SDP PRED STRANAČKIM IZBORIMA I STRANAČKOM OBNOVOM: Stanuje li više socijaldemokracija na zagrebačkom Iblerovom trgu?

Davor Bernardić, Domagoj Hajduković, Karolina Leaković, Orsat Miljenić, Ranko Ostojić, Tonino Picula, Duško Polovina – Lungo, Gordana Sobol i Vesna Škulić. Nanizani bez posebnih kriterija, tek abecedom, to su pretendenti za predsjednika/cu SDP-a. Svi oni kandidaturu do kraja listopada moraju osnažiti i s najmanje 1000, dok kandidati za Predsjedništvo (98) i Glavni odbor stranke (431) […]

Davor Bernardić, Domagoj Hajduković, Karolina Leaković, Orsat Miljenić, Ranko Ostojić, Tonino Picula, Duško Polovina – Lungo, Gordana Sobol i Vesna Škulić. Nanizani bez posebnih kriterija, tek abecedom, to su pretendenti za predsjednika/cu SDP-a. Svi oni kandidaturu do kraja listopada moraju osnažiti i s najmanje 1000, dok kandidati za Predsjedništvo (98) i Glavni odbor stranke (431) moraju priložiti po 400, odnosno 50 potpisa da bi u studenom mogli sudjelovati u stranačkim izborima i to po načelu jedan član – jedan glas.

I poslije Milanovića – “Milanović”?

Posljedica je to sad valjda već šestih u nizu izgubljenih izbora SDP-a u posljednjih tri godine (EU parlament, Sabor, lokalni), iako ni to nije bilo dovoljno ponajvećemu krivcu, prvom čovjeku SDP-a Zoranu Milanoviću da još u noći prijevremenih izbora 11. rujna podnese neopozivu ostavku. Umjesto toga, zadovoljio se tek najavom da se neće kandidirati za novi mandat (izbori su u SDP-u obvezan čin izgube li bitku za Sabor), što je nedavno na Glavnom odboru “osnažio” eufemističkim povlačenjem, ali i, čuj sad, željom da predvodi SDP-ov Klub zastupnika u Saboru!? K svemu, i nisu baš tako neosnovane informacije “neimenovanih, a dobro obaviještenih” izvora s Iblerova trga (sjedište SDP_a) da Milanović, sad iz sjene, nastoji protežirati “svoje kandidate” za novoga čelnika, ne bi li tako zadržao kontrolu nad strankom, na čiji je račun hedonistički živio desetak godina. A stranku, na čijem se čelu nenadano našao nakon smrti prvoga predsjednika Ivice Račana, doveo je ne samo na ozbiljnu prekretnicu, nego čak i do neprepoznatljivosti. Jer, ako je suditi prema sve tanjoj biračkoj podršci s jedne, a sve većoj apstinenciji građana kojih je socijaldemokracija prirodni i jedini izbor, od toga svjetonazora za Milanovićeva liderstva ostale su još samo mrvice. Gotovo pa nedostatne i za apetite stranačke birokracije, nekmoli bi bile i za sve brojnija gladna usta onih hrvatskih građana koji su od SDP-a očekivali da ih nakon 25 godina napokon izvuče iz ralja sirovog ekonomskog liberalizma u balkanskoj inačici prvobitne akumulacije kapitala, kroz kakvu je normalan svijet prošao prije punog stoljeća.

Iz greške u grešku

Iz stranke su nakon posljednjeg poraza najavili temeljitu analizu uzroka, od koje još ne vidjesmo ni ozbiljnijega slova, iako, sve je zapravo bjelodano jasno. Dakako onima koji, unatoč potresu u glavnom i jedinom pravom rivalu HDZ-u, nisu čekali da im pobjeda, poput prezrele kruške, sama padne u krilo. Oprez je, kaže narod, majka mudrosti, a Milanović je bio sve samo ne to. Čak se na onom nes(p)retnom susretu sa samozvanim liderima branitelja nasjeo njihovoj provokaciji pa o Srbiji, BiH i ustaškom “Za dom spremni” lupetao poput zadnjega alkosa u birtiji nakon fajrunta. Ali, ma koliko suludo bilo, nije to presudilo, mada je tim činom i Milorada Pupovca, koji je ionako bio na vagi, s njegova tri SDSS glasa gurnuo u naručje HDZ-a. Pokušaj dodvoravanja krajnjoj, primitivnoj desnici, bio je tek korak dalje u ponor poraza u koji je zagazio s prethodne dvije još pogubnije greške – komplotiranje s problematičnim novakom na čelu HSS-a Krešom Beljakom, kojemu je, ničim osim krive procjene izazvan, poklonio pet saborskih mandata. Rad kojih mu se sad “od uha do uha” ceri Andrej Plenković, jer su mu prebjezi ubrzo nakon izbora obećali, a ovih dana i deponirali potpise potpore pa olakšali završne pregovore s nezasitnim mostovcem Božom Petrovom. Druga velika greška bila je zadržavanjje iste ekipe beskrvnih i bezidejnih klimoglavaca s kojima, izim iznuđenih ad hoc sitnica (švicarac, ovrhe …) u četvrtoj godini, ništa nije uspio ni u prethodnom mandatu, a potom izgubio i lanjske izbore.

Ali, svemu rečenom usprkos, ni jedini, ni najveći problem SDP-a nije Milanović, već šutljivo članstvo i aparatčici na Iblerovu trgu, zadovoljni već činjenicom da im životni credo “veži konja gdje ti …” i u ova grda vremena jamči život bez financijskih stresova. Pa od te čačkalice u svom, nisu vidjeli ili nisu htjeli vidjeti balvan preživljavanja na rubu krajnjega siromaštva u četvrtini, ako već ne i trećini svojih sugrađana. Ako već nisu znali kako ojačati za rješenje tog problema jedino moguće poduzetničko/investicijsko ozračje s otvaranjem novih radnih mjesta, mogli su (morali) barem pokušati očistiti Augijeve štale hrvatske države, što i oni i HDZ izbjegavaju još od samog “preokreta”. Arsen Bauk obećao pa “zaboravio” rekonstruirati državnu i javnu upravu, lokalnu samoupravu, svesti ih na pravu mjeru. Gotovo navlas isto je i s prekobrojnim državnim agencijama, od kojih su neke dupliranje, a neke bogme i same sebi svrhom. Jesu li u SDP-u toliko naivni da i na državne uhljebe računaju kao na svoj glasački stroj?

Blago HNS-u, uz ustrašeni SDP!

Dugogodišnja kriza zorno je pokazala golu istinu poduzetničke logike – kad zaškripi, prvi su na udaru radnici, ako ne pomognu niže plaće slijede otkazi. A državni zaposlenici, uključivši i svima očigledne suvišne, zaštićeni su poput ličkih medvjeda. Naravno, otkazi njima ne bi pomogli otpuštenima u gospodarstvu, ali bi, što valjda jest jedna od odlika socijaldemokracije, pokazali da je država spram svih jednaka. Ili, što vrijedi Predragu Matiću što je objavio registar branitelja; prema kojemu (500.000) ratno stanje nije smjelo trajati ni četiri mjeseca, kamoli četiri godine, kad nije imao “muda” počistiti lažnjake među njima, napose među onima s lažnim mirovinama. Pa je, kao svojedobno također neodlučni Račan Sanadera i Čondića na splitskoj Rivi ili Bobetkove kestenjare u Zagrebu, dobio šatoraše s Klemmom i Glogoškim pod svojim prozorima na Savskoj. Ali u isti koš nerazumijevanja ne samo socijaldemokracije, nego i elementarne životne logike, komotno možemo strpati i minimalac od 2.500 kuna, nedovoljan i za golo preživljavanje samca, kamoli bračni par i bez djece, a s djecom jad i čemer. No zato je dobro došao mnogim tvrtkama da radnike masovno prijavljuju na taj iznos, razliku u “narukvici”, čime štete i radniku (mirovina) i državi (proračun). Jednak, pa i veći problem takva minimalca je i što u nezaposlenih ubija volju za radom, jer kao socijalni slučaj od države možeš ubrati toliko, s(p)retniji i više.

Radi svega narečenoga i niza drugih propusta, SDP-u se još od Račana događaju manje ili više neučinkovite tzv. “treće opcije”, od kojih su najpoznatije Lesarovi Laburisti i Glavašev HDSSB, a sad već drugi put zaredom Petrovljev MOST, kojemu se u rujnu pridodao čak i jedan krajnje ridikulozni Živi zid. Za koje narod ni jednom nije glasao glavom, nego srcem. Iz čistoga očaja, jer ni jedan od blizanaca uteklih iz šinjela SKJ/SSRNJ (HDZ, SDP) ne brine toliko o “svom narodu” koliko o “svom i turu svog članstva i svojih bližnjih”. Ali i sam SDP, plašeći se samostalno na izbore, uludo rasipa glasove na problematične koalicijske partnere. Pa je tako Milanović imao Kukuriku, Hrvatska raste, a sad Narodnu koaliciju, u kojima je, poput pijanog milijardera, HNS-u prepustio i saborskih klupa i ministarskih fotelja i državnih poduzeća, koje sami ne bi imali ni u najluđiim snovima. A što će jadan, kad nije izvukao baš nikakvu pouku iz Račanove Svenarodne koalicije (šlepao jer čak 8 stranaka i strančica). U opasno nasljeđe ide im i Račanova trgovina s Tuđmanom na “preokretu” – mi vama prepuštamo državu, vi nama SKH-ovu imovinu. Taj kompromis imao je za posljedicu i SDP-ovo skriveno, no ipak prepoznatljivo bježanje od odgovornosti koju donosi vlast. Preuzimali su je kad su baš morali, tj. kad se HDZ baš toliko zamjerio i dijelu svojih vjernih glasača da su se “osvećivali” SDP-om.

Mačka još nije otišla, a miševi već caruju!

Ako uvaže sve rečeno, pa još shvate da ni izbore 2000. i 2011. nije dobio ovakav SDP, nego izgubio kakavgod bio HDZ, ako napokon kapitaliziraju činjenicu da je u HDZ, koji ih pogrdno naziva komunjarama i kani lustrirati, za preokreta ušlo 100.000, a u SDP upola manje bivših komunista, za neki novi SDP još ima nade, možda već na idućegodišnjim lokalnim, no sigurno na idućim parlamentarnim izborima 2020. Možda čak i na nekim skorim, novim prekorednim parlamentarnim izborima. Zašto ne, s MOST-om nikad ne znate na čemu ste. Ali zato oni znaju ono što malo komu padne i na pamet, kamoli u djelo, srušiti sami sebe !!!

Doduše ni ozbiljno narušeni, socijaldemokratski neuvjerljivi SDP i nije daleko od toga. Ne shvate li na Iblerovu trgu da je malo ili možda nikakve koristi od rekonstrukcije pa iz temelja ne obnove stranački ustroj i hijerarhiju, od posljednjeg ogranka na terenu do zagrebačke središnjice, eto ih s aparata, koji ih sad drže na životu, i na izdisaju. A čak devet kandidata za čovjeka koji bi to i u praksi trebao provesti, ne ulijeva baš veliko ohrabrenje. Još ni mačka nije otišla, a miševi se već razmiljeli po odajama. Pa čak i oni koji su imali, a propustili da nešto iole ozbiljnije i dosad učine.

Za unterfille

A. Kolarić – “u ništa”!?
Da ju je nedavno Glavni odbor rehabilitirao, tj. vratio u stranku, nakon što ju je Z. M., još uvijek predsjednik zvani “SDP to sam ja”, svojedobno naglavačke izbacio samo zato što mu je jasno i glasno oponirala, u predsjedničkoj utrci zasigurno bi sad bila i Aleksandra Kolarić, kao deseta pretendentica za tu sad baš ni po čemu zahvalnu fotelju. S aureolom žrtve Milanovićeve teške naravi i samovolje, imala je nepodjeljene simpatije šire javnosti. I umjesto da to kapitalizira djelovanjem korak po korak, što joj je već iz profesije kojom kruh zarađuje (odnosi s javnošću) imalo biti razvidno, sama je sebe promovirala iz žrtve u – osvetnicu, a osveta, znano je, niti je racionalna, niti ikomu nosi išta dobroga. Ne samo umislivši, nego i na sva zvona svakim danom trubeći da je jedina, Bogom dana za novu čelnicu SDP-a, sad se čudom načuditi ne može da su joj u stranci leđa okrenuli i oni kojima je bila jedan od najjačih aduta za, zlu ne trebalo (da se nije povukao), konačni obračun s Milanovićem. Alkarski rečeno, umjesto “u sridu” ipak, čini se, – “u ništa”!?

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close