Predizborno vrijeme nije dobro za štrajk, ministarsko je mišljenje, ali gotovo 80.000 zaposlenih štrajkat će. Kako se najavljuje iz sindikata do ispunjenja zahtjeva, a to je samo jedno, ugovaranje većih plaća za učitelje i profesore te ostale zaposlene u sustavu. Prosvjetari su mnogo puta govorili o štrajku nezadovoljni plaćama, a i time da su uvijek za državu u zapećku, gotovo zadnji od zadnjih.
Prema svemu, okidač ovoga štrajka 25. rujna, povećanje je plaća u zdravstvu, kao i potpuno negiranje mogućnosti istog u obrzovanju. Ako je to način da se liječnike i medicinske sestre zadrži u Hrvatskoj a da se ne ”rasprše” po zemljama EU, nije baš rješenje. Ako je, pak, način da se napravi razlika između ova dva posla, ni to nije rješenje, jer to ne bi trebalo raditi.
Čak i da je prosječna plaća nastavnika u školi 6300 kuna – tu vjerodostojnost nije lako provjeriti – to ne umanjuje činjenicu da u učitelji i profesori uvijek na začelju interesa i brige, ma tko bio na vlasti. Slaganje nije upitno, da je riječ o društveno najodgovornijem i najzahtjevnijem poslu, ali kad ga treba vrednovati, nastaju nepremostivi problemi.
Jer, kako to da 12,8 milijardi manjka u proračunu, jedini je argument za izrečeno ”ne”. Objašnjenje je da su plaće smanjivane u zdravstvu, a tek sad je vraćen dio toga, ali koliko je uvjerljivo. Druga je stvar, što je zdravstveni novac ove godine izašao iz riznice i otvorio se drukčiji prostor pa 190 milijuna kuna povećanja za 73.000 zaposlenih u zdravstvu, ne zadire u proračun. Konkretno, u zamjenu za četiri, osam i deset posto dodatka ”na vjernost službi”, svi zdravstveni radnici su dobili dodatak ”na odgovornost” od četiri posto, dok su liječnici dobili dva posto na postojećih deset. Isti tretman zahtijevaju u prosvjeti.
No, kod nas vlada opće uvjerenje kako učitelji, profesori i svi koji rade u obrazovanju imaju tri mjeseca školskih praznika, paraznike za Uskrs i Božić pa da tako ispada kako ni ne rade cijelu godinu. Naravno, površno i nedobronamjerno gledanje nikad nema kontekst ni širu sliku. Može li, zapravo, itko ustvrditi da obrazovanje mladih nije jednako važan i odgovoran posao kao i liječenje?
