U ZDRAVOM TIJELU, ZDRAV JE DUH OSUMNJIČENIH: srpskih ratnih zločinaca u Australiji

Dnevni hrvatski list daleko je dobacio ovoga puta: čak troje njegovih autora nije uspjelo shvatiti poruku tekstova u „The Australianu”, niti doznati nešto novo o Predragu Japraninu, osumnjičenom ratnom zločincu s Interpolove tjeralice, koji od 2000.-te živi u Australiji.  http://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvatska-nije-trazila-izrucenje-japranina-951854 Dobro je da su makar njihovi urednici shvatili poantu, tako da je naslov jedino što […]

Dnevni hrvatski list daleko je dobacio ovoga puta: čak troje njegovih autora nije uspjelo shvatiti poruku tekstova u „The Australianu”, niti doznati nešto novo o Predragu Japraninu, osumnjičenom ratnom zločincu s Interpolove tjeralice, koji od 2000.-te živi u Australiji. 

http://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvatska-nije-trazila-izrucenje-japranina-951854

Dobro je da su makar njihovi urednici shvatili poantu, tako da je naslov jedino što vrijedi u tom podvigu “istraživačkoga novinarstva”: DORH, hrvatsko pravosuđe i hrvatske vlasti uopće, doista ne poduzimaju ništa u tom pogledu, ne samo kada je riječ o Australiji, pa je tako naslov: “Osumnjičen za trostruko ubojstvo u Petrinji, a Hrvatska nije tražila izručenje!” – sublimirani smisao ove žurnalističke eskapade.

Australijskoj vlasti vezane ruke

Prava je šteta, nažalost, što ni do tog naslova nije došlo novinarskim naporima vrlih hrvatskih reportera (nisu se čak udostojili obratiti, recimo, ni pukovniku Ivanu Pandži Orkanu, što bi, kad je o tom području riječ, učinio svaki zainteresirani novinarski početnik, evo preporuke!), nego je naslov „izvučen” iz prepričanih tekstova „The Australiana”, koji se pak fokusira na svoj vlastiti – sličan, ali ipak stubokom različit! – problem, sa svojim naslovom: “Australskoj Saveznoj policiji “vezane ruke”‘ u pogledu navodnoga srpskoga ratnog zločinca”.

Uvriježilo se posljednjih desetak godina na hrvatskoj medijsko-političkoj sceni kako u Australiji, po svemu sudeći, nema ništa osim dvije stvari: 1.) nepreglednih “neoustaških” vampirskih brigada postrojenih pod Pavelićevim slikama u hrvatskim klubovima izoliranima od javnosti, koji u pravilnim razmacima od, recimo jednoga desetljeća, izrone iz guste magle Drugoga svjetskog rata divljajući na Thompsonovim koncertima u Rod Laver Areni, na teniskim turnirima u Melbourneu, ili u povodu srdačnoga i prijateljskoga posjeta nekoga iz vrha SDP-a nekome; 2) u njihovoj sjeni proviri tek tu i tamo pokoji Kapetan Dragan.

Za Japraninom raspisana tjeralica – RH ne mari

Vidjelo se to najbolje i u posljednjoj prigodi kad je na ovaj zabačeni australski otočić, slučajno i u prolazu, do rodbine svratila dr. Sanja Milanović, u društvu svojega supruga, hrvatskog premijera Zorana, ministra obrane Kotromanovića, par njihovih savjetnika, skupine tjelobranitelja i tjelohranitelja, te s omanjom snimateljskom ekipom državne televizije, desetak ljudi na državni trošak dva tjedna na Antipodima, cijena – prava sitnica, kao i učinak.

Dr. Sanju Milanović nitko ni o čemu ništa nije ni pitao, poglavito ne o ratnim zločinima, a i zašto bi, ona se ionako načelno bavi zdravljem nacije, i o toj temi pojma nema, kao što o njoj – osim kad su posrijedi “u Australiji neprimjerene” Poglavnikove slike, što je, jel da?, “mirnodopski ratni zločin” sam po sebi – pojma nije imao ni njezin muž, trenutni hrvatski premijer Zoran Milanović, jer je bio zauzet važnijim hegelijanskim dvojbama: tko sam, što sam, kamo idem, čemu stremim, tko će me primiti na pet minuta, i što meni uopće ova sizifovska i jobovska gnjavaža treba.

Večernji list svoj tekst intonira u najboljem duhu Milanovićeve politike, odnosno Milanovićeva načina razmišljanja kad piše: “Ministarstvo pravosuđa kaže kako čeka da se okonča slučaj izručenja Dragana Vasiljkovića, kapetana Dragana, kako bi se kroz taj presedanski slučaj vidio konačan stav Australije prema izručenju njihovih državljana. Naime, kao i u slučaju kapetana Dragana, Japranin je australski državljanin i za njega će morati vrijediti ista pravila. Za Japraninom je raspisana međunarodna tjeralica, što znači da će, u slučaju napuštanja Australije, ionako biti uhićen i izručen RH.”

Brigo moja, prijeđi na drugoga, rekao bih (uz napomenu da je skandalozno to što novinari VL-a ne znaju da Dragan Vasiljković nije “kapetan” po činu, pa da bi se to pisalo malim slovom, nego je “Kapetan Dragan” po nadimku, što valja pisati – uvijek! – velikim slovom, osobito ako ne želimo RSK-u i VRSK-u pridati formalnopravni značaj, kojega oni nemaju i nisu ga izvan svojega samoizolacijskoga pobunjeničkoga geta ikada imali).

Ali, ali… Ali, slučajevi Predraga Japranina i Kapetana Dragana nipošto nisu isti, pa prema tome, za njih nipošto “ne će morati vrijediti ista pravila”, kako to nagađa VL, gatajući što o tome misle u hrvatskom pravosuđu i u hrvatskoj Vladi, gdje se dotle nadležni ufaju kako će ih mimoići i ova čaša oksimoronske gorke žuči!

Formalistička sličnost u ta dva slučaja nalazi se jedino u činjenici da je riječ o osumnjičenim ratnim zločincima, s Interpolove tjeralice, koji se nalaze na tlu Australije.

No, naizgledna sličnost po statusu državljanstva nema nikakve veze s time, i ona (sličnost, identičnost), uostalom, uopće ne postoji, jer: Dragan se Vasiljković, doduše, jest rodio u negdašnjoj SFRJ i australsko državljanstvo primio po doseljenju na ovaj kontinent, prilično davno je to bilo, no on nikada nije bio Hrvatski državljanin (a izgleda da nije ni svoje jugoslavensko državljanstvo po rođenju obnavljao, tj. prilagođavao ga tamošnjim pravnim sljednicama SRJ, SiCG, i Republike Srbije), dakle, – Australci u njemu službeno gledaju tek SVOJEGA građanina, osumnjičena za ratne zločine u Hrvatskoj, koja traži njegovo izručenje.

S druge strane, Predrag Japranin, koji se također rodio u SFRJ 1963., ali u Hrvatskoj, u Australiju je došao 2000. godine, te australsko državljanstvo stekao naknadno, na temelju jasno propisanih zakona i pravila. Njemu se pak stečeno državljanstvo, posebno u ovakvom slučaju (dakle, kad on tvrdi da nije sudjelovao u ratu, a ispostavlja se da jest, što znači da je lagao u molbama i za vizu i za prijem u državljanstvo, itd.), može oduzeti vrlo brzo i vrlo jednostavno, zapravo – samo je jedna mogućnost da mu se NE oduzme: ako tako odluči ministar po svojemu diskrecijskom pravu, nakon nužnih pravosudnih postupaka.
Drugim riječima, rečenica u hrvatskim dnevnim novinama, koja glasi: “Za Japraninom je raspisana međunarodna tjeralica, što znači da će, u slučaju napuštanja Australije, ionako biti uhićen i izručen RH”, potpuno je besmislena.
http://www.findlaw.com.au/articles/4356/can-you-ever-lose-your-australian-citizenship-stat.aspx

Hrvatski Interpol ne mari niti ga je briga

Interpol i postoji upravo zbog toga, i Interpolu je svejedno u kojoj se zemlji tražena osoba nalazi, što znači da AFP sada samo inzistira na formalnostima: osoba Predraga Japranina, osumnjičena za ratne zločine, locirana je na tlu Australije, AFP je već uspostavio puni nadzor nad njegovim kretanjima i njegovim kontaktima (osim ako im se vješto ne sakrije, tj. ako na neki način ne odbjegne, kao Kapetan Dragan svojedobno), sad samo treba udovoljiti toj jednoj, pukoj formalnosti – RH mora službeno uputiti zahtjev za izručenjem da bi se slučaj mogao procesuirati. I gotovo, kvit, šlus, nema mudrovanja. Upravo to piše u tekstu „The Australiana”.

Istodobno, u tekstu „The Australiana” je naglasak na nečemu drugomu – zbog čega me danas zvala Natasha Robinson, urednica The Australiana koja je najzaslužnija za pokretanje slučaja Kapetana Dragana, nota bene, diplomirana pravnica i stručnjakinja za međunarodno pravo – a riječ je o razočaranosti i ljutnji onih koji prate postupke australskih vlasti kad su u pitanju osumnjičenici za ratne zločine, njihov ulazak u zemlju, njihovo otkrivanje ili njihova zaštita.

U „The Australianu” doslovno piše:
“Bliski promatrači australskih postupaka prema ratnim zločincima pitaju se zašto je AFP dopustio jednomu osumnjičeniku za ratne zločine, koji je u stranoj zemlji optužen, da slobodno živi u (našem) društvu, uslijed nedostatka formalnog zahtjeva za izručenjem. Autor knjige “Ratni zločinci, dobrodošli” Mark Aarons, situaciju je opisao kao “apsolutno patetičnu”.

„U slučajevima poput ovoga, mi bismo morali pokrenuti vlastitu istragu, a ako se pokaže da je riječ o slučaju „prima facie”, moramo ovdje započeti sa zakonskom procedurom, ili moramo raspraviti stranim zemljama žele li one ili ne žele same poduzeti legalne postupke”, kazao je Aarons.

AFP nema posebnog odjela za ratne zločine. Aarons nagađa da bi problemi stvoreni oko zapovjednika srpskih paravojnih postrojbi Dragana Vasiljkovića – kojega Hrvatska traži još od siječnja 2006. – mogli biti razlogom zašto Hrvatska oteže s formalnim zahtjevom za izručenje Japranina. Vasiljković, znan kao Kapetan Dragan, nalazi se u zatvoru u Sydneyu već osam godina, a njegov se slučaj razvlači po brojnim sudskim instancama s velikim odgodama.”

Dobro sad, Aarons ima svoju agendu: on je autor “Sanctuaryja”, koautor “Ratlinesa”, te autor “War Criminals Welcome”, ali je jednako tako i jedan od negdašnjih vođa pokojne Komunističke partije Australije (Aaronsima hereditarne, o čemu je nedavno objavio knjigu “The Family File”, u kojoj na temelju dossiera ASIO-a raščlanjuje višedesetljetni nadzor australske tajne policije nad njegovom obitelji), te jedan od bliskih suradnika Grahama Blewitta, posljednjega direktora tragično neuspjeloga Special Investigation Unita (SIU), svojevrsne australske nazi-hunterske ustanove.

U “War Criminals Welcome” on je, kao i u “Sanctuaryju” uostalom (jer je ta knjiga – o kojoj sam u “Croatian Heraldu” svojedobno objavio par stotina feljtonskih kartica kritičkoga teksta – samo proširena i dopunjena verzija “Sanctuaryja”) dobar dio svoje opsežne knjige posvetio Hrvatima iz Drugoga svjetskog rata, te sve začinio primjerima Blaža Kraljevića, ali i Kapetana Dragana, zapravo se zalažući za obnovu SIU-a, makar u modificiranom, kakvom god, obliku, što čini i sad.

Australija puna „doseljenika”

No, bez obzira na odij kojega, barem u širemu društvu u kojemu se ja krećem, izaziva spominjanje Aaronsova imena, i kritički feljton o “War Criminals Welcome”, sve se čini kako vrijeme radi u korist njegove ideje. Poglavito kad je riječ o pripadnicima različitih srpskih paravojski koji su na ovaj kontinent pristigli u hordama i u buljucima tijekom i nakon srpskih zločinačkih pohoda 1990-1999.

Od Hrvata koji su bili osumnjičeni i optuženi za ratne zločine na tlu Australije u posljednjih je 20 godina poznat samo slučaj Antuna Gudelja, koji je, ionako, vrlo brzo riješen, na način da se čovjek sam predao kad je saznao da ga Hrvatska – koja ga je u prvom navratu bila oslobodila – ponovno traži.

O Bošnjacima-muslimanima i o kosovskim Albancima ne zna se u tom svjetlu puno (logično, jer se to ne zna nigdje u svijetu!), no problem osumnjičenih, optuženih ili prikrivenih ratnih zločinaca iz različitih srpskih vojnih i paravojnih, policijskih i parapolicijskih postrojbi (da kriminalce opće prakse u ovoj prigodi ne računamo uopće, ni u slučaju jedne nacije, jer su oni drugačija priča), e, oni su pravi problem.

Kapetan Dragan, i evo sada, Predrag Japranin, samo su “vrh ledenog brijega” (kako bi se slikovito znali izraziti negdašnji vispreni politički komentatori “Danas-a”), jer se vjeruje da u Australiji živi pozamašan broj najizravnijih sudionika u srpskim agresijama, etničkom čišćenju i ostalim “junačkim poduhvatima” tijekom posljednjega desetljeća 20.-og stoljeća: nagađa se da se upravo u Melbourneu danas živi rođak predsjednika HDZ-a i bivšega hrvatskoga ministra policije Tomislava Karamarka, jedan od negdašnjih glavnih Martićevih “bezbednjaka” u Kninu, polu-Hrvat, polu-Srbin Željko Škovrlj (kojemu ovdje nitko ne broji krvna zrnca, jer je to krajnje politički nekorektno!); zna se da u Melbourneu održavaju jaki portal “krajinaforce”; zna se da u novije doba i oni marširaju uz australske veterane na ANZAC Day; zna se da je znameniti Miroslav Mlinar iz Benkovca godinama živio u Sydneyu, bavio se ličilačkim poslovima, a čak osnovao i rukometnu ekipu tamošnjih “Belih orlova”…

„Beli orlovi” i Japranin

A “Beli orlovi”, zapravo najpoznatija i u svijetu najraširenija neočetnička organizacija, raskrilili su se diljem Australije upravo pod maskom sporta i pod imenom White Eagles: oni Mlinarovi u Sydneyu samo dometnu ime gradskog područja pa se zovu White Eagles Bonnyrigg, a ovi u Melbourneu – gdje je (jednoruki motorist i građevinski radnik, uzorni otac troje djece, muž dobrodržeće Dragane Lazarević, polubrat Suada Džanića s kojim je bio u 39. izviđačko-diverzantskoj odredu VRSK-a, dobri sin tate Đure koji također u Melbourneu sumnja, da to Predragu Hrvati podmeću, dok oni planiraju povratak u Petrinju…) Predrag Japranin prošle godine s mladom ženskom nogometnom ekipom, u kojoj nastupa i njegova lijepa kći Aleksandra, osvojio treće mjesto na lokalnoj ljestvici – zovu se White Eagles Springvale.

Oni se natječu u istim ligama, na istim razinama s različitim hrvatskim klubovima (Croatijama, Dinamima, Hajducima, Knightsima), i često se susreću, ali – rijetko izmjenjuju “povjerljive podatke”, npr. tko je koga, kada, kako i zašto upucao, zaklao ili mu zapalio kuću, selo, grad, silovao sestru, susjedu ili kakav sličan viteški čin počinio.

Više je riječ o formalnim, pristojnim susretima, druženjima kakvih mora biti u australskom easy life society, iako ne baš daleko od očiju kakve savezne ili državne policijske ili ine službe.
Uostalom, u zdravom tijelu zdrav je duh, što se u Australiji posebno cijeni i stimulira: najveći dio doseljenika na ovaj kontinent u prvoj generaciji uglavnom i “traži sreću u tri stvari”: u dobroj ženi (obitelji), teškoj šljaki, u sportu i BBQ-u.

Može li se istodobno odbaciti odgovornost i teret zatomljene prošlosti?

Video prilog australskih novinara o Japreninu možete pogledati 
OVDJE 

 

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close