Gotovo da nema dana da ne slušamo mantru o nacionalnoj važnosti i vrijednosti Ine, i gotovo da se natječu članovi Vlade i premijer tko će prisnažiti nešto veliko na tu temu. U međuvremenu, niti peti krug pregovora MOL-a i Vlade nije donio bogznašto, osim već dobro znane nepomirljivosti i nepovjerenja među pregovaračima, a proširio se broj ”igrača” u nadmetanju za nacionalnu naftnu tvrtku. Dojam da na trenutke svjedočimo montipajtonovskoj predstavi samo je sve veći.
Pri tome ono ključno pitanje ”što će biti s Inom?” kao da nije najvažnije, dok nas ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak bombardira epohalnim izjavama: ”Ne vjerujte onima koji lažu!” i ”Mađari me putem medija žele diskreditirati…” Netom prije ljutnje na suparnike u pregovorima oko upravljanja i upravljačkih prava u Ini, ministar je zaključio da će Vlada, odnosno država, otkupiti od MOL-a udio vlasništva (49,01 posto dionica) za 1,5 milijardu dolara – Mađari bi bili navodno zadovoljni s dvije milijarde dolara – kreditom naravno. Kupnjom MOL-ovih dionica država bi postala vlasnik 63 posto dionica Ine. Nemalo je skeptičnih da bi vlast, ma koja joj opcija bila na čelu, dobro i bez stranačkih uplitanja vodila kompaniju pa se smatra da je cilj ovakvog plana onemogućiti MOL da proda paket dionica i Hrvatskoj nametne budućeg strateškog partnera u Ini. Opet, Europska komisija traži od Hrvatske privatizaciju velikih tvrtki, odnosno manji utjecaj države u gospodarstvu.
Kapital nema nacionalnost? – Ne lažite nam
Na taj se način se izbjegava scenarij u kojem Gazprom, s kojime su vodeći ljudi MOL-a uvelike zašli u pregovore, može postati vlasnik 49 posto Ine, što žele izbjeći i Hrvatska, ali i SAD. U cijeloj raspravi očito nije baš svima jasno, da je velika razlika u upravljačkim od vlasničkih prava. Naime, novi ugovor o upravljanju može se eventualno prihvatiti, ali vlasništvo nad dionicama je neupitno i o tome nema nikakve rasprave. Arbitraža na sudu u Lausannei će i tako reći svoje. Dakle, MOL, čiji šef u Hrvatskoj Zoltan Adoltt tvrdi da je MOL mnogo uložio u Inu i da je želi zadržati, sa svojim dionicama u Ini kao i bilo gdje drugdje, može činiti ono što smatra najkorisnijim i najboljim u vlastitom interesu.
U toj smo se trakavici ili sapunici oko Ine naslušali čuvene mudrosti kako ”kapital nema okusa i mirisa niti nacionalnosti”. Sve dok se ne pojave Rusi! Odjednom se mijenjaju postulati, i ekonomske zakonitosti. Svakako ne možemo izmijeniti činjenicu, svojim odbijanjem, da je Rusija svjetska sila. To što mi svim silama nastojimo to opovrgnuti, ne znači da nije tako. S druge strane, Hrvatska ne može određivati Mađarima, iako je većinski vlasnik, s kime će pregovarati u nakani da proda dionice koje ima u Ini, tako niti koga će odabrati kao kupca. Rusima, kao i Amerikancima, Ina je premala tvrtka niti je hrvatsko tržište samo za sebe zanimljivo, ali regionalno vrlo bi im bila važna. No, očekuju se ruske investicije same od sebe i najavljuju veliki poslovi, a da budu daleko od Ine. Hrvatska ima svoje euroatlantske obveze, kaže premijer Zoran Milanović, i to nije ništa čudno, jer je zemlja članica EU. Ali, da ne bi bilo zabune, madžarski premijer Viktor Orban čest je gost Vladimira Putina u Moskvi, i tema razgovora sigurno nije bio odlazak na ljetovanje nego tzv. energetska pitanja.
Veliki strateški partner SAD-a
Ipak, kako onda tumačiti da te obveze imaju i druge zemlje, a ne strepe toliko pred Amerikancima, nego su se više manje dogovorile oko plinovoda Južni tok, kao što su primjerice Austrija, Slovenija i Madžarska. Ove se zemlje, doduše, ne hvale kako se to kod nas često čini, da su strateški partneri SAD. Uostalom, kako god, interesi su sigurno ono što pokreće politiku i prema tome je uglavnom posložena te se tako događa da se već danima govori od velikim sankcijama Rusiji radi miješanja u situaciju u Ukrajini, a one su selektivne ili iznijansirane prema potrebama i zahtjevima najjačih europskih zemalja poput Njemačke i Francuske. Europa je i previše energetski zavisna o Rusiji, to i nije neka novost, no to se ne rješava preko noći i jednostranim akcijama upotrebom mača.