Iako se obećavalo, onako u predizbornom ruhu, da će javnost biti informirana i znati što se događa u prinudnom upravljanju Agrokorom, daleko je od toga. Osim saznanja, koja su došla gotovo kao glasine, da je Konzumu pala prodaja – objavljeni podaci kažu čak 20 posto – i da dobavljači pritišću kombinacijom prijetnji i ucjena, ništa se saznalo nije. Nitko od onih koji su se junačili kako će se sve znati, transparentno, nema ničega.
Domaći ekonomisti takve zahtjeve smatraju nerealnima ono što dobavljači zahtijevaju te se pitaju koga od dobavljača zapravo predstavlja Koordinacija koja je postavila ultimatum. Oni će, doduše, zajednički lakše postići neke ciljeve i mogu prijetiti i ucjenjivati obustavom robe, jer ne konkuriraju jedni drugima. Ali, prema svemu sudeći, bitan problem je prinudni upravitelj Ante Ramljak, a ne dobavljači. Problemi su komunikacija i krizni menadžment, što se očituje u svim točkama ultimatuma dobavljača. Prva točka, prolongiranje memoranduma o nenaplati mjenica, nema nikakve veze ni s Agrokorom niti s Vladom. Vlada se hoće upetljati u nešto. Ako sam ja prodao svoje proizvode Agrokoru i za to dobio mjenicu koju sam poslije prodao banci za pet posto manje vrijednosti, to više nema nikakve veze s Agrokorom, a Ramljak se u to ide petljati i u to su se prvo upustili. Ramljak je dakle trebao reći da je Agrokor izdao mjenice, da je za njih odgovoran i da će ih platiti onome, tko ih u trenutku naplate drži.
Ako prva točka ultimatuma ne ide prema Vladi ili Agrokoru, znači ide prema bankama, a dobavljači već u drugoj točki tvrde da će tužiti banke zbog prikrivenog kreditiranja Agrokora. Posve je nerazumljivo i nejasno, kakve to veze ima. Dobavljači su svjesni da će banke naplatiti mjenice od njih, pa sad gledaju za što mogu tužiti banke kako bi se poboljšali pregovaračku poziciju. Banke memorandumom nisu ništa popustile ili se dogovorile s dobavljačima, samo su rekli da do 31. svibnja neće naplaćivati mjenice.
Treća točka ultimatuma, senioritet svih potraživanja nakon 10. travnja, odnosno nakon što je ‘lex Agrokor’ stupio na snagu, najmanje je sporna jer u Zakonu izrijekom piše da nove isporuke roba imaju isti status kao i krediti uzeti nakon tog datuma.
Najkontroverznija točka ultimatuma je posljednja, ona u kojoj dobavljači od Ramljaka traže da u najkraćem roku dogovori novi kredit i podmiri dio starih obveza. Sad je već sasvim jasno, da je otplata dijela starog duga za Agrokor jednaka
otvaranju, a onda nema kraja.
Naime, velika je greška upuštati se u takvo što. Jednom kad se stare obveze počnu plaćati i još se kaže da su bitni mali dobavljači, poljoprivrednici ili blokirani, ostali dobavljači se počinju pitati zašto oni nisu bitni. Sad se, pak, svi hoće naplatiti.
Dobavljači koji su se zaigrali s mjenicama su tvrtke čije je poslovanje bilo relativno problematično. Naime, umjesto da su od Agrokora uzeli mjenice i držali ih 30 dana, oni su ih krenuli prodavati bankama i faktoring društvima uz određeni diskont. Zdravija poduzeća držala bi mjenicu te bi je naplatila od Agrokora nakon 30 dana, dok bi probleme s financiranjem tekućeg poslovanja riješila kreditom banke. Naime, platiti kamatu od pet posto na kredit je daleko manji trošak od prodaje mjenice za pet ili deset posto manju cijenu banci i to prilikom svake isporuke robe.
No, možda i najveći problem Agrokora (koncern kakav je bio, više ne postoji) je pad prometa u trgovinama Konzuma. Sâm je Ramljak rekao da je u prva četiri mjeseca promet u Konzumu pao 12 posto. A, u prva četiri mjeseca maloprodaja u Hrvatskoj je rasla! Prema analitičarima, može se pretpostaviti, da je prodaja Konzuma u siječnju i veljači bila ista kao lani, dok se sav pad koncentrirao na ožujak i travanj, zbog čega se čak sa sigurnošću može pretpostaviti da je promet pao od 20 do 25 posto.
Do sredine lipnja trebao bi se napokon saznati i ukupan dug Agrokora. Rok za prijavu tražbina svim je vjerovnicima 9. lipnja, a prema preliminarnim (poznatim) podacima devetnaest najvećih tvrtki (bez Mercatora) dužne su više od 40,4 milijarde kuna. Veliki problem je u tome što se već pokazalo, da postoji prikriveni dug težak od oko 3,7 milijardi kuna, koji nije jasno prikazan u bilanci. koncerna. To ozbiljno znači da bi konačni izvještaj mogao biti još gori i porazniji. Naime, revidirana financijski izvještaj trebao bi pokazati pravo stanje imovine i otkriti kako je nastala ta rupa od 3,7 milijardi kuna.
U nadolazećih nekoliko tjedana trebalo bi se naći i konačno rješenje za mjenice kojima su dobavljači zaobilaznim putem kreditirali Agrokor. Svaki bi dobavljač do kraja mjeseca trebao sa svojom bankom dogovoriti odgodu plaćanja prema regresnom dugu ili novi kredit za njegovo pokriće. Sudeći prema iskazanoj nervozi među dobavljačima, pregovori nisu (pre)daleko odmakli, a prijetnja tužbama može se shvatiti kao pritisak prema bankama i posebnom povjereniku.
U ovome trenutku je ključni zadatak, Vladina povjerenika Ante Ramljaka, osiguravanje novog kredita, koji bi trebao omogućiti pripremu turističke sezone i osigurati likvidnost koncerna do početka financijskog restrukturiranja. Prema Ramljakovim procjenama za navedene svrhe potrebno je oko 220 milijuna eura, a aranžman bi trebao biti zaključen do kraja svibnja, budući da je inicijalnim kreditom domaćih banaka, od 80 milijuna eura, osigurana tek kratkoročna likvidnost.
