Uzbunila se ova naša mala država – taman kad je krenulo izborno iščekivanje, kad su krenule prepirke ljudi s manjkom širine, pameti i obrazovanja – dogodio se mali stampedo… Show sa vjetrom i elektranama, show sa šumama i gorama, putevima, biznismenima, funkcionerima, funkcionerčićima, fićfirićima oba spola, sve redom se sumnjiči… Sve redom primjerci iz najboljih stada Hrvatske demokratske zajednice, SDP-a i pripadajućih vrsta… Predizborna mantra, ili činjenice – to ustvari nikad nećemo znati ni saznati – to je privilegija ovih malih, još uvijek bogatih državica, u kojima je ostalo još dosta toga za iscijediti, da se nikad ne sazna istina… Hapšenja, puno konkretniji izraz, nego recimo, nekako tetkasti – uhićenja, ti bježiš, ja te hitam, valjda… hapšenje ne ostavlja nikakvu dilemu…
Ovi koji su uhapšeni nemaju puno argumenata da im vjerujemo, ali bogami, niti ovi koji hapse, nisu se baš iskazali – pa najviše zahvaljujući njima, mi imamo, to što imamo… Pa ustvari i ministar, ne ekologije, nego pravosuđa, ima jako mladog sina visokog funkcionera, a usput ima i dogovor s kandidatom za osuđivanje, naravno, još uvijek formalno nevinim… On kaže slučajno, tu on dolazi, on sve demantira, a slika demantira njega, uz to, isto loše za njega, život je teško prevariti, a on to radi sve češće… Bošnjakoviću, Bošnjakoviću, oba Bošnjakovića nisu baš uvjerljivi… niti otac niti sin Dino, ali ovaj narod to bolje niti ne zaslužuje…
Idemo dalje – Plenković se ističe među svima njima, ali ipak kad malo izoštrimo objektiv, kad približimo sliku, kad dobijemo krupni kadar – nema tu neke velike kvalitete, vidi se recimo nekad fini odgoj, koji je sigurno dobio od roditelja koji su odrastali u postbleiburškom hrvatskom kazamatu, vidi se da se zna ponašati, valjda je to relikt istog tog doba – ustvari, sve ono što na njemu ne valja, proizvod je ovoga vremena koje on hvali… Bar meni tako izgleda… pokvario se Plenković, ili se možda nije pokvario, nego se prilagodio vremenu i novim kvalitetama koje je to vrijeme donijelo – neka vrsta nove normalnosti… Odrekao se Karamarka koji ga je stvorio i poslao u Brisel pa mu je onda KARAMARKO odjednom smetao, a toga se naknadno sjetio jer je sigurno bio miran i ponizan kad je trebalo se umiliti Tomu da ga pošalje u Brisel, a onda mu je fino vratio kako kažu zločesti kuloari pa je Ana KARAMARKO bila uhićena kao da je najgora od najgorih, a ne kao da je jedna od privatnika koja se bori da preživi…
Nadam se ipak radi njega i radi nas, da nije izgubio ono najbolje što je naučio u procesu odrastanja za vrijeme, kako je ono zove, neslobode ili komunističke diktature…
Ima ih tu još, evo na primjer – neki Oleg Butković, neki car, inženjer, diplomirani, prometa, veza, cesta, morskih puteva, bolnica, auuu, ne bolnica, bolničkih gradilišta, e to je već bliže, ali ne voli da se to zna – to mu nije resor, to mu je samo interes, nešto kao istaknuti hobi… Nije valjda da od toga ima neki dodatni interes, možda ima, ali ako ima, danas mu nije lako… Vidim ga, skrio se iza Plenkovića, viri mu iza leđa, ali na slici ne djeluje samouvjereno – baš djeluje preplašeno… A znamo, samo ljudi koji su krivi osjećaju strah…
Čitam zadjnjih dana, smijenio je neke direktore, to baš nitko nije htio objaviti jer ipak veliki mediji dobiju neke pare kad ministarstva plaćaju neka sudjelovanja na konferencijama, onako prošlo je ispod radara – vidio sam intervju tog gospodina koji je smijenjen, vrlo pristojno izgleda i nije rekao ništa protiv svog ministra. S druge strane, koliko se dalo vidjeti, taj dečko sa slike, iza leđa Plenkoviću rekao je nešto, što ako je istina, možemo razumjeti da je nezadovoljan – rekao je da radnici nisu dobili plaće, te da je to nezadovoljstvo rezultiralo takvom odlukom… Malo komplicirano, ali da pojednostavnim… Ministru se apriori vjeruje, može čak i lagati oko puno stvari, ali to mu laganje može preći u naviku, pa je samo pitanje dana kad će mu to naškoditi… naravno, ako laže…
A da je nešto čudno, pisali su i kolege ovdje – pisali su da već godinama nema direktora Croatia Airliinesa, nema, pa nema… Ne treba biti avijatičar, niti ministar, da se zna da je to rupa bez dna… Rupa bez dna, ali se u nju svejedno usipa gorivo, baš suprotno od onoga što su napravili slovenci sa svojom Adriom… Butkoviću ne smetaju gubitci Croatie, nema vremena imenovati direktora, ali mu smeta relativno nepoznata firma, te tamo ekspresno smjenjuje – prije izbora, tako mu se žuri, toliko mu je stalo, kao da je prijeka potreba, nije valjda da to radi zbog nečega što baš i nije tako očito kao što govori… Još gore, nije valjda da je to nekom obećao… Za razliku od aviona, željeznice su odmah, po hitnom postupku dobile novo rukovodstvo – možda slučajno, a opet možda i nije, kako smo ono rekli, život je teško prevariti, on sigurno nosi odgovore…
Više manje, HDZ-u bi mogli doći glave bahati i arogantni tipovi, tipovi koji su mamac za afere, tipovi koji nemaju nikakav šarm da se iz tih afera izvlače, ali tipovi koji ipak dobivaju veliko povjerenje na HDZ-ovim izbornim listama – puna ih je vladajuća stranka, baš ih ima… A ovi koje smo danas spomenuli, tko zna jesu li i koliko su bolji!? Bošnjaković, Butković i slični, čini mi se, sigurno nisu primjerci koji vode ovu stranku u svijetlu budućnost, a još više, sigurno nisu ljudi koji ovu zemlju mogu učiniti zemljom sretnih ljudi.
Problem je što su to jako važni ljudi Andreja Plenkovića, problem je što možda i Plenković počne sličiti njima, problem je, ako je to tako – a divno je, ako smo mi u krivu…
Tko će znati, rekao bi Jandroković, masoni, Srbi, tko zna…
Ovo je dobro vrijeme da se o svemu tome dodano piše, ovo je baš vrijeme za to – izbori su pravo vrijeme da se podigne svjesnost o tim pitanjima!
