Sve se mijenja, sve se okrenulo, na primjer, tko je mogao zamisliti da će neke stvari biti dostupne u Rusiji i Kini, a zabranjene u Americi. Upravo se to danas dogodilo, Trump je zabranio TikTok, aplikaciju za kratke clipove i filmove, s objašnjenjem da se privatni podaci korisnika zloupotrebljavaju… Tko zna što je istina, ali teško je zamisliti da je cenzura tako drastično prisutna u navodno najslobodnijoj zemlji svijeta, u kojoj su sjedišta najvećih kompanija za koje postoji vrlo značajna sumnja da zloupotrebljavaju podatke svojih korisnika… Amerika je postala slaba zemlja, sve što u zadnje vrijeme dolazi od tamo nije ni blizu onoga što smo zamišljali da tamo postoji, ispada da učitelji demokracije imaju vrlo ozbiljnih problema s demokracijom, o jednakosti da i ne govorimo, pa oni još nisu prerasli niti rasne zakone, ali čemu igdje zakoni ako se ne provode, čini se da je tamo nepravda toliko duboko ukorijenjena u sistemu, da ga niti antirasni zakoni i izbor pet crnih predsjednika ne može popraviti…
Vidim da se pokušao napraviti jedan manevar s Microsoftovim milijardama, ali kao, treniramo vjerodostojnost, pa u tom slučaju idemo i protiv tržišta, protiv profita, protiv dolara – sve u cilju obrane američkih vrijednosti. Sjetili su se na vrijeme – nakon što su sve svoje tvornice radi par dolara razlike otjerali u tu istu Kinu, nakon što su milijune i milijune ostavili bez posla radi istih par dolara, sad su odjednom prepoznali u Kini neprijatelja. Tolikog, da su im i aplikacije otrovne…
E, da, ni Indija ne voli TikTok, i oni su ga zabranili… Samo što je tamo odluka donesena s nešto više kredibiliteta, kod njih nema mrdanja… Oni su neprijatelji Kine i oni su znači i neprijatelji kineskih aplikacija… Kako tržišno, kako američki!!!?
Nešto slično je kod nas, samo s religijom… Tu je npr. dr. Franjo Tuđman spojio državu i crkvu, iako npr. on sam sve do samog kraja života nije bio vjenčan pred Bogom, u crkvi… Smiješno je koliko je takav čovjek inzistirao na religiji kao nečemu što je uz naciju najvažnije, puno, puno važnije od moralnih, ljudskih i profesionalnih kvaliteta – a sam, uopće nije pripadao, pa onda vjerojatno ni poznavao taj svijet. Bez obzira na to, njegovo usmjerenje je bilo samo i isključivo u tom smjeru, smjer povezanosti države i katoličke crkve. To je nešto s čim živimo, što košta puno novaca, ali što u ovom trenutku nije moguće promijeniti… Djeluje u financijskom i ideološkom smislu, kao Stockholmski sindrom – da žrtva uživa plaćati… (Sve to pod sloganom: gradimo crkve, pa ćemo poslije škole, vrtiće, bolnice…)
Neki dan smo spominjali farizeje, našli smo ih najviše u našim strankama, npr., tamo su česti ljudi s više brakova, razvedeni kršćani, kreposni i vremešni playboyi, motoristi, razuzdane vjernice i poštovateljice Majke Božje i slična stvorenja, sve bogobojazni stvorovi, lizači i hodočasnici oltara i katedrala, kad ono, čista suprotnost – sve baš skroz drugačije od onoga što kao zastupaju…
Učio je tako Franjo Tuđman kako je to biti pravi Hrvat, učio nas toliko dobro, da se i dan danas ljudi koji nikakve veze s crkvom, vjerom i Kristom ne libe predstavljati kao branitelji upravo toga, kršćanskog porijekla, kršćanskih vrijednosti i pripadnosti. Parodija samo takva.
Parodija u kojoj se nitko nije sjetio datuma smrti možda najvećeg sportaša u povijesti Hrvatske, velikog, najvećeg Mate Parlova, možda samo zato što je on bio kozmopolit, a ne samo Hrvat, jer je bio pobjednik, šampion koji se nije libio pokazati širinu i veličinu. Iskakao je karakterom, slobodoumljem i čistoćom!
Sva sreća da nije živio od slave koju bi očekivao od svog naroda, nego je kroz život pokazao i pronosio sve one najljepše vrijednosti koje mogu krasiti jednog boksača, jednog šampiona i pravog velikana, junaka našeg doba, i u tomu uživao!
Usput, sve to nije bitno, važno je da crkvi ništa ne fali, važno je da smo svi vjernici, barem se tako izjašnjavamo, ali smo protiv crkvenog poreza koji bi pokazao koliko nas je stvarno spremno financirati crkvu, da Boga slavimo i poštujemo, da ga se malo manje bojimo, a i da ga ne poznamo kad nam to ne odgovara… to je sve u sferi nadrealnog, ono što je realno, jest da smo ovih dana dužni točno 5% više nego prošle godine, te da smo probili iznos od 300 milijardi kuna. Možda smo dobri vjernici, ali sigurno je da nešto jako krivo radimo!
