Nakon što je Mandatno-imunitetno povjerenstvo (MIP) Hrvatskog sabora dovelo u pitanje punomoć odvjetnice Ksenije Vržine koja zastupa bivšeg ministra obrane Marija Banožića, mediji su tragom toga provjerili što o punomoćima kaže sudska praksa najviših sudova u Hrvatskoj te hoće li ona biti primijenjena u ovom slučaju.
Iz MIP-a su u petak ustvrdili kako punomoć odvjetnice koja je u Banožićevo ime tražila aktivaciju saborskog mandata, te povlastice 6+6, nije ovjerena, odnosno da se na njoj samo nalazi potpis bivšeg ministra kojim odvjetnici daje ovlast da ga zastupa.
Odvjetnica je pak pojasnila da punomoć i ne mora biti ovjerena.
“Radi se o elementarnim stvarima. Odnos odvjetnik klijent je odnos međusobnog povjerenja. Odvjetnička punomoć potpisana od klijenta je dostatna u svakom postupku pred svim nadležnim tijelima”, izjavila je Vržina za N1.
Nekolicina odluka Vrhovnog suda RH potvrđuje da ovjerena punomoć doista nije potrebna.
Vrhovni sud RH presudio je u niz predmeta kako je ovjera potrebna samo u slučaju sumnje u vjerodostojnost punomoći.
“Po odredbi Članka 97. Zakona o parničnom postupku stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda.
Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se, stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak kažiprsta. Prema tome, za urednu punomoć potrebno je da ju je osoba koja ju je izdala i potpisala. Po odredbi stavka 3. Članka 97. Zakona o parničnom postupku ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć”, naveo je Vrhovni sud u više postupaka.
Identično tumačenje može se pronaći i u odlukama Visokog trgovačkog suda RH.
