Hej, ljudi, radni narode (malo što vas je preostalo), vas gotovo 400.000 na burzi, sirotinjo, ugledan i situiran čovjek napustio je maticu. Zašto radi te bezobzirne odluke, kojom je ugrozio psihičko stanje nacije, moramo još više patiti jer nas je već rasturila Vlada?!
Nedavno objavljena vijest kako je Milan Kujundžić, protukandidat Tomislavu Karamarku na prošloljetnim izborima za stranačkog šefa istupio iz članstva HDZ-a, potresla me duboko. Tsunami je prošao mojom dušom i zatreperio tijelom, a jeza se uvukla do posljednje kosti. Kako ćemo, zaboga, sve to mi preživjeti? Dr. Kujundžić je otišao, ostavio HDZ u bespućima povijesne zbiljnosti, ne pitajući se, ni jednoga trenutka, što će napaćeni hrvatski narod reći na tu njegovu definitivnu odluku. Zar nas nije mogao jednostavno pitati, anketirati, ne znam što li već, a ne ostaviti nas tako izgubljene nakon stravične odluke? Osobno ne spavam već nekoliko noći, muče me užasni snovi u kojima se pojavljuju naizmjenično Karamarko i dr. Kujundžić, nešto se svađaju, prepucavaju, nisu na istoj liniji. Prevrćem se, bacam po krevetu, sumanuto palim noćnu lampu i onda mi lakne kada shvatim da je sve to bio samo san. No, vidi vraga; za koji dan iz svih medija vrište najave o tome kako je dr. Kujundžić napucao stranku koju je i osobno htio voditi, jer da nije, ne bi se valjda kandidirao i časno, tijesno izgubio. Onda shvatim kako su se moje noćne more obistinile i kako je potpuno nevažno jesam li taj mjesec platila struju i kredit. Zašto bi mi to uopće bilo važno, kada je dr. Kujundžić otišao iz HDZ-a???
Liječnik na finjaka
Hej, ljudi, radni narode (ono malo što je preostalo), vas gotovo 400.000 na burzi, umirovljenici, invalidi i sirotinjo, dr. Kujundžić, ozbiljan, ugledan i situiran čovjek napustio je svoju maticu. Zašto radi te njegove, sad već otvoreno kažem, bezobzirne odluke, kojom je ugrozio psihičko stanje cijele nacije, moramo još dodatno patiti, a već nas je ionako rasturila ova Vlada?! Je li on, kao liječnik, razmišljao o posljedicama takve sebičnosti? U redu, Karamarku je vjerojatno laknulo, jer ga je u zadnjih godinu dana ovaj stalno nešto kritizirao i podbadao, a sve „na finjaka”, onako, u rukavicama. Da bi ih na kraju skinuo i proglasio HDZ-ovog šefa praktički bolesnikom, jer da samo takva osoba može neuspjeh na izborima za EU parlament prikazivati kao uspjeh; “ili boljševizam, ili psihička bolest u kojoj zbog iskrivljene slike vidiš bijelim ono što je crno”. Reče tako dr. Kujundžić, vjerojatno se koristivši liječničkom metodom ocjene psihičkog stanja sadašnjeg vodstva HDZ-a. Ipak, dr. vidoviti Milan morao bi znati da, ako netko u vrhu stranke, kako on to imputira i jest bolestan, ne bi baš smio kršiti Hipokratovu zakletvu i cijeloj državi obznanjivati da se radi o ključnom čovjeku.
Mlaćenje prazne slame
Nadalje, optužio je prvog čovjeka HDZ-a Karamarka da “ubija stranku”, ali, nije, doduše, objasnio na koji način. Možda se u okrilju noći na Trgu hrvatskih velikana, u HDZ-ovoj središnjici, događaju grozomorne stvari u stranačkom podrumu, o kojima javnost ništa ne zna? Je li moguće da su Karamarko i Milijan Brkić, njegov najodaniji suradnik, ali i uski krug njihove ekipe, organizirali tajna pogubljenja članova koji se ne slažu sa sadašnjom HDZ-ovom politikom i o njoj, ne dao im Bog, još i javno progovaraju? Je li to g. Kujundžić sugerirao da se usred Grada Zagreba događaju strahote u najvećoj opozicijskoj stranci, mučenja i sakaćenja ljudi koji ne misle identično kao dvojac K/B? Zašto, ako je to istina, ne pozove policiju, DORH, MORH, MUP, kao i sve ostale relevantne institucije u izvidnicu?
Ovako će Kujundžićeve izjave ostati samo mlaćenje prazne slame, jer HDZ-ov šef ima stranačku mašineriju u svojim rukama i može raditi što god ga volja; demokratski, jasno, ne nasiljem(!).
Vidoviti Milan
Dr. je Milan još zaprijetio i osnivanjem vlastite stranke. Uh, strahovita je to vijest u ovoj zemlji na brdovitom Balkanu, s kojega ćemo pobjeći 1. srpnja i postati Europljani. Toliko važna vijest da nas je zaslužila maltretirati puna dva dana iz medija, kao da nam je, u najmanju ruku, porastao BDP. E, to je vijest, a ne ovakva banalnost u kojoj su ključni akteri ionako izvrsno potkoženi, nisu izgubili posao i vjerojatno redovno plaćaju sve režije i kredite ako ih imaju. Briga nas za to hoće li dr. Kujundžić otići u stranku Marsijanaca, Aboridžina ili Sakupljača tropskih leptira.
“Frankly, my dear, I don’t give a damn, rekao bi legendarni Clark Gable, kao Rhett Butler u kultnom filmu “Prohujalo s vihorom”. Prijevod znate. Za slučaj da ne, vrlo je jednostavan: “Iskreno, dragi, baš me briga”. Dr. Kujundžić, baš nas briga, mi se bavimo preživljavanjem, a ne političkim igricama.
