ROĐENDAN MAJKE TEREZIJE NA DANAŠNJI DAN: Niti njega nije priznavala, već 27. kada je i krštena

Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu, rođena je u Skoplju u albanskoj katoličkoj obitelji, kao najmlađe dijete u obitelji  Nikollë (*1878. – †1919.) i Drane Bojaxhiu (djevojački Bernaj) (*1889. – †1972.).  Njen otac rodom iz Skadra, a majka iz Đakovice, oboje vrlo pobožni ljudi imali su troje djece, te nisu, kako se obično misli […]

Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu, rođena je u Skoplju u albanskoj katoličkoj obitelji, kao najmlađe dijete u obitelji  Nikollë (*1878. – †1919.) i Drane Bojaxhiu (djevojački Bernaj) (*1889. – †1972.)

Njen otac rodom iz Skadra, a majka iz Đakovice, oboje vrlo pobožni ljudi imali su troje djece, te nisu, kako se obično misli bili siromašna obitelj. Naprotiv, otac joj je bio ugledni političar, prvotno radivši kao pomoćnik u ljekarni. U politici se zalagao za prva Albanaca. Majka Tereza, bila je najmlađe dijete. Njen brat Lazar, školovao se na Vojnoj akademiji u Grazu a zbog političkih razloga kasnije je emigrirao u Italiju. Sestra Agata ostala je u Skoplju s roditeljima (*1904. – †1973). Otac joj je preminuo kada je Majka Terezija imala samo osam godina, nakon objeda, 1919., godine, kada mu je naglo pozlilo.

“Pupoljak” je, odnosno Majka Terezija pohađala osnovnu školu na albanskom jeziku, zatim gimnaziju na srpskom. Prvu pričest primila je s pet godina, a uskoro i svetu potvrdu. Već u ranim godinama bila je oduševljena pričama o životu misionara, a u 12-toj, uvjerena da će se posvetiti vjerskom životu. Župnik njene župe Presvetog Srca Isusova u Skoplju, bio je hrvatski isusovac Franjo Jambreković, s kojim se kasnije dopisivala iz Indije. S 18 godina odlučila je posvetiti život “službi Bogu” i ušla u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji. Do kraja života više nije vidjela niti majku niti sestru, ali su se dopisivale o čemu svjedoče i njena pisma i korespodencija koja se čuva u njenoj rođenoj kući u Skopju. 

U vrijeme njenog rođenja 1910., godine, Skoplje je pripadalo Osmanskom Carstvu, a u Balkanskim ratovima 1912., zauzima ga srpska vojska te tada postaje dijelom Kraljevine Srbije. Od 1918., Skoplje je u sastavu Kraljevine SHS.  

Putovala je iz Skoplja preko Zagreba do Irske, u rujnu 1928. Otišla je u samostan časnih sestara Lorentinki u Rathfarnhamu u Irskoj, kako bi naučila engleski jezik, jer se njime podučava školsku djecu u Indiji.

Stigavši u Indiju 1929., započela je novincijat u gradu Darjeelingu, u blizini Himalaje.  Svoje prve redovničke zavjete položila je 24. svibnja 1931., i u to vrijeme uzima redovničko ime Terezija, po sv. Tereziji iz Lisieuxa (Mala Terezija), zaštitnici misionara. Svečane redovničke zavjete položila je 14. svibnja 1937., dok je radila kao nastavnica u školi samostana Loreto u istočnoj Kalkuti.

Iako je voljela raditi u školi, sve je više razmišljala kako pomoći siromašnima u Kalkuti, koju je pogodila teška glad 1943., i oružani sukob hinduista i muslimana 1946., kada je ostetila, kako je sama znala reći kako je “primila unutrašnji poziv”, napustivši školu i posvetivši se siromašnima, bolesnima i umirućima.

Svoj misionarski rad započela je službeno, 1948. godine, zamijenivši svoju tradicionalnu redovničku haljinu s bijelim pamučnim sarijem ukrašenim plavim obrubom. Dobila je indijsko državljanstvo i otputovala izvan Kalkute u predgrađe i brinule za ljude u potrebi. Njezino djelovanje ubrzo su primijetili i indijski dužnosnici, uključujući i premijera, koji joj je izrazio zahvalnost.

Terezija je napisala u svoj dnevnik, da joj je prva godina bila ispunjena teškoćama. Nije imala prihoda, prosila je za hranu i potrepštine. Prvih nekoliko mjeseci, suočila se sa samoćom i napasti, da se vrati u udobnost samostana.

Dobila je dozvolu iz Vatikana 7. listopada 1950., za osnivanje redovničke zajednice na području biskupije, što je bio početak kasnije redovničke zajednice Misionarki ljubavi. Misija je prema njenim vlastitim riječima bila briga za: “gladne, gole, beskućnike, osakaćene, slijepe, gubavce, sve one ljude koji se osjećaju neželjenima, nevoljenima, zanemarenima od društva i koji su postali teret društvu”. Redovnička zajednica počela je rad s 13 redovnica u Kalkuti, a danas ima više od 4 000 redovnica i dobrotvorne centre širom svijeta. Brinu se za izbjeglice, slijepe, oboljele od AIDS-a, invalide, alkoholičare, siromašne, beskućnike, ali i žrtve poplava, epidemija gladi…

Otvorila je prvi Dom za umiruće 1952. godine u prostoru dobivenom od grada Kalkute. Uz pomoć indijskih dužnosnika napušteni hinduistički hram, pretvoren je u besplatni hospicij za siromašne, nazvavši ga Dom čista srca (“Nirmal Hriday”). U tom hospiciju bili su neizlječivi bolesnici, kojima je pružena medicinska skrb i prilika, da preminu dostojanstveno, a ne napušteni na ulici. Prije smrti prema ritualima njihove vjere, muslimanima su se čitali odlomci Kurana, hindusi su dobivali svetu vodu iz Gangesa, a katolici sakrament bolesničkog pomazanja. Uskoro je Majka Terezija otvorila i drugi dom “Shanti Nagar” (Grad mira) za oboljele od gube. Misionarke ljubavi uspostavile su niz domova u Kalkuti, gdje su dijelile lijekove, zavoje i hranu. Godine 1955., otvoren je dom “Nirmala Shishu Bhavan” (Dječji dom Bezgriješnog Srca), kao utočište za siročad i mlade beskućnike.

Otvorili su se potom domovi i izvan Kalkute u drugim indijskom gradovima. Prva kuća izvan Indije otvorena je u Venecueli 1965. godine s pet redovnica. Slijedile su kuće u Rimu, Tanzaniji i Austriji 1968. godine, a tijekom 1970.-ih i u desecima drugih država u Aziji, Africi, Europi i SAD-u. U Zagrebu djeluju od 1979. godine. S njom je surađivao u Indiji hrvatski misionar Ante Gabrić.

Njezin humanitarni rad ponekad je dočekivan s velikim kritikama. Kritizirana je zbog kvalitete njega, zastarjele metode liječenja poput hladnih kupki i korištenja potkožne igle, te nedostatak liječnika. Bolesni se nisu odvajali u karantene, a redovnice koje su se brinule za njih, nisu bile dovoljno medicinski obrazovane.

Muški ogranak redovničke zajednice osnovan je 1963., a kontemplativni ogranak redovnica 1976. godine. Pridružili su se i brojni vjernici laici. Na zahtjev brojnih svećenika, Majka Terezija osnovala je 1981., Pokret za svećenike “Corpus Christi” (hrv. Tijelo Kristovo), a 1984. godine osnovala je s franjevcem Josipom Langfordom redovničku zajednicu za svećenike (eng. “Missionaries of Charity Fathers”). Do 2007. godine, redovnička zajednica imala je oko 450 redovnika i 5 tisuća redovnica, oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta.

Godine 1982., u jeku opsade Bejruta, Majka Terezija sudjelovala je u spašavanju 37 djece zarobljene u bolnici na prvoj crti bojišta. Dogoveren je privremeni prekid vatre između izraelske vojske i palestinskih gerilaca, a Terezija je u pratnji djelatnika Crvenog križa, putovala je kroz ratnu zonu u devastiranu bolnicu, kako bi odvela pacijente na sigurno područje. 

Nakon što su se dogodile promjene u Istočnoj Europi krajem 1980.-ih, pokrenula je niz projekata, što prije nije bilo moguće, jer vlasti nisu dopuštale. Imala je čvrsti stav protiv pobačaja i razvoda, zbog čega su je kritizirali. Putovala je u posjet i pomoć gladnima u Etiopiji, žrtava zračenja u Černobilu te žrtvama potresa u Armeniji. Godine 1991., Majka Terezija došla je u Tiranu i uspostavila novu kuću svoje redovničke zajednice. To je bio susret s njenim sunarodnjacima.

Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od 100 država. Više puta posjetila je i Hrvatsku.

Christopher Hitchens i njemački magazin Stern kritizirali su je, da nije dovoljno koristila donirani novac za smanjenje siromaštva i poboljšanje uvjeta u hospicijima, a da je puno ulagala u misionarski rad i otvaranje novih samostana. Kritizirana je i što je primila donacije od autokratske i korumpirane obitelji Duvalier s Haitija i od kontroverznog poslovnog čovjeka Charlesa Keatinga, kojem su sudili zbog prijevare i korupcije. Nije se obazirala na kritike. Njoj je novac korumpiranih i bogatih služio za humanitarni rad. 

U Rimu je 1983., doživjela srčani udar, dok je bila u posjetu papi Ivanu Pavlu II. Drugi srčani udar imala je 1989. godine, kada su joj je ugrađena srčana premosnica.

Godine 1991., nakon upale pluća, u vrijeme posjeta Meksiku, patila je od dodatnih srčanih tegoba, te je tada i ponudila ostavku na svoje mjesto čelne žene Misionarki ljubavi, no redovnice su tajnim glasovanjem odlučile da je nezamjenjiva. Pristala je na tu odluku, mada zdravstveno nije bila dobro.

U travnju 1996., pala je i slomila ključnu kost. U kolovozu 1996., bolovala je od malarije i ponovno imala tegobe sa srcem. Operirala je srce, ali bilo je jasno da je njeno zdravlje teško narušeno. Liječila se u SAD-u. Odstupila je s čelnog mjesta Misionarki ljubavi 13. ožujka 1997.

Umrla je u Kalkuti, 5. rujna 1997. godine,  Pokopana je uz državne počasti odobrene od indijske Vlade u znak zahvalnosti za njenu pomoć siromašnima svih religija u Indiji.

Njena je smrt primljena s tugom u svjetovnim i vjerskim krugovima. Nawaz Sharif, tadašnji premijer Pakistana, rekao je tom prilikom da je bila jedna od rijetkih i jedinstvenih osoba koje žive za više ciljeve te da je njezino zauzimanje za siromašne i bolesne jedan od najljepših primjera služenja društvu. Za života i nakon njezine smrti, Majka Terezija bila je prema anketama Gallupa vrlo cijenjena u SAD-u, a 1999. godine bila je rangirana kao “najcijenjenija osoba 20. stoljeća” po anketi u SAD-u.

U spomen na tu ženu niskog rasta i velikog srca, otvoreno je nekoliko muzeja, nekoliko crkvi i župa nazvano je po njoj, poput crkve blažene Majke Terezije u Koprivnici posvećene 22. veljače 2009. godine. Po njoj su imenovane ceste, a indijske željeznice uvele i vlak nazvan “Majka Express”, po njoj, koji je počeo voziti 26. kolovoza, a njen rođendan, 2010., godie povodom 100-te obljetnice njena rođenja.  

Dobila je nagradu indijske vlade “Padma Shri” 1962., što je bila prva njena nagrada u Indiji. Dobivala je nagrade i u sljedećim desetljećima, uključujući Nagradu “Jawaharlal Nehru” za međunarodno razumijevanje 1972., a 1980. godine dobila je najviše indijsko civilno priznanje “Bharat ratna”.

Njenu službenu biografiju napisao je indijski državni službenik Navin Chawla 1992. godine.

Bilo je i kritičara njenog rada u Indiji. Aroup Chatterjee, koji je rođen i odrastao u Kalkuti, živeći u Londonu, kritizirao ju je da promiče negativnu sliku o Kalkuti. Također, kritizirale su se i počasti prilikom njenog pokopa uza sve državne počasti.

Ronald Reagan dodijelio joj je “Predsjedničku medalju za slobodu” 1985. godine, a 1962., Majka Terezija dobila je nagradu “Ramon Magsaysay” za mir, međunarodno razumijevanje i za rad u Južnoj i Istočnoj Aziji. Ta nagrada često se naziva i “azijskom Nobelovom nagradom”, a do ranih 70-ih godina postala je međunarodno priznata i poznata osoba. Njena popularnost u to vrijeme u velikoj se mjeri pripisuje dokumentarnom filmu “Nešto lijepo za Boga” iz 1969., koji je snimio Malcolm Muggeridge.

Papa Pavao VI. dodijelio joj je nagradu za mir 1971., nazvanu po papi Ivanu XXIII., pohvalivši njen rad sa siromašnima, kršćansku ljubav i nastojanja za mir. Kasnije je dobila crkvenu nagradu “Pacem in Terris” 1976. Dana, 19. listopada2003., papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. To se dogodilo brže, nego što je slučaj kod drugih beatifikacija.

Majka Tereza dobila je nagrade brojnih vlada i civilnih udruga. Imenovana je počasnom članicom “Reda Australije” 1982. godine, “za služenje zajednici u Australiji i humanost u cjelini”. Dobila je nagrade Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država, a također i počasno državljanstvo SAD-a, kao i albansku nagradu “Zlatni ponos nacije” 1994., kao i haićansku nagradu. No njeno prihvaćanje te dvije nagrade, naišlo je na kritike, jer se albanska i haićanska vlast u to vrijeme bile na lošem glasu.

Sveučilišta sa Zapada i iz Indije dodijelili su joj počasne doktorate. Među ostalim nagradama dobila je i civilnu nagradu “Balzan” za promoviranje humanosti, mira i bratstva među narodima 1978., i Međunarodnu nagradu Albert Schweitzer 1975. godine.

Godine 1979., Majka Terezija dobila je Nobelovu nagradu za mir, “za rad koji poduzima u borbi za prevladavanje siromaštva i patnje, što također predstavlja prijetnju miru.” Odbila je sudjelovati na svečanom banketu za laureate i zamolila je, da se nagrada od 192 tisuće dolara preda siromasima u Indiji, dodajući da zemaljske nagrade imaju važnost samo zbog toga što pomažu njezinom nastojanju za pomoć potrebitima u svijetu.

Kada je Majka Terezija primila Nobelovu nagradu, upitana: “Što možemo učiniti za promicanje mira u svijetu?” odgovorila je jednostavno: “Idite kući i volite svoju obitelj.” U govoru povodom dobivanja nagrade među ostalim je rekla: “Zahvalna sam i sretna što ovu nagradu mogu primiti u ime gladnih, golih, onih bez domovine, bogalja, slijepih i bolesnih od gube. U ime svih onih koji se osjećaju nepoželjnima, nevoljenima, nezbrinutima, u ime onih koji su isključeni iz našeg društva. Ja nagradu primam u njihovo ime i sigurna sam da će ova nagrada donijeti novu ljubav između siromašnih i bogatih. Na ovome je inzistirao i Isus i zbog toga je i došao na ovaj svijet, da bi siromašnima donio ovu radosnu vijest”, ističuči kako je protiv pobačaja. “U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi. Za mene su nacije koje su legalizirale pobačaj najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele – ne žele više ni jedno dijete – i dijete mora umrijeti.”

Analizirajući njezina djela i dostignuća, papa Ivan Pavao II. pitao je: “Gdje je Majka Terezija pronašla snagu i upornost, da se osobno potpuno preda na službu drugima? Snagu je pronalazila u molitvi i kontemplaciji Isusu Kristu, njegovom Svetom Licu i Presvetom Srcu.”

Njezin postulator (službena osoba koja vodi postupak beatifikacije i kanonizacije) Brian Kolodiejchuk izjavio je, da je Majka Terezija proživljavala duhovne dvojbe i borbe oko vjerskih uvjerenja velik dio svoga života. Zabilježeno je da su i mnogi drugi katolički duhovni velikani proživljavali slične duhovne kušnje poput njene imenjakinje sv. Terezije iz Lisieuxa ili sv. Faustine Kowalske i drugih. Katolički mistik sv. Ivan od Križa, skovao je izraz “tamna noć duše” za to razdoblje u duhovnom rastu i razvoju.

U svojoj prvoj enciklici “Deus caritas est“, papa Benedikt XVI. spomenuo je Majku Tereziju tri puta, a koristio je i njen život kako bi objasnio jednu od glavnih točaka enciklike. “U primjeru blažene Terezije iz Kalkute imamo jasnu ilustraciju činjenice, da vrijeme posvećeno Bogu u molitvi ne samo, da ne umanjuje snagu i služenje iz ljubavi našim bližnjima, nego je u stvari neiscrpan izvor toga.”

Iako ne postoji izravna veza između Majke Terezije i franjevačkog reda, jako je cijenila i poštivala sv. Franju Asiškog. U njenom životu mogu se naći utjecaji franjevaca i poveznice sa životom sv. Franje. Znala je napamet neke njegove molitve, a jednu od njih izgovorila je i prilikom govora povodom dobivanja Nobelove nagrade za mir 1979. godine. Redovnice njenog reda svaki dan mole tu molitvu sv. Franje, koji je promicao siromaštvo, čistoću, poslušnost i pokornost Kristu. On je također svoje vrijeme posvetio služenju siromasima, osobito gubavcima u području gdje je živio.

Povelja o proglašenju svetom na spomen-domu u Skoplju

Nakon smrti Majke Terezije 1997. godine, Sveta Stolica započela je proces beatifikacije, korak prema mogućoj kanonizaciji. Ovaj proces zahtijeva dokumentaciju o životu i radu Majke Terezije te dokumentaciju o čudu po zagovoru Majke Terezije.

Sveta Stolica je kao čudo prepoznala iscjeljenje tumora u abdomenu Indijke Monice Besre 2002., nakon što je kraj sebe imala medaljon sa slikom Majke Terezije. Besra je izjavila, da je snop svjetlosti došao sa slike nakon čega je ozdravila od tumora. Bilo je kritičara, koji su tvrdili, da je moguće da je ozdravila i zbog lijekova koje je uzimala, no komisija Svete Stolice potvrdila je čudo kao autentično.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine, a u tijeku je postupak da je se proglasi svetom, za što je potrebno još jedno “čudo”. 

Cijeli njen život tema je dokumentarca “Nešto lijepo za Boga” iz 1969. godine, redatelja Malcolma Muggeridgea. Na temelju filma, isti autor objavio je i knjigu, Kevin Connor redatelj je filma o životu Majke Terezije: “U ime Božjih siromaha” iz 1997. Glavnu ulogu glumi Geraldine Chaplin, kćer Charlie Chaplina, osvojio je nagradu na “Art film festivalu” 1998. godine.

O životu “Pupoljka” napravljena je i talijanska televizijska serija “Majka Terezija” 2003. godine, a glavnu ulogu odglumila je Olivia Hussey. Miniserija je kasnije prerađena u televizijski film “Majka Terezija iz Kalkute”, koji je dobio američku nagradu CAMIE 2007. godine.

O Majci Tereziji napisao je jako puno životopisa na velikom broju jezika.

Župnik njene župe u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je jako utjecao na nju i njen poziv, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem. Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close