Kad je 80-ih godina prošlog stoljeća sindikat Solidarnost (Solidarność) digao Poljsku u borbu protiv režima, imao je kapelana – naravno, u zemlji gdje je Crkva uvijek vladala – kojemu su kad je umro podigli spomenik u Gdanjsku. Kad su građani saznali da je bio pedofil, srušili su spomenik! U Hrvatskoj bi mu podigli još jedan…
Film “Samo nemoj nikome reći” o svećenicima pedofilima, veliki pothvat istraživačkog novinarstva – u Hrvatskoj ne postoji – u kojem su prikazane žrtve suočene s vlastitim zlostavljačima, koji je dijelom snimljen skrivenom kamerom, objavljen je na YouTubeu i dosad je imao 8 milijuna pregleda. Raširena pošast nasilja u Crkvi, nije u Poljskoj bila nepoznata, ali je uz veliku žrtvu žrtava svećeničkog nasilja i potpuno dokumentirana. Lani je film ‘’Kler’’, s istom mračnom temom poljske (i uopće Katoličke crkve), potresao Poljsku, ali to je samo fabulizirana priča. Osim iznimnog novinarskog rada, sve je strašna stvarnost seksualnog nasilja nad djecom i tinejdžerima u svetoj majci Crkvi.
Čelnik vladajuće stranke Pravo i Pravda (PiS) Jaroslaw Kaczyński, koji ne obnaša nikakvu državnu funkciju ali je ideolog konzervativne Poljske u čeličnom zagrljaju Crkve, obećao je odmah po objavi filma, oštrije kazne za zlostavljače djece.
“Pripremili smo izmjene kaznenog zakona prema kojem će zlostavljanja djece biti vrlo oštro kažnjavan… možda i do 30 godina zatvora.” Prema važećem zakonu, naime, spolno zlostavljanje djeteta mlađeg od 15 godina kažnjivo je s do 12 godina zatvora.
Do sada ovaj film odmah ima rezultata u Poljskoj, jedan je biskup odstupio sâm, a jednoga je nadbiskupija ‘’otjerala’’ iz svojih redova.
Poznato je, da je papa Franjo ‘’naredio’’ da se obračunaju – i u Hrvatskoj isto tako, samo je malo vjerojatno da će se to dogoditi – sa zlostavljačima i nasilnicima u svojim redovima. Nadbiskupska, biskupska i svećenička ‘’obrana’’ klasična je. Nisu znali pa se nisu mogli ‘’obračunati’’ s tom zločinačkom pošasti. I sam vođa sindikata Solidarnost Lech Wałęsa, imao je svećenika pedofila uz sebe, a svojedobni poljski predsjednik se danas, dakako, opravdava da nije znao i nije zato mogao ništa učiniti. Već dugo nije tajna, da je u Hrvatskoj obožavani papa Ivan Pavao (Woytila), zataškavao nasilje i štitio nasilnike u Crkvi.
U Hrvatskoj je onaj svećenik koji je silovao jednog dječaka – svjedočenja o zločinima ima još – maltene ‘’nagrađen’’ za to, sa suosjećanjem za njega, ne za žrtvu, a trebalo bi ga kazneno progoniti.
Često se žalimo, kako se Hrvatsku svrstava u periferiju Europe, ali gdje ćete veće periferije od Poljske na ruskoj granici (i malih baltičkih zemalja koje Hrvatsku ‘’šišaju’’ odavno). A, tâ je klerikalna Poljska prestigla Hrvatsku 2008. godine i nikad, a ni za stotinu godina, Hrvatska Poljsku neće sustići! Stavljati Hrvatsku i Poljsku u istu rečenicu je apsurdno. Hrvatska nije ništa naučila iz iskustva Poljske, njenog rješavanja tri bolna područja, zaostale brodogradnje, poljoprivrede i željezara, njenog korištenja sredstava iz eu fondova, njenog otkupjivanja raznih franšiza da bi se proizvodilo stalno… Kao dobro su pregovarali, a zašto mi nismo? Privukli su i američke investicije, a zašto mi nismo? Ali, isto tako, kad su se protivili EU, onome što traži (a ne samo daje), nisu dobro prošli.
Otišlo je mnogo ljudi iz Poljske, neke brojke govore oko tri milijuna – na 40 milijuna stanovnika – naročito na Otok, u Irsku, u Skandinaviju, a Poljska nije propala (nisu ni Balti, kod kojih je bio isti egzodus). Do ove razine, došla je iz socijalizma i iz ničega, bilo je mnogo otpora i prosvjeda, bilo je kriminalnih pokušaja, ali su znali što hoće i kako će to postići, radili su i stvorili.
Danas se kod nas čude kad poljski fondovi dolaze u Hrvatsku i kupuju, naravno, Poljska je u EU zemlja – problema je bilo u izobilju – koja je najviše napredovala.
Nikad se ljudi u Poljskoj nisu pokorili nijednoj čizmi, austro-ugarskoj, osmanlijskoj, ruskoj, njemačkoj, ali niti svojim vlastodršcima, jer oni su tu zbog građana, a ne građani zbog njih.
U Hrvatskoj je najvažnije da su naši, bili kriminalci ili zlostavljači, lažljivi političari, varalice, a najvažnije je i da imamo državu. Dok je automobila, mobitela, pive i utakmica, dobro je, tko bi tražio više i bolje. Tu je demokracija i razvoj, lijena i rentijerska zemlja plemenskog ustroja, ne treba ništa drugo.
