KATARINA TODORCEV HLAČA: Rad državnih institucija je kao znanstvena fantastika – Tko je kriv? Što da radimo?

Čitam hrvatske novine i sjećam se jedne ruske doskočice koja se u pravilu odnosi na djelovanje državnih institucija kada je teško povjerovati da se takvo što uopće može dogoditi ali eto, događa iz tko zna kakvih razloga. Fantastika. Naime, kad bi smo u disidentskoj diskusiji u nečijoj kuhinji uz „šalicu čaja“ iscrpili sve logične argumente […]

Čitam hrvatske novine i sjećam se jedne ruske doskočice koja se u pravilu odnosi na djelovanje državnih institucija kada je teško povjerovati da se takvo što uopće može dogoditi ali eto, događa iz tko zna kakvih razloga. Fantastika.

Naime, kad bi smo u disidentskoj diskusiji u nečijoj kuhinji uz „šalicu čaja“ iscrpili sve logične argumente i sva moguća i nemoguća objašnjenja dotičnog fenomena, kao priznanje vlastitog poraza u nakani da dokučimo državničke umove, postavili bismo retorička pitanja: tko je kriv? i što da radimo?

Pitanja,  razumije se, nisu „bez veze“. Ne znam jeste li čitali romane Aleksandra Hercena „Tko je kriv?“ I Nikolaja Černiševskog „Što da radimo?“ pa sam potražila kratku informaciju  na sveznajućem googlu.

Aleksandr Ivanovič Hercen, ruski revolucionarni demokrat, publicist i književnik, aktivni zagovornik ukidanja kmetstva u Ruskom imperiju, zahtijevao demokratsku reformu kako Rusije tako i europskih država, i snažno utječući na revolucionarne pokrete u Rusiji.

Nikolaj Gavrilovič Černiševski zahtijevao je od književnosti otvorenu društvenu kritiku. Najpoznatije mu je djelo utopistički roman Što da se radi? u kojem iznosi svoje socijalističke i revolucionarne poglede, a koji će znatno utjecati na lijevu rusku inteligenciju. Njegove ideje imale su snažan odjek i izvan Rusije.

Sigurno ste shvatili da je naša poštapalica imala veoma približni odnos s romanima dvojice revolucionarnih pisaca čija su djela u svoje vrijeme uzdrmala intelektualne krugove. Pitanje „tko je kriv?“ odnosi se na konstataciju nepojmljivih pojava koje je zasigurno netko uzrokovao, a time je i kriv za nastalu situaciju, a pitanje „što da radimo?“ odiše uglavnom ironijom jer svi jako dobro znaju što bi trebalo napraviti, ali iz nekakvih razloga to ne žele.

Neki dan čitam u novinama da „frajer“ dobio od države 15 milijuna kuna za firmu koja se bavi outsourcingom, ali nije platio zaposlenicima, a iznos za radnu odjeću je odbio im se od plaće. Navodno je cijela afera trajala više od godinu dana i isplivala na površinu tek kad je radnicima pukao film. Tek su se onda gospoda iz državne službe, koja su i odobrila posao za firmu (bolje rečeno firmicu s jednim zaposlenim prijavljenom na bratovu adresu), počela zgražavati i tražiti „tko je kriv“.

Ova situacija povlači pitanje dodjele poslova preko natječaja prema najnižoj ponudi. Općepoznato je da se najniža i najviša ponuda nikad ne uzimaju u obzir. Najniža je jednostavno neizvediva. Poduzetnik ili mora odustati od svog djela kolača (u što je teško povjerovati), ili zakinuti radnike (u što nije teško povjerovati).  U najvišu su u pravilu ukalkulirana dva osnovna principa ruske ekonomike „raspil  i otkat“ (u prijevodu s ruskog  – vraćanje u obliku mita djela novca onom tko ga je i dodijelio).  Odgovor na pitanje „što da se radi?“ trebao bi uključiti detaljnu analizu koliko realno košta posao za koji je raspisan natječaj i tko od ponuđača ga može napraviti optimalno da su „i ovce cijele, i vukovi siti“. Pa nečemu su njih valjda učili na tim ekonomskim fakultetima! Naravno ako posao nisu dobili preko veze, što u Hrvatskoj i nije rijedak slučaj, pogotovo u državnim ustanovama.

Druga priča iz rubrike „tko je kriv?“  je raspodjela državnog novca udrugama civilnog društva. Ovdje se točno zna što i kako treba raditi, ali lova se neobjašnjivo pogubi u crnoj rupi koja se zove „nenamjensko trošenje sredstava“. „Crna rupa“ je zapravo raskorak između poreznih propisa i projektnog budžeta. Jednostavno govoreći, ako ste isplatili sebi honorar i uredno platili na njega sva davanja, to još ne znači da niste prekršili zakon o Državnom proračunu (govorimo isključivo o novcu iz državnog ili lokalnog proračuna) jer u troškovniku sigurno nema stavke „sav novac isplatiti sebi voljenom, i tko šljivi program“.

Ne manje zanimljiv je i put od prijavljivana projekata preko njihove realizacije do evaluacije i prihvaćanja izvještaja. Javni poziv, uvjeti za dodjelu sredstava, reference sudionika, bodovanje, popratna dokumentacija, evaluacija – na papiru sve izgleda savršeno, bolje ne može biti! Koji se vrag događa u praksi i tko je kriv za „vražja posla“ – pitanje na koje svi znaju odgovor ali tek kad se digne prašina u medijima nešto se pokrene ili se ne pokrene ovisno o tome kakve debljine je veza dotične udruge u dotičnom ministarstvu (fondu, zakladi, agenciji itd. po spisku). Kako se dogodi da novac dodjeli onom tko ima žnoru, a onaj tko zaista ima dobar program i ispunjava uvjete dobije frišku figu? Tko će već jednom odgovarati za takve svinjarije i što da radimo u situaciji kad žalba na nepravednu raspodjelu sredstava u pravilu se podnosi onom  istom tijelu koje je spačku i napravilo po principu „kadija te tuži, kadija ti sudi“? I kada će se napokon evaluacija raditi s pozicije izvršenja prijavljenog projekta, a financijsko izvješće će se analizirati na predmet namjenskog utroška sredstava? Ima pitanja – nema odgovora.

Najtužnije  je što u Hrvatskoj već postoje primjeri dobre prakse. Točno znam za jedan od njih. Savjet za nacionalne manjine ima vrlo transparentan način dodjele sredstava i metodologiju praćenja izvršenja programa. Neću u detalje, ali najbitnije je da sredstva iz Državnog proračuna dolaze na poseban račun i ne miješaju se sa sredstvima od donacija, članarina ili gospodarske djelatnosti udruge. Na takav način svatko prema Zakonu o pravu na pristup informacijama može dobiti uvid u račun udruge, što se prije zakonski moglo odbiti na temelju tajnosti podatka. I još jedan dobar potez. U ugovoru koji sklapa svaka od udruga sa Savjetom za nacionalne manjine do u sitnice je propisano za koji je program dodijeljeno koliko novca i koliko se smije potrošiti u postocima za režije, putne troškove, honorare (s time da je posebno naglašeno da se autorski honorari ne mogu isplatiti za organizacijski posao, u ovom slučaju treba izbrojati novčeke prema ugovoru o djelu), reprezentaciju i tako po svim stavkama. Uz ovako uređen ugovor vrlo je jednostavno pratiti izvršenje programa i namjenski utrošak sredstva.

Kao i drugdje, ovdje ne treba izmišljati toplu vodu. Treba samo pogledati kako to rade europski fondovi a i domaći financijeri i samo preslikati model. Međutim, osim što postoji problem „svata, brata i kuma“, prema mom osobnom iskustvu komunikacije s financijerima na predmet nepravedne raspodjele sredstava postoji još i veći problem – nekompetentnost i eskiviranje dodijeljenih  poslova.

Vrlo često se događa da svi ti visokorangirani uvaženi članovi stručnih povjerenstava za dodjelu sredstava postoje samo na papiru i uopće ne znaju da su u sastavu te komisije. Sav posao spada manje-više na pleća običnih referenta koji i svog posla imaju preko glave. Uloga „uvaženih članova komisije“ se svodi na to da svatko preda popis svojih favorita koji „moraju“ dobiti novac bez obzira jesu li su ispunili uvjete ili nisu. Onda, kad se digne prašina, „uvaženi članovi komisije“ šalju te iste referente „riješiti pitanje“, a oni, jadni, ne znaju kako bi se otarasili zajapurenih čelnika udruge i samo se nadaju da će se, ako dovoljno dugo odugovlače s odgovorom,  prašina slegnuti sama po sebi. I tako u nedogled.

Meni je jasno da ovo baš i nije životno važno pitanje za državu u trenutku kada vlade nema i pitanje raspisivanje natječaja samo po sebi otpada. Ali sutra će biti novi dan i nova vlada. Hoće nas ona voditi na stari način ili imamo nadu da će se situacija promijeniti? Nada umire zadnja.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close