Osim kurioziteta najtoplijeg prosinca otkako pamtimo, u blagdanskim tjednima nije se dešavalo ništa spektakularno, na momente je bilo čak i zabrinjavajuće melankolično.
Sve vijesti su bile posve normalne, neobičnih gotovo da nije ni bilo; Vlada RH više troši na mobitele nego na znanstvene projekte, otvorena još jedna istraga protiv Todorića, zdravstveni sustav je u kolapsu dočim ministar izjavljuje da ulazimo u stabilno stanje, Zagreb se i dalje guši u smeću, Kim Jong je poručio da ima gumb, a Trump odgovorio da ima većeg, lansiran je novi paket mjera za zapošljavanje i još noviji za demografsku obnovu, nezaposlenost još uvijek velika, po svim parametrima smo u demografskom slomu. Dozlaboga normalne vijesti.
Objavljena je i lista od 25 poduzeća s najvećim plaćama. Samo su dva u vlasništvu državljana Hrvatske. Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu! A na prometne dozvole vraćamo hrvatski grb. Hrvatski grb na hrvatskoj prometnoj dozvoli!
Čini se da je i novogodišnje raketiranje i petardiranje pomalo počelo jenjavati. Bilo je i znatno boljih godina. Prilično smo se zapustili i u disciplini propucavanja i ranjavanja vatrenim oružjem. Ukoliko nastavimo ovim trendom, naša drevna tradicija bit će ozbiljno ugrožena. Kako ćemo Srbima izaći na oči za par godina? Njihovi iseljenici su čak u Kaliforniji dobili dozvolu da pucaju na Badnjak, u skladu s običajima. Pucnjava se, začudo, Amerikancima dopala.
Split se, kao i Zagreb, guši u smeću. Ne valja ni voda već mjesecima. Ali, ajde, barem je održana misa zahvalnica zbog odlaska JNA iz grada.
Doček Nove godine po gradskim trgovima na televiziji je popraćen nevjerojatno zanimljivim pitanjima i odgovorima;
– Kako ste? Je li vam hladno?
– Malo.
– Grijete li se kuhanim vinom?
– Naravno.
– Hvala, i ugodnu zabavu.
– Hvala i vama, pozdravljam sve svoje!
A onda se sve promijenilo munjevitom brzinom. Jer je počeo rat! Dugo očekivan i odgađan rat sa Slovenijom za sveto, muljevito, hrvatsko dno Savudrijske vale. Budući da podizanje šatora nije bilo moguće, dat je ultimatum; ili će se zaštititi stoljetna granica Austrougarske i Italije, ili će isploviti flota „Kralj Tomislav“. Braniteljski trabakuli i bracere, korvete i galije. I pokoja neretvanska lađa. Naoružani Tromblonima, na čelu Ruža Hrvatska od Maglaja.
Jedna od najvećih zvijezda blagdana, vjeroučitelj koji bi u duhu kršćanske ljubavi i milosrđa sve nepoćudne po kratkom postupku, izgleda ne može biti osuđen na osnovu snimke. Koliko god s pravne strane bilo dvojbeno, ovo asocira na vic koji završava pitanjem „Pa dobro, vjeruješ li meni ili svojim zdravim očima?“
Osim za komadić vjekovnog, grčkog, histarskog, rimskog, mletačkog, austrougarskog, talijanskog, njemačkog, jugoslavenskog, hrvatsko-slovenskog mora, razbuktao se i rat za jezera. Plitvička. Kolokvijalno zvanih Krava Muzara.
Raspušten je i obespravljen lički ogranak. A tolike blistave pobjede i prevage je na izborima ostvario. Uvijek uvjerljiv, nadmoćno je trijumfirao i donosio sijaset mandata. Istina, u specijalno skrojenoj izbornoj jedinici gdje je ponekad jedan glas vrijedio kao, recimo, tri u Novom Zagrebu.
A sada im se oduzima ekskluzivno pravo mlaćenja nacionalnim parkom pod zaštitom UNESCO-a? Nije pošteno, što jest – jest. Šalu na stranu, ima li boljeg primjera od ovog koliko su političke stranke na hrvatski način u meritumu samo zavodi za zapošljavanje? To je toliko očigledno da na lokalnim razinama HDZ i SDP, formalno u ideološkom sukobu, gotovo javno ne samo da imaju liste čekanja, već i uglavnom korektno surađuju po tom pitanju; tri tvoja, dva moja, kao smo i dogovorili. Uz klijentelizam i prikrivanje kriminala, u strankama praktički drugih aktivnosti i nema.
Neprijatelji HDZ-a ipak su se preuranjeno počeli radovati kako će stranka nakon ovog neugodnog raskola oslabjeti. Jer se navodno vraća Karamarko. Dakle, napokon digitalizacija! Čitavom državom, od Šarengradske ade do kuće Joška Jorasa.
Na redu su televizijski izvještaju o broju migranata iz Hrvatske na skijališta diljem Evrope. Naravno, popraćeni nevjerojatno zanimljivim prilozima sa graničnih prijelaza;
– Dobar dan.
– Dobar dan.
– Krenuli ste na skijanje?
– Da, da, na skijanje.
– Tko to još s vama putuje?
– Ovo mi je supruga, ovo mali, a ono punica.
– Jeste li ponijeli dovoljno sarme?
– ( smijeh ) O da, da, bez sarme skijanje nema smisla.
– Hvala, i sretan put!
– Hvala i vama. Ovo će biti na televiziji?
