Otkaz što ga je dobila novinarska HINE i bivša ravnateljica agencije Smilja Škugor Hrnčević zbog toga što je razotkrila urednički zataškan kriminal supruge bivšeg ministra Miranda Mrsića svratio je pozornost javnosti na dvije važne činjenice. Prva se odnosi na samu hrvatsku novinsku agenciju i na njezinu cenzorsku uređivačku politiku, a druga na znakovitu šutnju Hrvatskog novinarskog društva koje ni jednom riječju nije osudilo taj potez HINE.
U slučaju izvanrednog otkaza Smilji Škugor Hrnćević zbog navodno teške povrede radne dužnosti stvari su gledajući s ustavno pravnog stajališta sasvim jasne. Novinarka je postupila u skladu s profesionalnom etikom, jer je tekst o značajnom dugovanju supruge Miranda Mrsića prema HZZO koji je iz političkih a ne profesionalnih razloga stajao blokiran na desku redakcije proslijedila jednoj manjoj političkoj stranci. Sasvim je bilo jasno da ravnateljica Hine Branka Valentić zaustavljajući tekst dva dana prije izbora želi zaštititi politički interes stranke, u ovom slučaju SDP-a, uz pomoć koje je i postala ravnateljica. Taj tekst je objavljen tek nekoliko dana poslije izbora, pa je sasvim očigledno da se radilo o svojevrsnoj cenzuri. U tom pogledu treba podržati hrabrost zviždačice Smilje Škugor Hrnčević.
Kad je u pitanju HINA kojoj sam bio prvi glavni urednik, a s tog mjesta smijenjen po političkoj liniji samo deset mjeseci nakon početka rada agencije, podsjetit ću na jedan primjer cenzure, iako to nije jedini, koji sam objavio na svom portalu „živa istina“ 12. lipnja 2012. godine. Pod naslovom „Kako je HINA cenzurirala Baracka Obamu“ objavio sam između ostaloga: „Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama uputio je predsjedniku Republike Hrvatske prigodnu čestitku za Dan državnosti. Za hrvatske medije čestitku je emitirala državna novinska agencija HINA, koja od početka njezinog stvaranja provodi državnu politiku, odnosno bolje rečeno politiku vladajuće stranke. To ide tako daleko da urednici HINE ne prezaju ni od toga da cenzuriraju ili prekrajaju riječi američkog predsjednika upućene hrvatskom predsjedniku, a preko njega cijeloj Hrvatskoj.
Iako u čestitci predsjednika Obame jasno stoji da on šalje najbolje želje predsjedniku Republike Hrvatske i hrvatskom narodu (na engleskom: I extend my best wishes to you and the people of Croatia), Hina je tu čestitku emitirala ovako: „Američki predsjednik Barack Obama uputio je čestitku hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću i građanima Republike Hrvatske“. Drugim riječima za HINU ne postoji „hrvatski narod“ nego su to građani Republike Hrvatske. Tu terminologiju uvela je u praksu tzv. hrvatska crvena ljevica, a osobito ju je koristio predsjednik Mesić, ali je nastavio i predsjednik Josipović. Sintagma „hrvatski narod“ kao politički pojam što proizlazi iz pojma hrvatske države ne može se čuti ni na ekranima ni na valovima Hrvatske radiotelevizije, iako vodeći javni informativni servis iz svoga džepa financiraju građani koji čine taj narod“. Ako je HINA cenzurirala riječi američkog predsjednika, u postojećim političkim okolnostima u Hrvatskoj sasvim je jasno da može cenzurirati i vlastitog novinara koji se usudio uoči izbora pisati o skandalu povezanom s bivšim ministrom Mrsićem. Zaključak je jednostavan: HINA ne služi objektivnom informiranju javnosti nego manipuliranju tom javnosti u interesu određene političke opcije.
Druga činjenica ne manje značajna koja je isplivala na površinu u ovom slučaju je znakovita šutnja tzv. Hrvatskog novinarskog društva koje nije izustilo ni riječ u obranu profesionalnog integriteta naprasno otpuštene djelatnice Hrvatske izvještajne novinske agencije. Istodobno je graknulo o navodno uskraćenim pravima oko 280 novinara koji uređuju portale tzv. civilnog društva zbog toga što su im dotacije iz Ministarstva kulture ukinute. Prije svega radi se o portalima koje ne uređuju profesionalni novinari i koji se ne mogu uspoređivati s nacionalnom novinskom agencijom. HND se već godinama nalazi pod kontrolom jugoljevičara i ono, kad se događaju ovakvi slučajevi poput izvanrednog otkaza Smilji Škugor Hrnčević, diže galamu samo zbog napada na novinare njihove političke orijentacije. Najeklatantniji primjer je bio kad je HND (tada je predsjednik bio Dragutin Lucic Luce koji nikad u životu nije napisao neki suvisli novinarski tekst) u slučaju trojice novinara optuženih pred Haaškim tribunalom zbog toga što su objavili tekstove koji se nisu svidjeli Tribunalu stalo na stranu Haaškog tribunala, a ne na stranu svojih članova. I sadašnje vodstvo HND-a na čelu sa Sašom Lukovićem koji ima beogradsku adresu nastavlja s istom ideološkom i političkom pristranošću, pa nije ni čudno da nije stalo u obranu Smilje Škugor Hrnčević.
