Iznenadnim ulaskom pjevača, ali i obrazovanog intelektualca Miroslava Škore u utrku za predsjednika Republike Hrvatske, na Pantovčaku je nastala prava pomutnja.
Iako su ispočetka svi vjerovali kako je riječ o običnom triku, spinu, odnosno, zabavi za mase, jer, eto, kako bi se jedan pjevač lakih, domoljubnih nota ‘’usudio’’ ući u borbu za predsjedničko mjesto, vrlo brzo utvrdilo se da je riječ o vrlo ozbiljnom, pomno planiranom ‘’projektu’’.
Budući da u Hrvatskoj sve ima oznaku nekakvih ‘’projekata’’, tako ni ovaj sa Škorom u glavnoj ulozi nije mogao izbjeći taj nesretni epitet.
No, čak i ako je riječ o ‘’projektu’’, riječ je o doista ozbiljnoj situaciji. Ponajprije za dvoje aktera koji se inače ne mogu vidjeti ni ‘’nacrtani’’, ali se, zbog političkih spletki i održavanja na vlasti moraju tolerirati, a to su- predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković.
Siva eminencija Pantovčaka – Mate Granić
Pa višegodišnja je općepoznata činjenica da se njih dvoje doista ne podnose, čak ni osobno, iako su oboje izišli iz iste političke radionice- a to je ona dr. Mate Granića, najdugovječnijeg hrvatskog ministra vanjskih poslova i od početka mandata Kolindinog savjetnika.
Dobro upućeni tvrde kako je Kolinda u više navrata izjavljivala da se može odreći svih svojih suradnika, ali ‘’Mate Granića nikada’’. Čak i po cijenu izbacivanja drugih s Pantovčaka naglavačke. Čime je to lukavi Granić zadužio našu predsjednicu, znaju samo njih dvoje.
I baš je taj isti Granić godinama i lobirao kako bi smirio tenzije između Kolinde i Andreja, zapravo međunarodnih ‘’igrača’’, kojima Hrvatska i nije na prvom mjestu, što su pokazali, nudeći se raznim bjelosvjetskim institucijama za službenike. Nikada to nije bilo očitije negoli posljednjih mjeseci, kada oboje više nisu javno prikrivali ambicije, a to je, da- pobjegnu iz Hrvatske.
Dvoje ambicioznih i nadobudnih glavnih ljudi u državi ‘’prisilno’’ su se pomirili, ona je smanjila svoje nevjerojatne desničarske ispade i često nekontrolirane ‘’nebuloze’’ kojima se dodvoravala tom dijelu biračkog tijela, a svoj je konačni čavao u lijes kod tog spektra zakucala onoga trenutka kada je javno priznala da je bila ‘’obmanuta značenjem pozdrava ‘Za dom spremni’’.
Toga je trenutka počeo njezin strelovit pad prema dole, a desni birači u očaju počeli tražiti svoju novu ikonu. Njihova je ‘’kraljica’’ abdicirala i razočarala ih do kraja, što je izazvalo opći val šoka, nevjerice i silnih uvreda kojima su je obasipali.
Osvetnički dvojac u akciji rušenja Kolinde
Pa je onda na tom valu ‘’zajahao’’ osvetnički dvojac- isti onaj koji je ogromnim dijelom i instalirao Kolindu na vlast, sada je počeo svim silama rušiti Kolindu i pucati iz svih oružja. A taj je osvetnički dvojac moćan, ima logistiku, znanje, ambiciju i strašnu želju za time da je unište, jer ih je ‘’izdala’’- bivši savjetnik za unutarnju politiku Mate Radeljić, te novinar Velimir Bujanec.
Obojicu je Kolinda odbacila iako su joj pomogli osvojiti Pantovčak, zaboravljajući pritom kako će joj se dva Škorpiona ‘’krvi napiti’’. I tako je stvoren ‘’projekt’’ Miroslav Škoro.
Čak i kada su mediji počeli zvati Škoru i ispitivati ga je li istina da kreće u kandidaturu, on je, šarmerskim načinom kojega poznajemo, odbacivao te tvrdnje i govorio kako je i sam o tome ‘’čuo iz medija, pročitao je to’’. A u pozadini je već bilo sve spremno za njegovo lansiranje u javnost i već u prvom televizijskom ispitivanju javnog mijenja, na kojem je osvanulo i njegovo ime, Škoro je skočio na drugo mjesto, praktički ugrozivši aktualnu predsjednicu, a da pritom još nije dao ni- jedan jedini intervju!
Velika panika na brdima
Na brdima Pantovčaka i Markova trga, u Vladi, oglasio se crveni alarm i Kolinda i Plenković shvatili su da je vrag odnio šalu, brže-bolje još više zakopali svoje ratne sjekire, jer se na horizontu pojavio opasan kauboj- Miroslav Škoro.
Nije problem u iznenadnoj kandidaturi bivšeg premijera i SDP-ovog čelnika Zorana Milanovića, koji je naglo ‘’uskrsnuo’’ iz politički mrtvih s groznom parolom ‘’Predsjednik s karakterom’’, budući da znamo da mu je karakter svojeglav, prznički, osvetoljubiv i nimalo ugodan. Milanović, još jedan uspješan diplomatski kadar ponikao iz Ministarstva vanjskih poslova, eventualni je izbor glasača ljevice i liberalnijeg dijela pučanstva. On svakako ne puca na onaj dio koji bi trebao glasati da Kolinda dobije još jedan mandat. Realno je očekivati njegov ulazak u drugi krug, ali, nije on taj koji zadaje glavobolje Kolindinom timu, unatoč tome što ona još nije službeno istaknula svoju kandidaturu, još uvijek osluškuje puls javnosti.
Iako, nađu li se u drugom krugu, inteligentni i drski Milanović mogao bi i svojim stilom i obrazovanjem, ali i znanjem komotno ‘’pomesti’’ Kolindu, koja je svoje predsjednikovanje svela na puste frazetine i besmislena putovanja, od kojih nitko nema koristi osim njezinog tima za styling, odjeću, frizuru i šminku. Građanima Hrvatske njezino seljakanje nije pomoglo, baš- ni u čemu.
Brda su u strašnoj panici, jer Škoro mirno juri prema vrhu, iako mu već bacaju opake klipove pod noge, prozivaju za imovinu, novac, suprugu, uz ono čuveno ‘’gdje si bio 1991.?’’, no, za sada, Škoro drži apsolutno sve konce u svojim rukama. Odgovara na prozivke smireno, a ljudima, čak i onima koji ne padaju na te domoljubne priče, ulijeva nadu, jer im je dosta političke korupcije, bahatluka, bezobrazluka i arogancije kojima im se obraća sadašnja politička elita.
‘’Ispuhani balon’’ Kolakušić
Škoro dolazi doista ‘’iz naroda’’ i zna što taj isti narod muči i zašto je toliko depresivan i frustriran. Imovinu je zaradio pjevanjem, korektan je i obrazovan, doktorirao je ekonomiju, što je malo ljudi do sada znalo, gledajući ga isključivo kroz prizmu popularnog pjevač i antologijsku ‘’Ne dirajte mi ravnicu’’.
Dolazi kao svojevrstan protestan kandidat, što umišljenom sucu, također predsjedničkom kandidatu, Mislavu Kolakušiću, nije pošlo za rukom, iako je imao dobre izglede. No, kada je poželio biti istovremeno i predsjednik i premijer i sudac i europarlamentarac, ispuhao se kao balon od sapunice. I taj je dio birača, čini se, preuzeo upravo Škoro, vrlo sigurno, a nenametljivo.
I na koncu, sam Plenković je u nezgodnoj situaciji- iako on ‘’gura’’ Kolindu, javna je tajna da najveći dio HDZovog članstva zapravo podržava Škoru. I da će za njega i glasati krajem godine, kada su predsjednički izbori.
‘’Slučajna država’’ za puno njih
Pa dok je još unutar stranke i mogao kadrovirati i željeznom rukom smjenjivati i postavljati one koje želi te gušiti pobune, na biralištima za predsjednika Republike Hrvatske Plenković je apsolutno nemoćan. Tamo ne vrijedi stranačka stega, jer svi će članovi HDZ-a glasati kako oni hoće, a ne kako je šef naredio. Ne ovoga puta.
Žestoka oporba unutar samoga HDZ-a
Ali, Plenković ima još jedan veliki problem; u stranci, naime, ogromnom brzinom raste potpora njegovom bivšem prijatelju i ministru vanjskih poslova, Davoru Ivi Stieru, koji je, de facto i najavio svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a. Unutarstranački izbori nisu ni daleko, a ni nemoguća misija, tako da Plenković itekako ima razloga za zabrinutost.
Jer, Stier u svojem osobnom i profesionalnom djelovanju doista zastupa sve one prave, autohtone vrijednosti HDZ-a kao demokršćanske stranke, što Plenković, istine radi, ne promovira. Njegovi stavovi više ‘’vuku’’ prema liberalnom centru, upravo onome dijelu koji HDZ-ovi glasači ne preferiraju. A Stier bi mogao pomrsiti račune sadašnjem HDZ-ovom šefu, tim više što su mu se u opoziciji prema Plenkoviću pridružila još dvojica moćnih HDZ-ovaca- također bivši ministar Miro Kovač i nekadašnji potpredsjednik rada i ministar Ivan Domagoj Milošević.
Kolinda je u ovoj situaciji ipak bila mudrija- predosjetivši kako bi glatko mogla izgubiti, zato je i diskretno lobirala da ode iz Hrvatske. Dapače, čak se, kažu oni koji jako dobro znaju cijelu situaciju, dvojila hoće li se uopće kandidirati, jer, ne želi doživjeti fijasko. Ipak, mora odraditi dug prema mnogima koji su joj pomogli. No, nikada do sada nije zabilježena izjava nekoga predsjednika države, koji bijesno kaže: ‘’Pa ima posla vani koliko hoćete’’. Ta je njezina izjava bila skandalozna i uvredljiva te sažela u jednu rečenicu njezinih pet godina.
I Kolindi i Plenkoviću Hrvatska je samo usputna stanica za njihove više europske i svjetske ciljeve i destinacije. Moglo bi se parafrazirati pa upotrijebiti onu čuvenu nespretnu Milanovićevu izjavu o Hrvatskoj kao ‘’slučajnoj državi’’. Čini se da je ona ‘’slučajna’’ svima navedenima. Za razliku od njih, Škori je, unatoč stalnim putovanjima i turnejama, ona uvijek bila dom.
