnosti ipak trebao objasniti izjavu od 26. siječnja, nakon što je agencija Moodys srušila rejting „Agrokora“, kada je izjavio da ne bi brinuo, jer kao bivši zaposlenik i ministar koji prati hrvatske kompanije zna kakvo je stanje u Agrokoru i vjeruje da neće doći do problema. Jer, ako je u Agrokoru bio samo jedan od 25 direktora, kako se to danas tvrdi u Vladinom obrazloženju (i kako formalno-pravno jest), odakle mu onda hrabrosti da javno izriče takve tvrdnje? Ili je bio uvjeren da zna nešto više od onih koji su vidjeli Agrokorov krah?

Ako je u siječnju imao ‘mooda’ za to da u pozi velikog frajera jasno stane u obranu Agrokora kojeg je načeo Moodys, a koji je tad već očito puzao na koljenima, što je moglo dovesti u zabludu brojne ulagače i vjerovnike te kompanije (imajmo na umu,  ipak je riječ o ministru financija jedne zemlje!), tom se izjavom kao ministar financija stavio u službu jedne kompanije, računajući zasigurno upravo na to da je time bivšem gazdi barem malo pomogao. I kad je već svoju čast tako lako založio, zašto sada ta svoja razbijena ‘mooda’ ne bi vidao sam, tako da podnese posljedice?!

Umjesto toga, Plenković je izabrao Hrvatsku još jednom dovesti u talačku krizu, uvesti je u nove ratove između svoje stranke i Mosta, koji su do sada bili jako mučni i teški i uvijek su završavali samo i isključivo na štetu naroda i države u koju se predsjednik HDZ-a i Vlade danas kune.

Most je, naime, već najavio da ova odluka može značiti prijevremene izbore, što se dalo i naslutiti i ranije, s obzirom na izjave koje su čelnici Mosta davali do sada, iako Božo Petrov još vjeruje da ima prednost te da kao predsjednik Sabora može zaustaviti premijerovu odluku o smjeni svojih ministara time što ju neće potpisati. No, čak i ako uzmemo to u obzir, činjenica je da takva Vlada neće moći funkcionirati.

Čini se, doduše, da Plenković ima adute u rukavu. Tako kuloari govore o tome da još ima šanse za preslagivanje jer je već dogovorio podršku IDS-a i manjih stranaka koje su inače bliske HDZ-u i mogu mu osigurati većinu u Saboru. No, što god se dogodilo, time sam sebe dovodi u poziciju da će ubuduće morati pristajati na ucjene koje bi ga mogle koštati i više od Marića, na što vjerojatno neće moći pristati. I opet smo tamo gdje smo bili.

Na žalost, Hrvatska nema alternative. SDP je toliko izgubljen, da čak i Most sada djeluje vjerodostojnije u odnosu prema svojim biračima, a Davor Bernardić nema nikakvu snagu da povede igru. Predstoji nam, dakle, novo mučenje i mrcvarenje, dugotrajne saborske rasprave, svađe i prepucavanja… A životi nam prolaze.

POPULARNE KATEGORIJE