Vlada je izabrala konačno rješenje za kredite u švicarskim francima, po kojemu bi se svi krediti konvertirali u eure, po tečaju na dan kada je kredit ugovaran, slijedom čega bi glavnice koje ljudi danas otplaćuju mogle pasti i do nekoliko desetaka tisuća eura. Rješenje nije velika novost, odnosno spominjalo se i prije godinu, dvije, kada se krenulo u razgovore o tome kako olakšati život ljudima koji su zbog promjene tečaja švicarca i načina obračuna kamata, postali financijsko roblje, pa je pomalo smiješno vidjeti kako se ministar financija Boris Lalovac njime prsi.
Štoviše, mediji nam serviraju kako u zadnje vrijeme njega i njegovu obitelj čuva policija, nakon što mu je jedan od bankara prijetio time da razmisli gdje će raditi nakon što SDP-ovoj vlasti istekne mandat (skoro da bismo kao od šale mogli reći: u Agrokoru, gdje često završe bivši ministri ili pomoćnici ministara), ako rješenje bude nepovoljno za banke. On se, s druge strane, i dalje drži hrabro, pa bankama poručuje da im ne bi savjetovao da idu u tužbe protiv države, jer im se to “neće isplatiti”. Na prvi pogled da se smrzneš, no kad se čovjek prisjeti svih činjenica i sve detalje priče posloži u krug, teško je zaobići zaključak koji se nameće: idu izbori, i o istom trošku odradit će se dobar dio predizborne političke kampanje.
Naime, banke ovim modelom gube oko 5 milijardi kuna, izračunali su u Vladi i HNB-u. No, država će zauzvrat osigurati poreznu olakšicu za godinu, dvije, tijekom kojih bi konverzija trebala biti provedena. Osim toga, riječ je o problemu o kojem se raspravlja već tri, četiri godine i rješenju koje se spominjalo i prije dvije godine, ali se umjesto toga u međuvremenu primjenjivalo ono daleko povoljnije za banke, zahvaljujući kojem je veći dio dužnika i dalje vraćao svoje kredite – zamrznuti tečaj. Predugo je trajala ta neizvjesnost za ljude, da bi se na kraju pribjeglo nečem čije smo detalje mogli osmisliti i prije dvije godine i primjena je već odavno mogla započeti. Ovako, zakon će biti u proceduri tijekom rujna, vjerojatno po hitnom postupku, a konverzija će za većinu trajati do kraja godine, i ne lezi vraže – baš negdje u vrijeme izbora ljudi će potpisati rješenja koja im donose značajno olakšanje.
Ma koliko bili uvjereni da je značajan dio odgovornosti za problem sa kreditima u švicarcu na samim dužnicima, koji nisu uzeli u obzir činjenicu da država ne brani tečaj švicarca i da je moguć i negativan scenarij, država građanima koji su se našli u toj situaciji mora pomoći i rješenje koje se na kraju iskristaliziralo je za svaku pohvalu. No, termin u kojemu se kreće u njegovu realizaciju, kao i rokovi kad bi ona mogla biti aktualna zapravo su politička manipulacija. Naravno, onaj tko drži vlast ima pravo na to. I da je odnos snaga drugačiji, odnosno da je na vlasti HDZ, vjerojatno bi učinio isto, no to ne umanjuje gorak osjećaj da se manipulira ljudskom mukom da bi se zbrojili politički bodovi.
Zanimljivo, ovih dana SDP ubrzano radi na predstavljanju čitavog niza rješenja koja bi mogla biti u korist građana, pa se tako popravlja zakon o socijalnoj skrbi i uvode više naknade za najugroženije skupine građana. Najavljuju se i velike izmjene mirovinskih zakona, po kojima bi jednog dana supružnici mogli nasljeđivati dio mirovine iza preminulog supružnika i primati ju paralelno sa svojom mirovinom, a ne birati povoljniju, kako je sada slučaj i slično. Kako za neke od tih stvari rokovi primjene još nisu ni u peti, jasno je što se s tim promjenama želi i kuda takve najave smjeraju.
Na žalost, vizije razvoja države i lijepe vijesti u ovoj zemlji već odavno žive samo u vrijeme izbora, što je postalo poprilično zamorno. Pogotovo kad se to kombinira s herojskim držanjem u ratu s bankarima, koje bi bilo puno uvjerljivije da se u priču ušlo onda kad je grmilo.
No, to je već uhodana politička praksa i jedan od dobro uvježbanih načina koji osigurava o(p)stanak na vlasti. Vidjeli smo to, na primjer, i kada je HDZ baš u izbornoj godini došao do rješenja za isplatu duga umirovljenicima, ili izjednačavanje starih i novih umirovljenika, slijedom čega su osigurali njihovu podršku na izborima.
U vrijeme dok nam mediji prikazuju kako se ministar financija za dužnike u švicarcima bori kao lav i prijeti strašnim bankarima, popu treba reći pop: ovo je rješenje zapravo lijeva cipela, uz poruku biračima da ih desna čeka ako zaokruže “pravu” stranku na listiću. Za većinu nas takva je pozicija ponižavajuća, što nas je i pretvorilo u promatrače izbora, a ne one koji aktivno odlučuju.
