Marijan Grakalić: Suvremenu književnu situaciju i produkciju prati karakter i priroda groteske

Književnost je aktualna kada je u pitanju politika, očito je Handke za to izvrstan primjer, a osim toga sve više postaje zabava a sve manje spoznaja. Kako komentirate spornu dodjelu Nobelove nagrade Peteru Handkeu? U biti to je vrlo kompleksno i pokazuje ukupnost svih svojstava današnjeg evropskoga duha. Naime, u post-kolonijalnoj teoriji ono ”post” tumači […]

Književnost je aktualna kada je u pitanju politika, očito je Handke za to izvrstan primjer, a osim toga sve više postaje zabava a sve manje spoznaja.

Kako komentirate spornu dodjelu Nobelove nagrade Peteru Handkeu?

U biti to je vrlo kompleksno i pokazuje ukupnost svih svojstava današnjeg evropskoga duha. Naime, u post-kolonijalnoj teoriji ono ”post” tumači se ne kao nešto što je prošlo već kao nešto što nikada nije prevaziđeno. Naime, radi se o tome da je kolonijalni oblik samo promijenio način postojanja, ne i suštinu. Dakle, nije prestao postojati. To se kod nas vidi u najmanju ruku dvostruko, trostruko odnosno mnogostruko. Handke je pisac kojeg fascinira sve ono što i svakog prosječnog Nijemca: narod, mase, prevrati, vojske, snaga, vođa itd. Budući da Njemački kulturni prostor od kraja Drugog svjetskog rata nema takve pojave, odnosno da se one marginaliziraju, nije nimalo neobično da mu se dopao nešto što u takvoj svijesti ”nije nikada prevaziđeno”. Opet, on piše i politički djeluje i u svijetu koji je post-hladnoratovski svijet, dakle u situaciji prijelom jedne povijesne epohe koja je nastupila padom Berlinskoga zida i doslovnog proširenja Evrope. Za njega Balkan, opet kao jedno ”post” mjesto, kao prostor post-jugoslavenskih nacija i država, i stvarno i imaginarno, očito postoji jedino zato da bi se on i drugi njemu slični osjećali bolje. Objasnit ću to. Kompleksni duh germanske malograđanštine, naravno, ne samo nje, uvijek je trebao neku vrstu udaljene depresije u kojoj prevladava zaostalost, zloba, primitivizam i mržnja. Balkan je ispao, već po prirodi krvavih politika i ratova devedesetih, idealna paradigma takve distopje. Mjesto gdje se vidi i pronalazi sve ono zbog čega se kući stavlja ruka na oči, ali se opet to, na žalost, doživljava kao ”stvarni život”, kao onaj primordijalni elan vite kojeg je ”civiliziranosti” Zapada kod sebe donekle i na neko vrijeme uškopila. Naravno, to ne znači da ne postoje tendencije da se to promijeni.

U tom smislu, Handke je postao i svojevrsna veduta našeg kulturnog prostora bez obzira što ga mnogi obezvređuju kao što ga, s druge strane, mnogi i glorificiraju njegovom primjeru, sa ili bez Nobelove nagrade, izvrsno se vidi ta priroda groteske u koju je zapetljana sveukupna suvremena literatura.

Groteske?

Suvremenu književnu situaciju i produkciju prati karakter i priroda groteske. Književnost je aktualna kada je u pitanju politika, očito je Handke za to izvrstan primjer, a osim toga sve više postaje zabava a sve manje spoznaja. Posljedica je to napuštanja senzibilnosti moderniteta kao povijesnog subjekta i vraćanja žiška na svakojake predmoderne rekonstrukcije odnosno kanone, kako kod nas tako i u širem evropskom kulturnom prostoru. Što to ustvari znači kada se skribomani masovno nazivaju ”hrvatskim”, ”srpskim”, ‘bosanskim”, ”slovenskim” i svakakvim drugim piscima ili pjesnicima? Lupetajući o ljubičastom nebu s nijemim pticama, govoreći i trezni bez smisla, služeći se lošim i jeftinim dosjetkama. Književna produkcija tako je dobrim dijelom karikirana na isti način kao i sve drugo. Apsurda ima koliko god hoćete, a iza njih se uvijek u pravilu krije prevara. To najbolje pokazuju naše književne nagrade. Nedavno sam sudjelovao s rukopisom priča ”Smrt Jamesa Joycea i druge priče iz XX. stoljeća”, anonimno naravno, u nagradi ”Drago Gervais” u Rijeci. Iako je rukopis već u početku od većine iz prosudbeno vijeća bio na prvom mjestu, na kraju je nagradu dobila neka zbirka pjesama koja nije bilo ni na popisu prvih petnaestak rukopisa koji su bili izabrani za ozbiljnu konkurenciju. To se sve promijenilo u zadnji čas, naravno, onako kako nekom zbog raznih stvari odgovara, a ne kako je počelo a što je književno vrijedno. Nisam ja tu neki usamljeni primjer, uvijek se tu pronađe poneki ”pametnjaković” koji se sveti rukopisu zbog nedostatka talenta i priprosta misaona i literarna volumena. Zanimljiv je mehanizam koji takve nekompetentne likove uopće pripušta na takva mjesta. No, daleko im kuća. Knjiga će se pojaviti iduće godine i u Hrvatskoj i u Beogradu pa će se onda zaista lako vidjeti o čemu se radi, da sad ne tumačim ono što je nepotrebno.

Nije rijedak slučaj da pisci tu vlastitu ”drugost”, naime, kažete da će knjiga izići i u nas i u Beogradu, koriste i za afirmaciju ali i kao kulturni sinonim za nešto što bi se sad moglo nazvati i ”inostranstvom”.

Možda se to odnosi na mlađe pisce ili one koji tek odnedavna objavljuju i književno stasaju. Moja knjiga ”Nesretan fortuna – Gatalica kneginje Katarine Zrinske” objavljena je u Beogradu još davne 1989. godine. Dvije knjige izašle su mi u Sloveniji, zadnja prije tri-četiri godine, a ovdje čitava gomiletina. Nisam sklon tome da ono što je ”drugo” smještam bilo istočno bilo zapadno. ”Drugost” bi značila da se radi o nečem što je nedostupno i temeljito nedohvatljivo, a sad to očito nije tako. Isto tako određivanje ”drugosti” pokazuje da postoji i veoma jednostavna potreba za mistifikacijom onog ili svega što je od nas odvojeno i da se na neki način podiđe onom istom zloduhu koji ne samo druge nacije već i žene definira kao nešto što je ”drugotno”. Paradoksalno je pri tome također i nametanje ”bezdomnosti” piscima, posebno na ovim prostorima i naročito onda ako osim u svojoj objavljuju i u drugim post-jugoslavenskim zemljama ili književnostima.

Želite reći da su takvi pisci ustvari ljudi bez domovine, neka vrsta apatrida?

Uglavnom nisu. Činjenica je da su mnogi odrasli u jednoj većoj i složenijoj domovini koja je nestala. U tom pogledu i jesmo ”bezdomni”. Naročito je to problematično osjećanje onda kada novonastale domovine, koliko god da ih ima, nisu ostvarile nadanja koja su postojala. Ne mislim tu na pisce nego na sve ljude jer su mnogi očekivali nešto sasvim drugo od ovog što se stvorilo. Međutim, taj povijesni zaokret i inače je u dobrom djelu relativan, Pitanja koja književnosti zadnjih tridesetak godina stavljaju u središte svog interesa na isti su način fragmentaran kao i društva u kojima nastaju, a koja ideološki počivaju na premisama nacionalnih eshatologija. Ako pitate za bezdonost, onda se kao bitna točka pokazuje upravo razlikovanje između izgubljenosti i identiteta. Naime, bitna kritika na kraju modernog društva bili su problemi otuđenja i izgubljenosti modernog čovjeka u globalnom društvu koji su iznijeli potrebu za identifikacijom. Ona je prijelomom povijesne epohe koja se dogodila padom Berlinskoga zida i društvenom i političkom rekonstrukcijom Evrope pronađena u nastupajućom periodu dekadentna nacionalizma, Sada bi narod i nacionalna država trebali čovjeku, dakako i piscu, postati i nomos i topos u kojem bi se kompletno i u cijelosti ostvario i nanovo izgradio i/ili stekao svoj identitet. Praksa, dakle oblici i sadržaji u književnosti, međutim pokazuju da to i nije baš tako jednostavno. Danas postoji čitava gomiletina skribomanskog štiva koja je politički korektno ali književno bezvrijedna. Nacionalni diktat pokazuje se podjednako besplodnim kao i onaj negdašnji partijski koji je producirao tzv. proletersku kulturu, uz to izmiče mu gotovo u pravilu i umjetnička vrijednost djela. Ne samo u književnosti već i u slikarstvu i drugdje. Ako me pitate što bi bio dobro poduzeti onda bi to bila svakako jedna temeljna emancipacija od povijesno usmjerenih soteriologija i ograničenja.

Da li se takva emancipacija za slobodniju književnost može pronaći na našim sveučilištima, katedrama ili sve brojnijim i popularnim radionicama za kreativno pisanje, poeziju i slično.

Na žalost nisam to do sada još primijetio No bilo bi dobro da se izađe iz postojećih obrazovnih i mentalnih šablona. Neke naše katedre i te radionice umnogome podsjećaju na onaj ideološki obrazovni princip kakav je ustanovio i vodio sovjetski pedagog Anton Semjonovič Makarenko, naravno, sada sa promijenjenim predznakom ”žrtvovanja” za narod i nacionalne svetinje. Kod Makarenka koji slovi za pedagoga koja je ”odgajao antifašiste” glavni su bili principi: odgoj u kolektivu, kroz kolektiv i za kolektiv. Takvu praksu odgoja opisao je u romanima ”Pedagoška poema” i ‘Zastave na kulama”. To je vrlo blizu današnjim obrazovnim idealima odgoja za naciju, kroz naciju i u nacionalnom duhu, i to se ne tiče samo književnosti i studija koji se njome bave, već ukupnih obrazovnih intencija. A uz to nisam siguran da se kreativnost odnosno talent može naučiti na nekom kursu, radionici, što već. Ima svega.

Spominjete prijelom povijesne epohe. Možete li pojasniti taj termin i o čemu se ustvari radi?

Uglavnom epohalni događaji i nisu stvar koja je sama po sebi razumljiva. Kod nas je, a i drugdje, to ideja ”obnavljanja naroda”. U teorijskom pogledu, kako je to istaknuto u nacionalnim državotvornim programima s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina kod brojnih političkih i kulturnih inicijativa i stranaka, prevladala je metoda kojom bi se cjelokupno redefinirala povijesna epoha. Kao novi sveti totalitet predviđena je nacija, odnosno obnovljeni i sada slobodni narod koji se nalazi u samoj srži povijesnog i svakog drugog interesa. Tu se, naravno, dogodio problem jer prijelom prijašnje povijesne epohe na nacionalnu osnovu nije donio očekivani uzlet. Mnogo toga pokazuje se kao pad ispod već dostignute razine povijesti. Naravno, ne radi se o tome da se ima bilo što protiv bilo kojeg naroda i njegovog identiteta, već se radi o tome da zamišljeni i sprovedeni društveni prevrat nije afirmirao i ostvario bitne civilizacijske vrijednosti za koje se ispočetka zalaglo čime je kotač povijesti vraćen unatrag. Tako ne čude brojna mišljenja ili naslovi knjiga kao onaj od pokojnog Slavka Goldsteina ”1941. Godina koja se vraća”. Negdašnju real-socjalisičku stvarnost brutalno je zamijenila stvarnost genotipske strukture što je stvorilo čitav niz konfliktnih pojava i bio pravim uzrokom ratova devedesetih. Posljedice toga osjećaju se još, kao što je zbog toga i dalje prisutna opasnost novih ekscesa i eskalacija. Obećana narodna ili nacionalna sreća nije ostvarena, ne zato što nije bila gotovo idealistički zamišljena, nego zato što je povijesno nastupila kao rezultat jedne duge i temeljite katastrofalne društvene krize. Meta-nacionalistička intencija i njezin bitni smisao svođenja građanina na etnički-rodovski identitet, ustvari, samo je izvedenica Heideggerovske inačice koja egzistencijalni iskon veže uz naciju (Dasein und Volk). Problemi koji se danas vide i koji su i mogući predmet istraživanja povijesnog mišljenja na tom tragu tiču se problema koje je otvorilo uspostavljanje nacionalnih država i u nas i susjedstvu.

Mislite da kriza socijalističkog sustava koja je bila dugotrajna i golema nije riješena promjenom političke paradigme.

Naravno da nije jer ta kriza nije bila samo političke već ukupne prirode. Promjena političkog predznaka donijela je liberalizam bez kapitala i demokraciju bez odgovornosti. Pokazuje se i da je mit kako je nacionalna država svojom uspostavom ujedno i automatska rekonstrukcija pravne države (kad Jugoslavija, tvrdi se, to nije bila). A opet, socijalističke ideje, njihova praksa i povijest za takvu su metodološku nacionalističku matricu kakvu danas imamo nedopustiva subverzija i neprihvatljivo podsjećanje na jugoslavensku ustavotvornu tradiciju. Već desetljećima često isticani nacionalno-avangardni karakter vlasti pokazuje kako je neodoljivo metodološki sličan onom kakva je u revolucionarnom periodu imala KPJ. I to nije slučajno. Uvriježeni politički mehanizmi i navike prigrliti će i crnog vraga da bi ostali na vlasti i imali koristi.

Nedavno ste objavili novu zbirku pjesama. Što sada pišete?

Da, izdavač Litteris objavio mi je zbirku ”Pjesme izgubljenih ljeta”, i reakcije na nju su veoma dobre. To je mala knjižica s pedesetak pjesama, naravno, nostalgičnih kakav sam i sam. Pišem roman o povratku s fronta u Zagreb. Vraćao sam se dva puta i 91′ i 95′ iz ovih naših ratova, ali to ni slučajno neće biti kao povratak preko brvna ili neki sevdah. Nema banalnih činjenica.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close