U našoj novinarskoj obitelji imamo zabavu – dok ja kuham, muž mi čita zanimljive članke kolega na aktualne teme. Nedavno je to bio materijal o administrativnoj tajnici i njezinoj ulozi u aferi „dnevnice“ Sandri Zeljko koja je u vrijeme Milanovićeve vlade bila tajnica Tomislava Sauche, pa bi postala tajnica Tihomira Oreškovića, a sada i Andreja Plenkovića.
Najviše me zainteresirao tekst u Slobodnoj Dalmaciji od 8. ožujka:
„Sandra Zeljko slovi za samozatajnu osobu o kojoj ni najbliži suradnici iz Vlade ne znaju mnogo. … naši izvori govore da bi se svakoj novoj vladajućoj garnituri (Zeljko) uspjela približiti kritizirajući prethodnu s kojom bi, pak, prekinula svaku komunikaciju.
– Uvijek je pokazivala veliko obožavanje prema šefovima – prepričava nam jedan od poznanika, ali kad su otišli kritizirala ih je novima. Tako ju je opisao i Tomislav Saucha u intervjuu za Nacional, rekavši da je Sandru Zeljko zatekao kad je došao u Vladu.
– Sandra Zeljko mi je pričala da je bila istraumatizirana još od vremena premijerke Kosor i da bi rado ostala kod mene u kabinetu. Jedno vrijeme se čak ustajala kad bih ulazio u prostoriju, ali sam joj rekao da za tim nema potrebe. Moram reći da mi je, posebno u to prvo vrijeme, bila od velike pomoći i četiri godine sam imao apsolutno povjerenje u tu osobu – opisao ju je Saucha.
Slično su nam je opisali suradnici bivšeg premijera Tihomira Oreškovića koji su nam rekli da su je isto tako zatekli u Banskim dvorima te da im se žalila na Sauchino ponašanje.
– Bila je uznemirena, žalila se da ju je Saucha stalno slao u ljekarnu po tablete i da ju je „maltretirao“ – rekao nam je naš izvor.
Sa svima koji bi otišli Zeljko bi, pričaju nam izvori, prekinula komunikaciju. Prestala im se javljati i odgovarati na pozive. Doznajemo da su je i Kosor, a i Saucha zvali da ode s njima, ali ih je odbila“.
Vjerujem da vam je oko (u mojem slučaju uho) zapelo za rečenicu „svakoj novoj vladajućoj garnituri uspjela bi se približiti kritizirajući prethodnu“.
Neću ovdje analizirati ponašanje Sandre Zeljko koja je čuvala svoje radno mjesto uz pomoć takvih metoda. Više me zanima svaka „sljedeća“ garnitura kojoj izgleda se jako svidjela kritika prethodnika. Zar je teško bilo pretpostaviti da jednog dana ta ista kritika u tko zna kakvom obliku srušit će se na njihovu glavu tek što se za njima zatvore vrata? Izgleda da bi za vladine čelnike trebalo organizirati kratki tečaj psihologije međuljudskih odnosa. Već na prvoj godini studenti nauče da manipulacija uz pomoć hvalospjeva je vrlo efikasna, ali isto tako puno govori o onom tko na to nasjeda.
Ali, bog s njima s političarima. Ne bez razloga narod kaže da za taj posao treba imati želudac.
To me podsjetilo na drugi problem – kritiziranje „prethodnih“ bračnih drugova. Priznajmo bar sami sebi da je vrlo laskavo čuti da ova prijašnja „gadura“ njega jadnog je skroz izmaltretirala psihički, fizički i financijski. On se razočarao do kraja života i tek uz vas može povratiti vjeru u čovječnost i čistu nesebičnu ljubav!
Zvuči poznato ili još niste imali „sreću“ sresti ojađenu dušu? Ako jeste, bit će bolje ako smjesta pokupite krpice i brišete čim dalje. Govorim iz iskustva. Nisam zbrisala, skupo sam to platila, ali najgore što na početku veze sam pomislila „jednog dana on će to govoriti o meni“ i nisam poslušala glas razuma.
Naravno, nemojte nasjedati i na drugu krajnost kad govori o bivšoj sve najbolje. Onda zašto ste se razišli ako je sve tako bajno?
Najbolja je zlatna sredina. Svaka normalna žena želi znati što nije valjalo u prijašnjoj vezi te se zapita da li mi odgovaramo jedno drugome.
Ima još jedna varijanta, ali to samo ako ste apsolutno sigurni u svoje mogućnosti. Razrađena do u detalje metodika ne postoji, ali rezultat mora biti kao u anegdoti:
Piše muškarac otvoreno pismo u novine: „Drage cure, djevojke, žene koje sam uvrijedio, koji su plakali zbog mene, kojima sam razbio srce i uništio vjeru u ljubav. Ako vas to može utješiti – našla se jedna rošpija koja je sve vas osvetila“.
