Samo u Hrvatskoj: IZABRANI OSUĐENI POLITIČARI

Izvanredni lokalni izbori u devet gradova i osam općina pokazali su prilično jasno kakva je hrvatska politika, završivši bez iznenađenja. Nije ih bilo, kao i do sada na izborima, iako lokalne izbore nije lako uspoređivati s parlamentarnima, oni su pokazatelj i nagovještaj istovremeno. Izjednačenost ljevice i desnice, očekivana je. Toliko puta spominjane nove snage na […]

Izvanredni lokalni izbori u devet gradova i osam općina pokazali su prilično jasno kakva je hrvatska politika, završivši bez iznenađenja. Nije ih bilo, kao i do sada na izborima, iako lokalne izbore nije lako uspoređivati s parlamentarnima, oni su pokazatelj i nagovještaj istovremeno. Izjednačenost ljevice i desnice, očekivana je.

Toliko puta spominjane nove snage na sceni, zapravo i ne postoje. U nekim su trenucima malo uočljiviji novi pokreti i stranke – imamo ih više od Njemačke sa 80 milijuna stanovnika – čak nešto i obećavaju, ali to je sve. Ankete nisu apsolutno točne, ali one i stvaraju političko raspoloženje, dojam koji potiče mišljenje. Osim činjenice da su se Laburisti vratili te da su nezavisne liste ono što bi moglo promijeniti ustaljenu i monolitnu, dvostranačku hrvatsku politiku, svi ostali koje se smatra trećom opcijom, samo su pretjerivanje. Živi zid to ne može biti, iako su se mnogi upinjali u analizama to dokazati i čak ih uspoređivali sa Sirizom i Podemosom, jer nema sa čime. Bez ikakva programa, bez ljudi, o članstvu da se i ne govori jer ga nema, s politikom temeljenom samo na opiranju deložacijama i ovrhama te napadanju banaka, ne može se napraviti nikakav posao. ORaH je stranačka priča slična onoj Laburista, streloviti uspon daje strmoglavi pad, i još pri tome u mnogočemu promašen trenutak djelovanja. Ni jedni ni drugi popularnost iz nacionalnih anketa ne uspijevaju pretočiti u konkretan uspjeh na izborima.

Nije iznenađenje ni to da je u Dubrovniku pobijedio dvojac s pravomoćnom sudskom presudom, Anro Vlahušić i Pero Vićan. To lice hrvatske politike vrlo je realistično. Moglo bi se i ponoviti i još koji puta. ”Andro Vlahušić i Pero Vićan izigrali su povjerenje birača”, kaže se u obrazloženju presude Vrhovnog suda koji je obojicu proglasio krivima u slučaju Šipan. No, prema rezultatima izbora, nije tako, birači su im dali povjerenje, odnosno deset tisuća Dubrovčana smatra kako je primjereno da njihov grad vode osuđeni političari. Vlahušić je osvojio 7.354 glasova te će se u drugom krugu izbora boriti protiv kandidata HDZ-a Mate Frankovića koji je imao gotovo dvije tisuće glasova manje. Vićan je kao gradonačelnički kandidat imao 2.708 glasova što je treći rezultat od pet kandidata. No, Vićanov uspjeh krije se u činjenici da je njegova lista DDS osvojila četiri mandata pa bez nje nije moguće uspostaviti vlast u Dubrovniku.

Izvanredni izbori u Omišu, gdje je nezavisni gradonačelnik Ivan Kovačić doslovce pomeo konkurenciju lokalnog HDZ-a i SDP-a te zadržao vlast već u prvom krugu Htjeli su ga lani srušiti, neizglasavanjem gradskog proračuna, a sada su mu dali apsolutnu vlast. I tako se čak i protiv svoje želje Ivan Kovačić prometnuo u pravu zvijezdu u lokalnim okvirima. Mogući nosioci dalmatinskog ‘trećeg puta’, osim Ivana Kovačića su  – snage predvođene gradonačelnikom Božom Petrovom iz Metkovića i Marijanom Puljakom iz Splita, koja se za parlamentarne izbore priprema nudeći ideološki neopterećene, stručne i prije svega poštene ljude. Zvuči možda kao idealistička iluzija, ali zato su sada sredine poput Omiša, Vrgorca ili Metkovića politički primjer.

POPULARNE KATEGORIJE