Karolina Vidović krišto ponovno je kritizirala predsjednika Zorana Milanovića i premijer Andreja Plenkovića zbog toga što ne štite hrvatske nacionalne interese. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.
“Ovih dana čitamo da mađarski premijer Orban blokira cijelu Europsku uniju uvođenjem sankcija na naftne derivate Rusiji, a svoju blokadu obrazlaže nacionalnim interesima Mađarske.Njemački kancelar Olaf Scholz uporno odbija slanje teškog naoružanja Ukrajini kao i trenutačne sankcije Rusiji na plin i naftu, jer u njemačkom interesu nije raskinuti sve veze s Rusijom. I on spominje nacionalne interese, naravno, one njemačke.
Finska i Švedska, pak, zaključile su da je njihov nacionalni interes pristupiti NATO savezu, što će reći, za vrijeme hladnog rata nisu imale potrebu pristupiti NATO savezu, ali sada su zaključile da im ta zaštita treba.I tako bismo mogli unedogled nabrajati kako je najnormalnije, ali i obveza, da svaka vlada gleda interese države i naroda s kojima upravlja.Nažalost, politike hrvatskih državnih dužnosnika nisu u interesu hrvatskih građana. Upravo suprotno, od obveze rada za hrvatske građane koju imaju državni dužnosnici, od djelovanja kako bi se uspostavila vladavina prava, rada na gospodarskom razvoju, djelovanju kako bi najranjivije skupine u društvu bile zaštićene do zaštite nacionalnih interesa Države Hrvatske, današnji državni dužnosnici rade za svoje osobne interese, za interese uske skupine društvenih moćnika i ono, što je nerazumljivo, oni rade na ponižavanju hrvatske države.Jer, činjenice su neumoljive i dokazuju gore navedenu tvrdnju. Nedvojbeno je da Hrvat plaća 3,50kn skuplju naftu nego Mađar.
Nedvojbeno je da je pravni poredak od vladajućih struktura blokiran, jer kako objasniti da britanski premijer Boris Johnson mora spašavati glavu i braniti se pred parlamentarnim istragama, zato što je sudjelovao u tzv. „Party-Gate-u”, a taj „Party-Gate” je mini-slučaj u odnosu na zaboravljeni, hrvatski slučaj kluba u Slovenskoj ulici u Zagrebu (Janaf, njezin direktor Dragan Kovačević, itd.). Vladajuće strukture otvoreno vrijeđaju hrvatske građane demonstrirajući da mogu nekažnjeno raditi što ih je volja.Ali moramo pogledati karakterne profile ljudi koji vode Hrvatsku. Što je današnje dužnosnike kvalificiralo da budu Predsjednici, Premijeri ili Guverneri?
Jesu li se oni dokazali nekim posebnim kvalitetama da bi obnašali te dužnosti? Koliko su bitne sposobnosti osobe koja je na čelu jedne tvrtke ili države? Sjetimo se slučaja talijanskog auto-koncerna Fiata, koji se prije dobrih 15 godina nalazio u krizi. Tada je direktor postao Sergio Marchionne, i tvrtku koja je bila u velikim problemima, Marchionne je svojom sposobnošću ne samo sanirao, već je zahvaljujući Marchionneu taj posrnuli talijanski Fiat preuzeo i slavnu američku auto-tvrtku Chrysler. Potpuno je jasno da upravljačke sposobnosti uvijek predstavljaju ključni element uspjeha tvrtke ili države. Kada gledamo rezultate rada hrvatskih vlada u zadnjih 20 godina, potpuno je jasno da su osobe koje upravljaju Hrvatskom jednostavno nesposobne.
Jedina njihova sposobnost je osobno bogaćenje i blokada pravosuđa kako bi te zlouporabe ostale nekažnjene.Najnoviji slučaj s optuživanjem hrvatskih pilota od strane srbijanskog tužiteljstva ponovno je dočarao svu nesposobnost i nedoraslost čelnih ljudi u Hrvatskoj. Od Milanovića do Plenkovića slušamo izjave u svezi tog neprijateljskog akta agresorske Srbije koje su ispod svake razine koju reprezentant jedne države mora imati. Jer, Milanovićeve i Plenkovićeve izjave na razini su svađe kumica na placu.
Bez ikakvih konkretnih političkih djelovanja. Svaka država ima instrumente sukladno međunarodnom poretku ako se treba zaštiti od agresivnog ili klevetničkog ponašanja druge države.Hrvatska može blokirati pregovore Srbije i EU, može uvesti blokadu na granici, primjerice, za prijevoz robe, ili uvesti zaštitne carine na proizvode iz Srbije.Nedopustivo je polemizirati sa sadašnjim političkim srbijanskim vodstvom i time im davati na važnosti koju nemaju. Isto tako, tu takozvanu optužnicu tretirati kao pravni akt apsurdno je i o takovim provokacijama se ne smije očitovati Predsjednik ili Premijer, već peta razina ministarstva vanjskih poslova.
Jer, Srbija je država agresor, osuđena od različitih međunarodnih sudova. Srbija nosi grijeh Srebrenice, Vukovara, opsade Sarajeva, Škabrnje, Račka na Kosovu. Srbija je odgovorna za 402 djece ubijene u Hrvatskoj, 614 djece je ubijeno samo u Sarajevu. I Srbija diže optužnice, jadno i apsurdno. To bi bilo isto kada bi njemačko tužiteljstvo dizalo optužnice protiv Rusa iz Staljingrada ili Amerikanaca, Francuza ili Engleza zbog oslobođenja Francuske. O čemu mi pričamo? Tko to u Hrvatskoj daje medijski tretman Srbiji, kakav niti zaslužuje niti može imati? Aktualni srbijanski predsjednik Vučić izjavljivao je za parlamentarnom govornicom da za jednog ubijenog Srbina treba ubiti 100 Muslimana.
Naravno, riječ je o neofašistu.Baš kao i kad je u pitanju korupcija, u Hrvatskoj imamo jednak problem i kad je u pitanju nacionalna politika: jedna uska skupina privilegiranih živi u svome paralelnom svijetu, radi za sebe i, to moramo jasno reći, radi protiv Hrvatske.Medijski tretman tih beogradskih optužnica iz Beograda više je nego skandalozan. Te apsurdne optužnice države koja je počinila genocid i pljačkala Hrvatsku, te Hrvatskoj duguje ratnu odštetu u visini od 43 milijarde eura, main-stream-mediji prenose kao da je riječ o sporu između Švedske i Finske, kao da njihovi čitatelji nisu hrvatski građani.
Tako izvjesna novinarka Sanja Modrić, nekadašnja dopisnica beogradske Borbe, taj beogradski pamflet od optužnice gorljivo zastupa kao da je srbijanska istražiteljica. Isti je slučaj i s bivšim predsjednikom Josipovićem koji je i prije pokazivao da su mu srbijanski interesi izrazito bliski, a u Hrvatskoj su mu bitne samo privilegije i njemu omražene kune.I doista, u Hrvatskoj nema nikakvih enigmi. Na jednoj je strani velika većina građana koji vole svoju domovinu, koji nikomu ne žele zlo i koji samo žude za pravdom: žive od svoga rada, a otvoreno su obespravljeni i poniženi od moćnika koje sami financiraju, koji su na suprotnoj strani.I zato ususret Danu državnosti sjetimo se scene prije 31 godinu.
Tadašnjem američkom ministru vanjskih poslova Jamesu Bakeru, na njegovu opasku da SAD podržava federativnu Jugoslaviju, Franjo Tuđman je s poštovanjem prema tada jedinoj velesili ljubazno kazao: „mi poštujemo Vaše mišljenje, ali hrvatski narod je na referendumu donio svoju odluku, i ja kao predsjednik dužan sam je provesti.” Doista, Tuđman je bio državnik.Međutim, državnici su rijetki, i jedna država se može smatrati sretnom ako ima dobre političare. Nažalost, u Hrvatskoj nemamo ni državnika, a bome ni političara. Hrvatskom upravljaju loši politikanti i luzeri.U dijelu, pak, medija postoji patološka mržnje prema svemu Hrvatskom.
Novinarki Modrić ili izvjesnim Pavičićima, Dežulovićima ili Tomićima sve Hrvatsko, Europsko i normalno je nepodnošljivo. Njima je Oluja zločin, a Vučić, Mile Martić, Ratko Mladić i Milorad Pupovac su im odlični.Jasno treba kazati da ovakovu mržnju prema vlastitoj državi ni jedna civilizirana i demokratska europska država ne bi tolerirala. Jer, pojedini mediji i novinari otvoreno negiraju genocid u Srebrenici ili agresiju Srbije na Hrvatsku koja je sudski dokumentirana i pravomoćna.
To je nedopušteno vrijeđanje žrtava agresije što je naravno kazneno djelo.Nitko ne dopušta otvorenu propagandu protiv svoje države na svom teritoriju. Europska komisija je početkom Ruskog napada na Ukrajinu isključila državne ruske medije na području EU, od Russia Today do Sputnika.Kao ni prije 32 godine kada nam nitko nije davao realnu šansu da možemo stvoriti Hrvatsku, tako ni danas ne smijemo posustati u ostvarenju pravedne i tolerantne države. Nitko nema pravo štititi ratne zločine i zločine u srpskim koncentracijskim logorima.Hrvatska ima pravo na civilizirano i demokratsko društvo.
Hrvatska ima pravo na dostojanstvo, i današnje zlostavljače koji vrijeđaju, pljačkaju i obespravljuju Hrvatsku, moramo spriječiti u daljnjoj razgradnji Domovine.Sigurna sam da će Hrvatska uspjeti. Naši ciljevi su pošteni i pravedni, mi želimo samo istinu i pravdu, a pravda uvijek pobjeđuje – nekada sporo, ali pobjeđuje!Sretan vam da Državnosti”, ističe Karolina Vidović Krišto.
Foto: Hina