Polijevanje benzinom u šatoru jednog, očito rastrojenog muškarca u njemu, koji je polivši sebe, polio i dio šatora, te tako “doveo u opasnost šatoraše”, prema izjavama očevidaca, bio je lakmus; ti hrabri branitelji, jurišnici na pravdu, boje se za svoje živote, dok drugi životi, van šatora, ne vrijede ništa! Ako su nas tako branili u ratu, ta nekolicina, nije im za slavu! Njima se dozvolilo da postave bombu usred grada i ne odgovaraju za to kazneno djelo, a političari im prelaze preko nedjela – sve dok Savska ne odleti u zrak!
Je li se itko zapitao otkuda prosvjednicima u šatoru benzin? I što će njima u mirnom prosvjedu, zapaljiva tvar? Benzin u šatoru i plinske boce van njega naslagane, “dijeli” tek komad plastike, odnosno šatora. Čega još imaju, a da ne znamo u šatoru, osim benzina? Možda su dovukli i malo TNT-a, za svaki slučaj, pokoju bombu zaostalu kao trofej iz rata, streljivo???
Kontrolira li policija, što zbog škole u blizini, dućana, kafića, tramvajske stanice što se unosi u šator ili što stoji iza njega? Ne. Jer da kontrolira niti bi se benzin mogao naći u šatoru, niti bi plinske boce stajale iza njega. Šator je – bomba usred Zagreba, a niti ne znamo što šator još “krije”, no znamo da je prije neki dan bilo i više plinskih boca, (12) ali drugoga dana uspjeli smo ih uslikati – sedam!
Svatko pri zdravoj pameti, koje se očito za sada i do sada nije mogla naći u državnim institucijama, zna kakvo se zlo može dogoditi u srazu benzina i plinskih boca, te bi trebalo, da je ikakve pameti, mrtvo hladno preventivno razmontirati šator u Savskoj 66, a prosvjednici mogu nastaviti prosvjedovati koliko još god žele, hoće i mogu, u puno boljim uvjetima, primjerice iz Zaprešića iz “svoje” kuće, u kojoj bi ih njihov voljeni vođa Glogoški, mogao ugostiti. Ne vidimo u čemu je razlika, oboje je ilegalno, i neprocesuirano, pa dođe na isto, osim što je “zdravije” maknuti ih ih Savske.
Neoprostivo je, ljudski rečeno, a pravno je i kazneno djelo, da šatoraši – usred Zagreba – djecu koja idu iz škole ili u nju, prolaznike i potpuno nevine ljude dovode u životnu opasnost. Niti jednom policija nije, (kojoj plaća ne pada kao mana s neba), već ih plaća nekolicina koja radi, zavirila u šator, pregledavši što još ima u njemu, a ne služi mirnom prosvjedu. Po svoj prilici je da će odgovorni, tj. neodgovorni čekati, dok nešto ne odleti u zrak, pa kada postane slučaj, pozabaviti se njim, umjesto preventivno djelovati. Bit će, s obzirom kako su se do sada ponašali prema onima koji krše Ustav i zakone ove zemlje, da će Savska odletjeti u zrak.
A te “sitnice”, poput škole u blizini, dućana, kafića, tramvajske stanice i drugih objekata, što ljudi ne mogu niti ovako mirno proći tim dijelom ulice, jer su je branitelji “oslobodili” za sebe, kad “rukne” – tko će preuzeti odgovornost, za recimo smrt djeteta koje je išlo iz škole? Ili slučajnog prolaznika? Dakle, ne samo što ucjenjuju i prijete osiljeni, već im se dozvolilo da polako, u vrijeme svog prosvjeda, postave i bombu usred Zagreba! Naravno, s blagoslovom ministra policije, koji je jasno naciji poručio “Mogu, ali neću”, misleći na šator i njegovo micanje, a koji je time pokazao i svoje apsolutno nepoznavanje materije, ne gledavši dalje od politike, kao uostalom i svi koji ih pohode u šatoru. Ministar je to napravio “u ime demokracije”. I predsjednica spada u tzv. skupinu kritične mase po naciju, koja je s njima i zapjevala u noći u kojoj je izabrana, no s ovim saznanjima o benzinu i plinskim bocama, može se reći i kako svi oni zajedno, pokazuju svoju neodgovornost spram ostalih ljudi.
To što taj dio Zagreba u kojoj su branitelji prosvjednici podigli svoj “bivak”, sliči na ruglo – zapravo je i nažalost, ono pravo ogledalo Hrvatske. Neuredna, prljava i smrdljiva s ljudima koji bauljaju od šatora do kafića, s rukama u džepovima, našavši svoj “životni poziv” u šetnji od – do, po par metara, po cijele dane. A što bi drugo i radili?
Svi koji podupiru šator, ne prosvjede, već postavljen šator, s benzinom u njemu, kojeg dijeli tek par centimetara od plinskih boca, ljudi fokusirani na osobni probitak (politički), ne misle što bi se dogodilo s njihovom sjajnom političkom karijerom, ukoliko šator raznese dio ulice, s kolateralnim žrtvama na cesti. Tko bi u tom slučaju pao?
Predsjednica i svi ministri slali bi brzojave sućuti obiteljima koja su izgubila dijete koje je išlo iz škole u vrijeme kada se dogodila prvo nesreća, a potom tragedija. Što bi onda ministar MUP-a, prozvan “Mogu, ali neću” rekao? Misli li Vlada i Ostojić, da bi u tom trenutku njegova smjena kao ministra bila dovoljna, kao i pad Vlade, ali niti opozicija koja podupire prosvjednike ne bi se dokopala vlasti. Podupirati šator i “krmaču”, okretati glavu od “barutane” usred Zagreba, samo po sebi pokazuje tko nas vodi, i tko bi nas vodio. No narod nije glup, što se za potonje dvije oponentske koalicije ne bi moglo reći, barem ne u ovom slučaju. Obje podupiru bezakonje, obje su sudski procesuirane, tj. njihovi članovi, a “izbačaj” inkriminiranih članova im se zbraja, tako obje imaju kriminalne dosjee. I obje su zakazale u ovom slučaju.
U šatoru su ljudi oboljeli od raznih bolesti, PTSP-a i ne znamo što se sutra može dogoditi, (u kakvom se oni “filmu” mogu naći ili ih bolest “prebaciti” pa zapaliti sebe, šator ili nešto treće), ali krivica nije njihova, već vlasti i opozicije, svih institucija ove zemlje, koje nisu preventivno djelovale i spriječile mogući najgori scenarij, ujedno pokazujući da se zakon i Ustav moraju poštivati, bez dijeljenja, i preferiranja ikoga.
Objektivno je već donosio apele da se šator makne, slao upite, tražio komentare institucijama, i MUP-u, i Ravnateljstvu policije, i PU Zagrebačkoj, pravosuđu, ministrima, Gradu Zagrebu, može li se šator usred Zagreba maknuti, jer dovodi u opasnost posve nevine ljude i djecu, no odgovor je nekako izostao. Posve je marginalno imaju li šatoraši dozvole ili ne, jel’ im tko ishodio neki papir za šator posred ulice – već što se drži u njemu, i van njega, a svak normalan čovjek zna što se može dogoditi. Požar plus sedam plinskih boca, a neki dan ih je bilo i više, no fotografirali smo ove, da ljudima pokažemo o čemu se radi.
Ako ima imalo zdravog razuma u ovoj državi ili nas zaista vode sami luđaci, koji ne znaju što bi napravili s “osloboditeljima tramvajske pruge”, vidjet ćemo po tome hoće li “netko” demontirati “paklenu napravu” usred Zagreba, a prosvjednici kao ljudi, oprani i obrijani, a ne kao klošari, nastaviti i dalje protestirati, ali iz kuće koju im je dala država. To ih ništa ne košta, a Zagrepčanima bi puno olakšalo. Bar bi “bili gazde” u svom dvorištu.
