MILAN BANDIĆ: “Bez koalicije rada i solidarnosti nitko neće moći formirati novu vladu”

Dugogodišnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić okupio je čak 14 stranaka u Koaliciju rada i solidarnosti. Nedavno je predstavio svoju ‘koalicijsku Vladu’ te poručio Zagrepčanima neka mu daju šansu da ono što je dobro napravio u Zagrebu, napravi i u Hrvatskoj, ili kako bi po svojoj navici slikovito rekao, da mu daju šansu da bude ‘gradonačelnik […]

Dugogodišnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić okupio je čak 14 stranaka u Koaliciju rada i solidarnosti. Nedavno je predstavio svoju ‘koalicijsku Vladu’ te poručio Zagrepčanima neka mu daju šansu da ono što je dobro napravio u Zagrebu, napravi i u Hrvatskoj, ili kako bi po svojoj navici slikovito rekao, da mu daju šansu da bude ‘gradonačelnik Hrvatske’ .

Uz stranku Bandić Milan 365, Novi val i Istarske demokrate, u koaliciji su i Demokratska prigorsko-zagrebačka stranka, Demokratska stranka žena, Hrvatska europska stranka, Hrvatska radnička stranka, Međimurska stranka, Nezavisni seljaci Hrvatske, Zeleni eko savez, Stranka umirovljenika, Umirovljenička demokratska unija, Zelena stranka i Zeleni savez.

Među Bandićevim uzdanicama su Slavko Kojić, kojemu je namijenio dužnost ministra financija, ministar unutarnjih poslova bio bi Marjan Tomurad, ministar obrane Stjepan Sučić, ministar zdravlja Mladen Bušić, ministar znanosti Ivan Klobučar, ministar kulture Slobodan Prosperov Novak, ministrica regionalnog razvoja Ana Stojić Deban, ministar turizma bio bi Jakov Bienenfeld, ministar branitelja Miodrag Demo, ministrica pravosuđa Andrea Šulentić, ministrica socijalne skrbi Romana Galić, ministrica vanjskih poslova Jasminka Plevnik, ministrica poljoprivrede Tatjana Amsel Zelenika, prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Ljubo Jurčić.

“Želim Hrvatsku gdje će, kao i u Zagrebu, učenici imati besplatne udžbenike, stopu nezaposlenosti manju od 7 posto, umirovljenici  besplatni prijevoz i socijalnu pomoć od 100, 200, 300 kuna, obitelji novčanu naknadu za prvo, drugo i svako sljedeće dijete, kreditni rejting kao u Zagrebačkom holdingu. Molim Zagrepčane da me ne kažnjavaju nego da mi daju šansu da to napravimo i u cijeloj Hrvatskoj”, rekao je Bandić na predstavljanju programa Koalicije rada i solidarnosti.

Kakva su Vaša očekivanja od predstojećih parlamentarnih izbora?

Bez Koalicije rada i solidarnosti nitko neće moći formirati novu Vladu, a za to svi oni koji žele surađivati s nama nakon izbora imaju pet uvjeta: bolji život radnicima i umirovljenicima, konsenzus oko branitelja, više izdvajanja za školstvo, solidarnost prema siromašnima i Hrvatsku koja je prijatelj susjedima.

Koje su najvažnije odrednice programa Koalicije rada i solidarsnosti s kojima želite osvojiti glasove birača?

Svježe iskustvo poruka iz štrajka učitelja, profesora i znanstvenika u obrazovnom sustavu Hrvatske, na prvi pogled djeluje isključivo kao socijalno ekonomski protest. Nerijetko ljudi izvan prosvjete olako znaju komentirati: zašto se profesori bune kad je svima ionako teško, a njihova je služba lagodna i imaju puno slobodnog vremena. Naravno da tome nije tako,  a u štrajku nastavnika se zapravo ogleda ozbiljni kolaps politike obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj. Od 2012. postotni udio troškova znanosti i obrazovanja u BDP-u neprestano pada (ispod 3%, dok je EU prosjek 4,5%) , a pada i postotni udio u budžetu (ispod 10%). Čak 80% izdvajanja za obrazovanje i znanost odlazi na plaće zaposlenih, a izdvajanja za istraživanja su mizernih 0,7% BDP-a. Na dnu smo europske ljestvice ulaganja u znanost i obrazovanje.
Štrajk je socijalno-politička dnevna posljedica sustavne nebrige za školstvo i znanost u Hrvatskoj. Europska komisija u svojoj Strategiji za pametan, održiv i uključiv rast: Europa 2020. predviđa i sadržajno (sustavno) i financijsko povećanje ulaganja u novu politiku obrazovanja koja, uz ostalo, uključuje cjeloživotno obrazovanje, istraživanje i digitalnu kompetentnost. Hrvatska, međutim, zaostaje u svim sektorima, a Izviješće EK iz 2015. o nama kaže da praktički ništa u javnom upravljanju sustavom obrazovanja u Hrvatskoj ne valja.

Još porazniji su zaključci o istraživanju i inovacijama: Hrvatska je među posljednjim zemljama na ljestvici razvoja i uključenja u međunarodnu razmjenu znanja i vještina. Živimo u zemlji smanjenih kompetencija, i to zato što su političari potpuno zanemarili važnost kvalitetnog upravljanja sustavom obrazovanja. Umjesto da odmah i hitno koristimo Europske strukturne fondove koji bi upravo u sustav obrazovanja trebali uložiti dovoljno novaca da se njegova kvaliteta bitno unaprijedi, naše je Ministarstvo u tome potpuno zakazalo: u prve tri godine mandata gotovo ništa nije učinjeno. A ti su fondovi ključni u financiranju i ulaganju u Hrvatsku do 2020. Europa nam nudi nepovratna sredstva, da bi ne samo izgradili i opremili škole svih razina, nego i da bi potaknuli promjenu strukture znanja i vještina u odraslih, ali mi svoje projekte nismo bili u stanju ni uobličiti! Kada danas čitate silne službene stranice reformskih tekstova o obrazovanju u nas, kao da prisustvujete kakvom državom natjecanju u frazeologiji: nema tu dovoljno vizije, nema tu akcijskog plana koji jasno definira što i u kojem roku, a sveprožimajući je duh defetizma i nesnalaženja u konkretnom oblikovanju rješenja. Naprosto je nevjerojatno kuda nas je dovelo potpuno zanemarivanje ulaganja u sustave obrazovanja.

Stvari treba stubokom preokrenuti i snažno pokrenuti: treba definirane ciljeve realizirati sredstvima strukturnih fondova, promijeniti programe obrazovanja i uložiti u buduće gospodarstvo na način da kompetentni obrazovni sustav počne stvarati kompetentne ljude, sposobne da funkcioniraju na domaćem ali i međunarodnom tržištu rada. U državnom proračunu sredstva za obrazovanje treba prioritetno povećati na 4% BDP-a, ili na 11-12% udjela u proračunu u narednom četverogodišnjem razdoblju.

Ništa nije važnije negoli hitno zaustaviti propadanje, prestati ‘štedjeti’ na budućnosti, odnosno – i dalje smanjivati sredstva za obrazovanje i znanost, kako je to sadašnja Vlada učinila za ovu godinu, a predvidjela i za 2016., te nadalje! Zbog krize? Kajgod! To je bezumno ili namjerno rušenje budućnosti ove zemlje. Budućnost nije u hrvatskoj javnoj upravi, kakva jest danas, a čija se sredstva u proračunu povećavaju, umjesto da se upravo tu štedi!

Koje su osnovne odrednice vašeg ekononskog programa za izlazak Hrvatske iz krize?

Nije sasvim jednostavno pokrenuti razvoj jedne zemlje koja  je toliko zaostala u odnosu na države EU i svjetske gospodarske i tehnološke trendove. Pa ipak, očito je da postoje resursi u obliku znanja, mogućnosti, ideja, slobodnog ekonomskog prostora, tržišta…. Čega nema? Nema dovoljno ambicioznih projekata, nema političke volje da politički sustav stvori uvjete za angažiranje kapitala. Zato nema dovoljno ni domaćih ni stranih investicija, a politika u nas preživljava s malo operativnog znanja i volje ali s gomilom političkih fraza, i to baš uz pomoć tržišta novca. Umjesto da taj novac znade usmjeriti u gospodarstvo, politički ga sustav troši za sebe, za vlastito preživljavanje.

Naša koalicija javno iznosi svoj goapodarski program za razliku od stranaka koje ‘mudruju’, ali ne govore ništa konkretno o tome kako pokrenuti zemlju, navodno iz bojazni da im drugi ne uzmu ideju. Kajgod! Rješenje postoji, mi ga znamo i načelno i praktično,  ono jest jednostavno i djelotvorno, premda se ne sastoji od jednog koraka. Na prvi korak smo već prije ukazali: potrebno je imati s najvišeg političkog demokratskog mjesta definiranu viziju Hrvatske, njezinog gospodarstva i njezinog mjesta u globalnoj zajednici. Takvu strategiju Vlada treba prevesti u konkretni operativni plan djelovanja, i to u svim sektorima, u svakom pojedinom segmentu pojedinog sektora, gdje do izražaja trebaju doći opći i regionalni interesi, operativno znanje svih struka. Radi se o izradi svojevrsnog popisa svih mogućih konkretnih investicijskih ideja. Primjerice, ako je jedan od strategijskih ciljeva zemlje razvoj specifičnog hrvatskog turizma za 21. stoljeće, onda je moguće (teoretski i praktički) napraviti operativni plan izgradnje, recimo, 500  obiteljskih hotela i pansiona, obiteljskih turističkih gospodarstava (ne miješati to sa seoskim turizmom) od Macelja do Iloka, od Goričana do Splita, od Savudrije do Prevlake, od Osijeka do Gospića. Na strategijskom razvojnom sektoru organske poljoprivrede to mogu biti konkretni investicijski planovi proizvodnje zdrave hrane u obliku zdravih prerađevina za tržište 21. stoljeća, na energetskom sektoru to mogu biti operativno definirane investicije u male hidroelektrane, u nove tehnologije za proizvodnju energije, itd. U tim operativnim planovima trebaju se sjediniti u jednome – politička pamet i volja, teorijske i znanstvene spoznaje te  domaći poduzetnici. I sad dolazi ono pitanje svih pitanja: kako to financirati, jeftino i praktično?

Predlažemo osnivanje Razvojnog investicijskog fonda, koji neće biti Banka nego poduzetnički investicijski zamašnjak putem stručnih povjerenstava i efikasnih kontrolnih sektorskih mehanizama. Taj Fond bi imao snažan kolateral za stvaranje svježeg novca: Hrvatska je na petom mjestu u Europi po vrijednosti državne imovine (31,4 milijarde Eura), a ta imovina je potpuno neiskorištena i nije u funkciji razvoja. Postoji razni mogući oblici sekuritizacije te imovine: može HNB biti u tranšama pokrovitelj obveznice Fonda u vrijednosti, recimo, 10 milijardi Eura u kunama, svježeg novca. Moguće je i manje kritično rješenje: da na otvorenom tržištu kapitala Hrvatska traži pokrovitelje ili udjelničare (ako se ne ide na obveznice) u Fondu. Granice modela rješenja u investicijskom bankarstvu ovise o znanju, kombinatorici (mašti) i realnim resursima. Ideja jest da takav fond može plasirati jeftina investicijska sredstva mimo bankarskog tržišta u ciljana strategijska područja, u definirane konkretne projekte, po obrascu znanja, politike kao usluge građanima i poduzetnicima te prema konkretnoj personaliziranoj poduzetničkoj volji.

Fond bi zarađivao uz nisku stopu plasmana, i uz dovoljni postotak uspješnih plasmana, ali bi imao jaki kontrolni mehanizam u strukturiranju hrvatskog gospodarstva u 21. stoljeću. Takav Fond, odnosno njegove kontrolne i savjetodavne mehanizme, bi trebali voditi stručnjaci raznih profila, bez obzira na stranačku pripadnost.

Ukratko: novčani sektor kakav imamo danas i 25-godišnje podilaženje njegovom od gospodarstva otuđenom utjecaju stvorili su slugansku Hrvatsku kakvu imamo danas, u politici i u tržištu kapitala. Bitnim promjenama u novčanom sektoru, dakle – korištenjem i stvaranjem vlastitoga novca, možemo stvoriti hrvatsko gospodarstvo  u kojem hrvatski poduzetnici i građani žive autentični život društvenoga obilja. To je naš politički cilj!

Kako bi ste Vi riješili problem kredita u švicarskim francima?

Navodno je Vladi jako stalo, par dana uoči raspisivanja izbora, da se pobrine za 52.000 dužnika kako ne bi više ispaštali zbog nepravedne činjenice da je švicarski franak postao jako skupa valuta za dužnike. Navodno je Vladi jako stalo do građana, a nimalo do banaka: jer banke su te koje će platiti cijenu konverzije kredita iz švicarskih franaka u eure, od nekih 5-8 milijardi kuna (koliko točno, to nitko još nije i neće nikada točno izračunati). Je li to baš tako?

Mislimo da nije. Niti je ovoj Vladi stalo do građana (zato je i ne zovu socijaldemokratskom), niti ju baš briga za banke (koje je prijateljstvo i interesnu vezu dosad pokazala u više navrata). Ova je Vlada naprosto izračunala da ovim zakonom može za dva mjeseca dobiti, teoretski, čak 100.000 glasača, ako  cijeli taj saborski cirkus dobro manipuliraju i reklamiraju. I to je sve do čega je Vladi Zorana Milanovića sada stalo. Sve ostalo je manje važno i rješavat će se poslije. S čijeg računa?

Istina jest da je vrlo nepravedno što dužnici u švicarskim francima danas imaju veće glavnice negoli prije pet, šest godina. Istina jest i to da tu nepravdu treba ispraviti. Ali, ako je nepravda nastala zbog tržišnih zakonitosti onda ju državna vlast ne može promijeniti legislativno, morala bi naime izaći iz cijelog europskog zakonskog sustava. Ako je pak nepravda nastala tako što su banke učinile nešto protuzakonito, onda to treba procesuirati i kazniti. Ali, nedopustivo je da se u ime (realne) nepravde zakonima nameće kazna nekome tko doduše ima novaca da kaznu plati ali zapravo i nije suštinski kriv, jer je koristio legalne tržišne mehanizme i propise.

Snagom većinske saborske mišice, Koalicija zapravo srlja u moguću katastrofu koju bi mogli platiti svi porezni obveznici. Nju nije briga hoće li hrvatski i europski sudovi uvažiti očekivane tužbe banaka, jer – ako se to desi – onda će cijelu tu cijenu konverzije uvećanu za ogromne troškove suđenja i šteta platiti – hrvatski porezni obveznici.

A zapravo je krivac ove nepravde – država. Državne su institucije (a prije svega HNB) trebale na vrijeme zaštititi svoje građane od ulaženja u rizik zaduživanja u jeftinim, ali jakim valutama. Samo neuk čovjek može pomisliti da će jednu te istu tržišnu vrijednost banci manje platiti samo zato što joj dug isplaćuje u nekoj ‘povoljnoj’ valuti. Ali zato postoji država koja sa svojim stručnim institucijama mora na vrijeme upozoriti pa i spriječiti štetu koju danas zovemo nepravdom.

U ovom sporu možda su u pravu jedino dužnici organizirani u udrugu. Oni traže konverziju u Kune, jer to je njihova (zasad) stabilna valuta i u njoj s pravom vide dugoročni spas. Ako vrijednost nekretnina i dalje bude uništavao deflatorno-stagnacijski proces, Kuna će možda postati željenija, ali njezina kamata ne bi trebala rasti, pa tako ni rate. A ako se zaustavi stagnacija, onda će viša kamata uvijek imati protutežu u aktivnom tržištu (nekretnina). Problem je ‘jedino’ što bi takva konverzija državu koštala oko 3 puta više novca iz državnih pričuva, što bi – ako se stane na tome  – moglo biti loše za kreditni rejting zemlje.

Ali, ako se pri tom postigne sporazum s bankama da tu istu protuvrijednost ulože u ciljane razvojne projekte temeljem otkupa dugoročnih državnih obveznica, ili udjela u razvojnom fondu čiji bi kolateral bio u državnoj imovini – tada smo dobili ozbiljnu razvojnu polugu. Naravno, i nju bi trebali platiti porezni obveznici, ali ovaj puta ne zato da bi neki Milanović lakše pobijedio na izborima, nego kroz dugoročno uvećani porezni prihod države.

Bahato rješenje Milanovićeve vlade je ne samo neznalačko i vjerojatno protuzakonito, nego je prije svega perfidno kockanje s financijskom budućnošću ove države, i računima poreznih obveznika, a za svoj vlastiti (neizvjesni) politički račun. Bahato kockanje nužno vodi u propast.

Kakav je stav vaše koalicije o problemu izbjeglica sa Istoka koji prolaze kroz našu zemlju. Kako bi ste vi rješavali taj problem?

Ovo je vjerojatno tek početak, i za Europu i za Hrvatsku. Bit će i ozbiljnije i stravičnije: pred strahotama bliskoistočnih ratova bježat će, ne svojom krivicom stotine tisuća, možda i milijuni nesretnika. Zašto bježe na Sjever, a ne na Jug, zašto u multietničku i religijsku Europu a ne u bogate islamske zemlje, pitanje je salonskih političara kakvih je hrvatska scena prepuna. Jer, lako je razgovarati (ili laprdati) o političkim opcijama, otvaranju ili zatvaranju religijskih, kulturnih i političkih prostora zidovima, ogradama, policijskim akcijama, o infiltriranju terorista u EU – sve su to čak i legitimni i realni diskursi. Ali pred nama je, i pred EU i pred Hrvatskom, jedan od najvećih izazova temeljnim ove civilizacije i kulture: možemo li biti solidarni? Jer, iz stvarne solidarnosti ide i kolektivna politička odluka: protiv ratova i podjela, protiv isključivosti bilo koje vrste…  Koliko je daleko odsutnost solidarnosti od fašistoidnih isključivosti? To je pitanje koje mi iz Hrvatske možemo postaviti svima! Jer, imali smo nedavno teško iskustvo smještaja i brige nekoliko stotina tisuća izbjeglica različitih vjera, dok su političari u europskim  salonima previše godina diskutirali.
Zato je pravo pitanje u Hrvatskoj: što učiniti i kako se organizirati? Ova nas, po mnogočemu nesposobna Vlada, još jednom lakonski uvjerava da je „sve u redu“ i da spremno očekujemo izbjeglica.

Evo što treba učiniti: biti solidaran s ljudima koji pate i organizirati se praktično. Hitno treba organizirati izbjegličke kampove u koncentriranim područjima (a ne raspršiti ih širom zemlje!), postaviti šatore, vodu, hranu, zatražiti financijsku i materijalnu pomoć od UN-a i Europske komisije, pa i tzv. bogatih Islamskih zemalja, ustanoviti putne obrasce s osobnom identifikacijom, organizirati ekipe volontera i profesionalaca koje sve to  vode i  ostvaruju, organizirati prijevoz autobusima, vlakovima i avionima u prijemne  destinacije koje se dogovaraju unutar Europske Unije ali i izvan nje, kako s Islamskim zemljama tako i s prekooceanskim zemljama. Mediteran i Egej je samo fizički lakše prijeći negoli bilo koji ocean.

Na očekivanoj izbjegličkoj nesreći Hrvatska mora odgovoriti jasnom i organiziranom političkom akcijom koja će pomoći svima: i nesretnicima, i susjednim zemljama, i EU, i UN-u… jer netko mora obaviti realni politički posao na terenu…

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close