Dok se uobičajeno dobar dio oporbenih političara brže bolje hvata i za samu naznaku neuspjeha djelokruga nečega što je u nadležnosti vladajućih, Davor Nađi iz Fokusa sa svojim je Facebook pratiteljima podijelio stručnu analizu temeljenu na znanjima iz područja ekonomije te realno sagledao brojne aspekte hrvatskog turizma. Kako gleda i na perspektivu razvoja našeg turizma u budućnosti – pročitajte u nastavku Nađijeve objave koju prenosimo u cijelosti:
”S obzirom na sve što se događalo u zadnje vrijeme, nisam baš imao vremena se osvrnuti na sva komentiranja turističke sezone i turizma općenito u Hrvatskoj, pa koga zanima, u nastavku slijedi moj kratki osvrt.
Ljeto je krenulo standardno s najavama propasti sezone. To već tradicionalno tako ide u to doba godine, a nerijetko to promoviraju interesne skupine upravo iz turizma kako bi se napravio pritisak na Vladu (koja taman počinje pripreme proračuna i poreznih izmjena za iduću godinu) da spusti porezno opterećenje na turizam (podsjetimo, turizam nisu samo apartmani, a neki i dalje plaćaju PDV 25%!). Na njih se uvijek nadovezuju putničke agencije koje organiziraju inozemna putovanja, koje se onda trude promovirati visoke cijene u Hrvatskoj, a niske cijene u drugim zemljama. Jasno je zašto. Činjenica je da su u Hrvatskoj cijene narasle, ali i dalje se može naći usluga za svačiji džep. Svatko dovoljno motiviran će naći i vrlo skup restoran ili kafić i primjereno jeftin. Možda će netko reći da pretjerujem kad kažem „jeftin“, međutim stvarno ima i takvih na obali, ali iz njih često nije atraktivno objavljivati slike na Instagramu. Ne kažem da nema jeftinijih odredišta, ali u Hrvatskoj nije baš takva drama kako se prikazuje.
Dakle, razina cijena sama po sebi nije problem ako kvaliteta usluge opravdava cijenu i ako si kupci mogu to priuštiti, tj. imaju dovoljnu kupovnu moć. A Hrvatska je vrlo blizu najbogatijem dijelu svijeta koji si to može priuštiti. Ipak, već godinu dana cijeli svijet pleše na rubu recesije. SAD, EU, Kina…Sve tri najveće ekonomije drže glavu jedva iznad površine, a Njemačka je već ušla u recesiju. Ako se ostvare rizici i ako najveće globalne ekonomije redom uđu u recesiju, za očekivati je da će tempo rasta cijena u našem turizmu postati neodrživ te da će doći do određene korekcije. Međutim, ta korekcija vjerojatno neće biti tako dramatična i u stvari će nam biti dobrodošla. Jer će sa tržišta „očistiti“ one koji love u mutnom s vrlo niskom kvalitetom koja ne opravdava cijenu, ali koji se ipak „ogrebu“ za neki promet jer svake godine nanovo dođe gomila novih gostiju. Stoga sam uvjeren da nismo na vrhuncu hrvatskog turizma nego da će prva sljedeća recesija tek stvoriti prave temelje za rast hrvatskog turizma temeljenog na višem standardu i kvaliteti. Zahvaljujući toj kvalitetnoj podlozi za rast kao posljedici neke buduće recesije, u budućnosti Hrvatska će postati turistički div!
Ipak, prije toga treba biti oprezan i u tumačenju ovogodišnjih turističkih pokazatelja. Usporedbe broja noćenja u odnosu na rekordnu 2019. treba uzeti sa zrnom soli. Puno bitniji su prihodi u odnosu na 2019., a njih da bi usporedili treba umanjiti za inflaciju. Još je rano za reći sa sigurnošću koliko će ovogodišnja inflacija biti, međutim već sada možemo reći da je ovogodišnja opća razina cijena za nekih 20-25% viša nego 2019. godine. Stoga ako ovogodišnji turistički promet u broju noćenja premaši rekordnu 2019., a u prihodima ne ostvari barem 25% više nego 2019. godine, zapravo nam je realni prihod i dalje manji nego 2019. godine, a realni prihod po turistu nam je u opadanju u odnosu na 2019. No to tek ostaje za vidjeti, uz činjenicu da čak i ako ova godina bude slabija nego 2019., da je to i dalje odlično jer se uspoređujemo s rekordnom godinom!
Za kraj, još jedna kritika hrvatskog turizma koja je vrlo raširena je stalno ponavljanje da imamo previše apartmana, a premalo hotela. Iako se načelno slažem da hoteli donose bogatije goste, ako gledamo sa strane društvene koristi u smislu koliko ljudi ima koristi od turizma, mislim da je Hrvatska odabrala put bolji od bilo koje druge zemlje. Naime, izgradnjom autocesta, posebno one do juga, bilo je neminovno da će turizam u Hrvatskoj snažno rasti i da nije izgrađeno puno apartmana, otišli bi vjerojatno u smjeru izgradnje više hotela. Građani kroz vlasništvo dionica u hotelima mogu ubirati dio benefita od turističke zarade, ali kod nas takva ulaganja nažalost nisu praksa, što zbog neznanja, što zbog financijske nemogućnosti dijela građana. S druge strane, jako velik broj građana ima u svome vlasništvu apartmane što omogućuje da korist od turizma ima šira skupina građana. Da, efikasnije bi bilo da su umjesto toga građani kupovali udjele u turističkim kompanijama, ali kad već to nije bilo realno za očekivati, rekao bih da je ovo druga najbolja stvar. Lako se moglo dogoditi i da obalu zauzmu hotelski lanci u inozemnom vlasništvu gdje bi Hrvatska i dalje imala koristi, ali manje te koristi bi se rasporedilo prema stanovništvu, a više prema državnom proračunu.”
