Postupak izvanredne uprave kad se u određenim problemima nađu kompanije od sistemskoga značaja za gospodarstvo i financijski sustav može početi samo na inicijativu dužnika ili njegovih vjerovnika, no opet uz privolu samog dužnika!? Ili, da možda ipak pojasnimo ovaj nemušti birokratsko – politikantski galimatijas jedne od ključnih odrednica Zakona kojim država na teret poreznih obveznika kani iz bankrota spašavati tvrtke koje nezajažljivi i nesposobni tajkuni dovedu pred bankrot, iako nas premijer Andrej Plenković nevješto uvjerava da zakon jednako smušena naziva – Zakon o postupku izvanredne uprave .. – nije napisan zbog Todorićeva Agrokora danas, sutra možda rad koje državne tvrtke, jer samo one još imaju najmanje 5.000 radnika i mogu nabildati dugovanja od 7,5 milijardi kuna.
“Obične” u stečaj otjera i Fina, Agrokor štiti država
Ali ključna, uvodno rečena odrednica takvog zakona demantira ga već u startu. Jer, prema Zakonu o stečaju, tvrtka koja duže od 30 dana ne može platiti dospjele obveze vjerovnicima, što su dobavljači, banke itd, zatim plaće radnicima ili pak doprinose i poreze državi može u predstečaj, nešto blaže od samog stečaja, pri čemu oporavku mogu pridonijeti vjerovnici pristanu li na otpis dijela potraživanja, a to omogućava nastavak poslovanja i spašavanje radnih mjesta. No ako se ustanovi nesposobnost za plaćanja vjerovnika duža od 60 dana ili tri pak uzastopne plaće te prezaduženost (dugovanja viša od vrijednosti imovine), firma je u stečaju (dovoljna je potvrda Fine), u kojemu o njoj odlučuje stečajni upravitelj. (Pred)stečaj je neizbježan ne samo za tvrtke u sustavu poreza na dobit i PDV-a, bez obzira na veličinu i broj zaposlenih, nego i za fizičku osobu u sustavu poreza na dobit.
Todorić uz pomoć Vlade vuče za nos bankare i dobavljače!?
A ovim bi novim sistemskim zakonom s ugrađenom narečenom sistemskom greškom dužniku od 7,5 ili više milijardi kuna bilo omogućeno da sam odlučuje o svojoj sudbini, ma koliko pritom i samih vjerovnika (banke, dobavljači, država, radnici) doveo u nepremostive probleme! Nije li upravo to razlogom što Todorić, čovjek koji je megakompaniju vodio poput maloga obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i uspio nabrati dugova do razine cjelogodišnjeg prihoda (50 milijardi kuna), kako pišu mediji, još i danas ucjenjuje bankare i dobavljače. Navodno dogovor s njima uvjetuje svojim ostankom na čelu Agrokora. Oteže s potpisom, jer ako mu ne udovolje, a izdrži do ponedjeljka, može pokrenuti predstečaj u blokiranim tvrtkama (sve najveće i najvrjednije), čime bi ih deblokirao i batrgao se još neko vrijeme. Ili pak računa da može otezati do usvajanja vladina zakona, koji, kako benevolentno pa i ponizno tvrdi premijer Plenković, ne zadire u vlasničke odnose kompanije od sistemskog značaja za državno gospodarstvo i financije.
Briga Vladu što je njihov miljenik, koji drma Banskim dvorima, kad neće oni njime, nerezonskim poslovanjem zatvorio mnoge od malih, a ozbiljno prijeti i sudbini velikih dobavljača. Njega se, po njihovu zakonu, pita što i kako dalje. Dok bankari i ini veliki vjerovnici ne popizde i ogole Todorića i Agrokor do zadnje koske uz pomoć EU, ako ih i dalje bude kočila Hrvatska. Čeka li Vlada da se Rusi, kao najveći kreditori, uistinu zainate pa umjesto tek pomoći oporavku Agrokora zbog povrata kredita, preuzmu i njegove vitalne dijelove, što znači i plodne njive i proizvodnju hrane? Je li moguće da je na djelu balkanska parafraza znane sintagme koja u originalu kaže kako svaka država ima mafiju, a u hrvatskoj inačici da mafija ima državu?
