PROMAŠAJI MINISTRA OSTOJIĆA: Pacijenti reformu zdravstva ne mogu preživjeti

”Jučer sam otišla do Rebra da bih se naručila za očni pregled, no poljubila sam vrata. Došla sam nešto prije 11 sati, a vrlo neljubazna sestra rekla mi je da je naručivanje moguće isključivo između 13 i 14 sati, ili da se javim e-mailom, s time da moram poslati i zadnje nalaze”, požalila nam se […]

”Jučer sam otišla do Rebra da bih se naručila za očni pregled, no poljubila sam vrata. Došla sam nešto prije 11 sati, a vrlo neljubazna sestra rekla mi je da je naručivanje moguće isključivo između 13 i 14 sati, ili da se javim e-mailom, s time da moram poslati i zadnje nalaze”, požalila nam se 72-godišnja baka, vrlo ljuta zbog toga što ukinuto telefonsko naručivanje, koje joj je, obzirom da slabo vidi i teško hoda, jedno vrijeme bitno olakšalo stvari. Kompjuter nema i ne služi se s njime, a živi sama i nema koga gnjaviti da je naručuje za pregled.

Naša sugovornica mogla bi to, doduše, riješiti kod liječnice opće prakse, koja je može naručiti kod izdavanja uputnice, no nije ju htjela gnjaviti, budući da se za lijekove i uputnice samo naruči i pokupi ih kod sestre, kako ne bi oduzimala vrijeme drugim pacijentima.
”Ne ide mi u glavu da sada imamo tako moderno zdravstvo da sestra u bolnici za šalterom u 11 sati može primati isključivo one koji su već naručeni, a nema vremena za pacijente koji bi se naručili”, kaže naša sugovornica. Nije, naravno, riječ o životnom problemu, jer kroz dan ili dva ona može ponovo do Rebra u naznačeno vrijeme i naručit će se za pregled. Drugo je pitanje, pritom, kada će doći na red. No, to je tek mala sličica posljedica zdravstvene politike koalicijske vlasti kojom smo htjeli otvoriti priču o efektima mjera koje se provode pod palicom ministra zdravlja Rajka Ostojića, od kojih je zadnja najavljeno spajanje bolnica. Sasvim mali problem, a opet – ženi u 72-oj godini vrlo veliki problem, o kojemu ljudi na vlasti ne znaju ništa.

Puno se očekivalo od Rajka
U trenutku preuzimanja vlasti, Rajko Ostojić djelovao je kao jedan od ministara koji se u svome resoru najbolje snalazi i od njega se doista očekivalo puno. Prve su najave išle za time da planira osigurati dvostruku zaštitu pacijenata: na temelju solidarnosti zdravih sa bolesnima, ali i bogatih sa siromašnima, no ta ideja vrlo brzo došla je u pitanje, kaže Mario Drlje, predsjednik Hrvatske udruge pacijenata (HUP).
Tako je ministar ubrzo počeo govoriti o tome da dio bolničkih kapaciteta treba otvoriti privatnicima, što znači da bi se u javnim bolnicama smanjili kapaciteti za one koji plaćaju obvezno zdravstveno i dobrovoljno dopunsko osiguranje. Nedavno je takav plan potvrdio i ravnatelj HZZO-a Siniša Varga. HUP se tome suprotstavio još lani, zatraživši javnu raspravu o tome kakvo zdravstvo hrvatski građani trebaju i žele, no odgovora uglavnom nema, osim uvjeravanja da nas može spasiti jedino prepuštanje dijela kapaciteta privatnicima. Tako dio kapaciteta sada stoji neiskorišten, tvrdi Drlje u osvrtu o stanju u zdravstvenom sustavu koji je poslao Ministarstvu još u rujnu prošle godine.
Iz HUP-a su tada upozorili i na to da je sve više slučajeva zaključenih bolovanja koja gotovo da zaključuju kontrolori, bez izravnog kontakta s pacijentom. Tako smo, primjerice, nedavno od liječnice opće prakse čuli za slučaj žene koja je u ponedjeljak u dnevnoj bolnici obavila manji zahvat uklanjanja benigne izrasline na koži. U četvrtak je još morala u bolnicu na previjanje, da bi u četvrtak poslije podne kod liječnika opće prakse bila kontrola, koja je upozorila liječnika da očekuje da se bolovanje zatvori sa četvrtkom te da pacijentica u petak bude na poslu. Iako se prethodno nije javila liječniku, žena je u petak otišla na posao, jer sudjeluje u projektu koji ima određene rokove i neugodno se iznenadila kada je poslije podne došla zatvoriti bolovanje i po doznaku – njenom su liječniku već prijetili kaznom ako se bolovanje ne zatvori na vrijeme.

Novca nikada dosta
Cilj je, naravno, smanjenje troškova, što se lani u nekim segmentima i postiglo, iako u drugima novca nikad dosta. Stopa bolovanja lani je, na primjer, smanjena za 5 posto, a trajanje bolovanja za 1,300.000 dana manje u odnosu na 2012. godinu, što znači da su definitivno otpala sva farbanja stana, uređivanja voćnjaka ili kolinja koja su se svojedobno znala pokriti upravo bolovanjem, ali, obzirom na tako veliki broj smanjenih dana bolovanja vjerojatno i ležanje kod kuće zbog opravdanih problema. Istodobno, očekivali smo i podizanje, ili barem zadržavanje nekih standarda u zdravstvenom sustavu te bolju kvalitetu usluge, no u nekim su segmentima promjene bile takve da se čini da o njima prije provedbe nitko nije niti ozbiljnije promislio. I dogodio se korak nazad.
Tako su, primjerice, puno gore od naše sugovornice prošli brojni pacijenti koji su već bili naručeni na preglede ili operativne zahvate, pa doživjeli da ih odgode, nakon što je u bolnice uveden smjenski rad. Ideja možda i ne bi bila loša da su stvari drugačije, kažu neki naši sugovornici u sustavu, no u hrvatskim bolnicama i bez smjena nedostaje liječnika – mahom anesteziologa i kirurga. U takvim uvjetima smjenski je rad neprovediv, jer po smjenama nema dovoljno anesteziologa i kirurga za sve operacije koje bi trebalo obaviti. Istodobno, događa se i odljev liječnika sa iskustvom, pa smo tako samo u prvih 9 mjeseci prošle godine izgubili 20-ak liječnika iz državnih bolnica. Mladi liječnici koji upravo kroz operacije stječu potrebno iskustvo i mogu doći do specijalizacije zbog toga su sve nezadovoljniji, jer ih to zaustavlja u razvoju karijere, pa je – nakon prvotnog vala odlaska onih u zrelim godinama – sve veći broj mladih koji razmišljaju o odlasku. Tako smo nedavno razgovarali s dvojicom mladih kirurga, koji žele otići u inozemstvo i započeli su razgovore s jednom njemačkom klinikom u koju je otišao njihov hrvatski mentor, kako ovdje ne bi potrošili najbolje godine.

Čekanje na magnetsku rezonancu – 365 dana!
Smjenski je rad ponovo produljio i liste čekanja na pojedine zahvate, koje su se objedinjenim sustavom naručivanja već bile počele smanjivati, dijelom zbog toga što su „otpala” dupla naručivanja po bolnicama, a dijelom i zato što je poboljšana evidencija o pacijentima koji otkazuju preglede i zahvate. No, s uvođenjem smjena pogoršalo se vrijeme čekanja i kod nekih zahvata kod kojih se ranije nije čekalo dugo, pa se, tako, ranije na operaciju raka dojke čekalo najduže 23 dana, a sada i do – 70 dana.
Mario Drlje i HUP početkom siječnja ove godine pisali su ministru zdravlja Rajku Ostojiću zbog pacijentice koja na magnetsku rezonanciju mozga treba čekati – 365 dana. Drlje upozorava kako čovjek koji trpi bol ne može i ne smije čekati tako dugo, a pita se i koliko će čovjek u međuvremenu popiti lijekova protiv bolova i koliko će to koštati. Na to, kako je rekao u kratkom razgovoru za Objektiv, nikada nije dobio odgovor. Udruga pacijenata zbog takvih je situacija predložila da se dijagnostika obavlja i u drugoj smjeni, ako već za operacije i slične medicinske zahvate to nije prihvatljivo, no niti o tome iz Ministarstva nikada nisu dobili odgovor. Drlje kaže kako se većina promjena uvodi bez kvalitetne analize te kako je jedan od prijedloga Udruge bio da se sve ključne promjene u sustavu – kao što je smjenski rad, izlazak HZZO-a iz Državne riznice i slično – rasprave na nizu okruglih stolova u kojima bi uz ministra i suradnike sudjelovali i stručnjaci, ali i predstavnici udruga pacijenata, kako bi se dobila zaokružena slika sa svih strana i tako donijele kvalitetnije odluke. No, – sad već nije teško pogoditi – ni na taj prijedlog odgovora nema.
Nakon nekoliko mjeseci smjenskog rada u bolnicama, opet bismo se mogli vratiti na staro, na dežurstva liječnika, što se zapravo htjelo izbjeći radi ušteda. Činjenica je, naime, da se takav rad bolje plaća, odnosno, da tako zdravstveni sustav više stoji, no tako je, čini se, bio efikasniji. A danas je već očito da zdravstvo ni s tim uštedama ne bi moglo izdržati smanjenje doprinosa s 15 na 13 posto. I taj je eksperiment nedavno povučen iz prakse, sa zaključkom da mjera nije imala učinka na gospodarstvo, dok je zdravstvo dodatno bacila na koljena. Dugovi bolnica i prije tog smanjenja bili su veliki i bez intervencije iz proračuna nije ih se moglo otplatiti, a manji prihodi u sustavu samo su stvarali sve veću rupu. Od nedavne odluke Vlade da se doprinos ponovo vrati na 15 posto, zdravstvu se vraćaju oko 2,3 milijarde kuna i s tim bi novcem, tvrdi ministar Ostojić, sustav mogao biti u plusu. No, zašto je, onda, dizao ruku za smanjenje doprinosa, ili kako je taj minus mislio namiriti u međuvremenu?
Jačanje uloge primarne zaštite u jednom je trenutku dobilo i svoju smiješnu stranu, kada su donijete upute po kojima liječnici-specijalisti više ne određuju treba li nekome bolovanje, niti njegovo trajanje. Oni po novome daju mišljenje, koje liječnik opće prakse može i ne mora usvojiti. Tom se mjerom u kombinaciji s povećanim kontrolama, željelo dovesti do smanjenja bolovanja. Naravno, stavljanje naglaska na liječnika primarne zdravstvene zaštite nije loša stvar. Oni su ipak u izravnom kontaktu s pacijentom i mogu pratiti njegov napredak, pa na primjeru pacijentice s madežom mogu odlučiti može li ona na posao dan ranije ili ne, no uz takav pritisak pitanje je, zapravo, koliko liječnici uopće odlučuju po savjesti i onome što znaju o pacijentu.
S druge strane, čemu onda najava po kojoj bi ljekarne mogle preuzeti neke manje medicinske zahvate, primjerice cijepljenja, ali i praćenje – kroničnih pacijenata?! Najava je odgovor HZZO-a na tvrdnje Udruge ljekarnika da bi Pravilnik o određivanju cijena lijekova za veledrogerije kojim su značajno smanjenje marže na lijekove, mogao dovesti do propasti i zatvaranja manjih ljekarni, a time i problema u opskrbi lijekovima, jer takvo smanjenje marži neće moći izdržati.

Razvikana prevencija raka dojke – bez veze
Ideja je, dakle, da se pacijent s visokim tlakom ili dijabetesom, primjerice, prati u ljekarni, kako bi se ljekarnama plaćanjem tih usluga namirio manjak novca zbog smanjenja marži. No, kad se ozbiljnije raščlani, stvari postaju i više nego besmislene. Naime, prosječan dijabetičar liječnika opće prakse treba jednom mjesečno, da bi podigao recepte za lijekove, što se danas u većini ordinacija naručuje telefonski i recepti samo pokupe kod sestre, bez odlaska liječniku. S vremena na vrijeme liječnik će pozvati pacijenta da pregleda dnevnik kontrole šećera te eventualno raspravi s pacijentom o novoj terapiji i provjeri njegovo stanje. No, liječnik primarne zaštite nije dovoljno educiran da bi značajnije mijenjao terapiju inzulinom ili lijekovima koje troše dijabetičari. Pacijent prije toga ionako treba obaviti barem redovan polugodišnji pregled kod dijabetologa, s dijagnostikom koja pomaže u praćenju bolesti i utjecaja lijekova te ranom otkrivanju eventualnih posljedica bolesti.
Dakle, gdje je tu „prostor” da se u praćenje takvih pacijenata uključe ljekarnici, osim u onom segmentu koji ljudi koriste i danas, besplatno: kada je čovjeku potreban savjet oko lijekova ili pomoćnih sredstava koje uzima paralelno, ili eventualnih nuspojava ili posljedica koje lijek može imati? Slično je i s bolesnicima koji pate od visokog tlaka; doista je teško očekivati da bi ljekarnik pacijentu mogao mijenjati dozu lijeka i terapiju samo na temelju razgovora ili mjerenja tlaka koje se može obaviti u ljekarni.
Takva mjerenja tlaka ili šećera, kao i niz drugih zdravstvenih usluga (savjetovanje mladih roditelja, djece u pubertetu, mladih žena oko samopregleda dojke, ili mladih muškaraca oko samopregleda prostate, kao i starijih osoba), svakako mogu biti dodatni posao koji bi država trebala poticati, ali i plaćati, jer se time može osnažiti uloga prevencije u sustavu zdravstva. No, za takve akcije nikad zapravo nismo izdvajali novac i uglavnom je bila riječ o nekim javnim „hajkama” vezanim uz dan borbe protiv određene bolesti, koja se ostatak godine zaboravlja.
Tako Đula Rušinović Sunara, specijalistica opće kirurgije i predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata u Skici zdravstvene reforme koja je objavljena na stranicama Udruge upozorava da je razvikana prevencija raka dojke zapravo marketinški potez i u svojoj osnovi nema neko veliko medicinsko uporište na način na koji se provodi, no o tome nitko ne razbija glavu, već se i nadalje radije ulaže u prodaju mamografa i potrošnih materijala, negoli u pregled ultrazvukom. S druge strane, pregled ultrazvukom, tvrdi, ima daleko veći značaj u prevenciji.
„Dakle, umjesto da se poradi na dostupnosti pregleda ultrazvukom koji bi mogao otkriti gotovo 98 posto karcinoma u ranoj fazi u svim životnim dobima žene, mi otkrivamo ranu fazu u 20 posto karcinoma koji su u ranoj fazi vidljivi rendgenom i to samo kod žena iznad 40 godina starosti”, upozorava Sunara.
Na žalost, još je jedna priča u zadnje vrijeme otvorena kao svojevrsno testiranje javnosti prije nego pređe u eksperimentalnu fazu, ona o mogućem ukidanju prava dijela djece na ortodontski aparatić ako njegovo nošenje nije medicinski indicirano, nego se prepisuje radi prevencije estetskih problema. Ideju je u opticaj pustila struka, Katedra za stomatologiju, a u Zavodu za zdravstveno osiguranje pustili su da javnost već raspravlja o tome, uz tvrdnju kako se Zavod još nije odredio o tome. Valja reći, metoda je već prokušana u drugim resorima pa se na sličan način već dvije godine raspravlja o uvođenju poreza na nekretnine, no ovdje bi to moglo imati puno ozbiljnije posljedice.
Podloga za inicijativu je činjenica da djeca s ozbiljnim malformacijama i zdravstvenim problemima danas već čekaju na aparatić dulje od tri godine, a nerijetko i pet, pa se očekuje da bi micanje s liste onih koji bi aparatić nosili samo radi prevencije popravilo stvari. No, ortodonti upozoravaju kako iskrivljenje zuba kod djece nikada nije „samo” estetski problem, već se ako ne dobiju odgovarajuću terapiju, s godinama može razviti u ozbiljnije probleme sa zagrizom i tako utjecati na zdravlje.
Ne dobiju li i ta djeca aparatiće, pojavit će se kao problem u sustavu zdravstva kad-tad, ali onda u vrijeme kada se problem – teže ispravlja. S druge strane, većina roditelja danas neće moći izdvojiti 15.000 do 20.000 kuna da bi riješila djetetov problem. Iako se u raspravi pojavio i prijedlog formiranja dviju lista, pri čemu bi djeca s ozbiljnim malformacijama imala prednost, ne treba isključiti da se HZZO prikloni onoj o ukidanju prava, jednako kao što su nedavno jednostavno raskinuli ugovore s privatnim ortodontima, slijedom čega su djeca koja su se godinama liječila kod njih izgubila pravo na aparatić ako ne pronađu novog ortodonta i ne dobiju mjesto na njegovoj listi čekanja.
Stomatološka i ortodonška preventiva u koju se, tako, godinama ulaže i zbog koje je porasla svijest ljudi o važnosti zdravlja čeljusti i zuba, mogla bi, tako pasti u vodu, pri čemu nije u pitanju samo psihološko zdravlje osobe kojoj su krivi zubi estetski problem, nego i psihološko zdravlje, zdravlje zuba te kvaliteta govora i odnosa sa okolinom. Naravno, opet zbog nedostatka novca i nakon što je zdravstveni doprinos vraćen na staro?

Tko štedi i ukida nam prava u naše ime?
Niti jedan od tih detalja, sasvim sigurno, ne ukazuje na to da je riječ o ozbiljnim reformskim potezima od kojih bi država, ili pacijenti mogli imati koristi, čini se iz ocjene stanja koju smo dobili od Đule Rušinović Sunara. Upućuje nas na svoju Skicu reforme zdravstva koja je javno objavljena na stranici udruge te analizu o Položaju pacijenata u Hrvatskoj, Legislativa i praksa, u kojemu, među ostalim, analizira kako odabrani model zdravstvenog osiguranja se reflektira na položaj pacijenata.
„Vidljivo je kako je u procesu reforme zdravstva kojega pokušavaju provesti već dva desetljeća nekoliko suštinskih problema, između kojih nema promjene odnosa između čimbenika u sustavu (pacijenti nisu partneri nego krave muzare) i pokušava se eksperimentirati kako bi se uvelo privatno-javno partnerstvo u sustav zdravstva, a da pri tome nema ni funkcionalnog pravosuđa, ni ikakve zaštite korisnika. Zbog neostvarenih navedenih preduvjeta, sustav sasvim neminovno ide u pogrešnom smjeru, odnosno, jedino i može ići u smjeru urušavanja”, ocjenjuje naša sugovornica.
Iz navedenih je članaka, dodaje, jasno zašto dolazi do urušavanja i koji su preduvjeti da bi se zaustavila ova dvadesettrogodišnja praksa svakodnevnog sustavnog urušavanja sustava zdravstva. „Članci su pisani ne bi li ih netko pročitao. Na žalost, valjda nikoga ne zanimaju. Dostavljeni su i trenutnom ministru. Uvjerena sam da ih nije pročitao, jer da jest, ne vjerujem da ne bi razmislio o tome što je napisano. On svakako ima pravo promišljati drugačije, ali ne informirati se o onome što mu se podastire uz argumente i nudi kao pomoć u njegovom poslu zapravo je prije neodgovorno negoli dobro”, dodaje čelnica udruge koja promiče prava pacijenata.
„Pažljivim čitanjem tih članaka može se vidjeti kako i zašto je došlo do ove situacije, ali i koji je izlaz. Kako ni oni prije njega, tako ni prof. Rajko Ostojić, nije ispunio ni jedan jedini preduvjet potreban za razvoj modernog zdravstvenog sustava. Time su samo dokazali kako ne razumiju problem u njegovoj suštini. Naime, potpuno neovisno koliko je sustav ‘skup’, njega plaćaju i moraju plaćati korisnici. Razmišljati kako će se u njihovo ime nešto štedjeti i pri tome oduzimati im bilo što, znajući unaprijed kako oni sami tako nešto nikada ne bi odobrili da mogu odobravati, očito je nezrelo promišljanje. Dakle, teško da bi ijedan građanin odobrio mnoge do sada poduzimane poteze dosadašnjih ministara. I bilo bi nam bolje!
No, kako su građani izbačeni iz odluka i kako nemaju mogućnosti niti približiti se kompetentnom odlučivanju o sustavu zdravstva, tako je suvišno pitati za mišljenje o potezima raznih ministara, a koji su sada već očito samo nespretni pokušaji snalaženja u njima krivo doživljenim prioritetima za opstajanje sustava”, oštra je Sunara. „Tako je očito i kako bi liječnici ostajali u Hrvatskoj da su im uvjeti rada i plaće bolje, no mi smo ih slabim uvjetima rada i potplaćenim prekomjernim radom čak jasno i glasno potjerali. Sada bi kao platili ljekarnicima ono što nismo željeli platiti doktorima… Dakle, to uvođenje farmaceuta u izvršavanje nekih zdravstvenih usluga koje su u ingerenciji liječnika je isplativo tamo gdje su doktori jako dobro, odnosno, primjereno plaćeni za svoj rad pa je doista neracionalno trošenje novca dopustiti da jedan liječnik radi išta osim doista ono što je najskuplje u zdravstvenim uslugama.

Nezreli potezi
Tako je doista neracionalno njihovo korištenje za administrativne poslove i činjenično neke radnje koje mogu obaviti niže školovani zdravstveni djelatnici, među kojima bi onda trebalo po ovome ubrojiti farmaceute, iako su oni i te kako visoko školovani, ali njihov rad je po realnom rangiranju ipak jeftiniji. No, u situaciji kada liječnici uopće nisu primjereno plaćeni, zar taj novac kojega su namijenili farmaceutima – ne bi bilo bolje dati upravo liječnicima da ih se bar malo stimulira da ostanu pa da nam ne pobjegnu glavom bez obzira i ovi koji su ostali”, upozorava Đula Rušinović Sunara.
Sasvim je jasno kako se koncepcije rješenja za izgradnju modernog sustava zdravstva ne može graditi na protjerivanju zdravstvenih djelatnika niti na njihovom mamuzanju, a još manje na povlačenju poteza za koje se unaprijed vidi da ne mogu biti korisni, kaže. Barem su svi vidjeli, osim ministra zdravlja, kako smjenski rad nije moguć ni u jednoj operativnoj grani medicine u našim uvjetima.
„Ne zaboravimo kako su sve Vlade redom uvijek prvo rezale proračun na zdravstvu. To je također vrlo nezrelo. Treba manje razbacivati, ali nije poduzeto ama baš ništa da se doista spriječi razbacivanje jer je također vidljivo u analizama koje sam navela kako je borba protiv korupcije u sustavu zdravstva jedino u jačanju građana i njihovom uključenju u odluke o sustavu i to na način kako je i opisano u tim radovima”, dodaje te zaključuje: „Nespretne političke poteze svi su dosadašnji ministri svih dosadašnjih vlada nekako preživjeli (makar i u zatvoru), ali naši pacijenti i naše zdravstvo za to imaju male šanse”.
Inače, Skica reforme zdravstva vjerojatno najborbenije pacijentice među liječnicima sadrži i plan reforme HZZO-a, ukidanje monopola te kuće te ukidanje nepotrebnih 2.200 od ukupno oko 2.300 radnih mjesta, kroz umirovljenje 1/3 službenika, prekvalifikaciju druge trećine i upošljenje preostale trećine u drugim, pa i novootvorenim kućama zdravstvenog osiguranja. To bi omogućilo konkurenciju među osiguravajućim društvima te podizanje kvalitete usluga. No – takve skice nitko ne čita.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close