U hrvatskom turizmu, a sve više u javnosti, vlada mantra koja se želi pretvoriti u gotovo dominantnu odliku turizma – dok ima ljudi koji će platiti visoke cijene za usluge i robu, svaka je cijena opravdana, a može samo biti i viša. To je osobito karakteristično za ugostitelje, koji uvjeravaju već godinama, da je to dobar način poslovanja. I cijene su odavno otišle u nebo,..
No, čini se, ipak, nije tako. Osim slabijih rezultata ove godine u turizmu, o čemu vlada pravi ‘’zavjet šutnje’’, javili su se i ugostitelji. Kažu, turizam je pred kolapsom!
Koordinacija ugostitelja Hrvatske upozorila je, da prevelik porezni teret prijeti slomom ugostiteljstva te zatražili smanjenje PDV-a na pripremu i posluživanje hrane u ugostiteljstvu s 25 na 13 posto. Iz Koordinacije su upozorili da je sektor turizma i ugostiteljstva pred kolapsom, u situaciji u kojoj se plaća najviša stopa PDV-a u Europi. Dakle, traže specijalni tretman, jer jako visoke cijene, ne daju rezultate na koje su se ugostitelji namjerili. Što je sa svima ostalima, nevažno je, jer turizam je perjanica razvoja Hrvatske.
Kad je smanjen PDV – mijenjan je nekoliko puta – na piće i hranu nisu smanjene i cijene, ni za lipu, naprotiv. Iako smanjene poreznog tereta, trebalo bi uzrokovati i niže cijene. To se nije dogodilo, ugostiteljima nije ni palo na pamet. Nabava kave je, primjerice, ista u Slavoniji i na moru, a u Slavoniji kava je 8 kuna i na moru najmanje 15 kuna. Sami ugostitelji kažu, da na kontinentu, za razliku od mora, gotovo da nema više ugostiteljstva, sve je spalo na životarenje. Ali, ugostiteljima u turizmu, nikad nije dosta, uvijek treba još više. Pa, sad žele dijalog s Vladom i onda i dogovor, koji će ima donijeti ono što traže. No, opet nema ni najmanje naznake da će onda cijene, koje su ponegdje na moru baš astronomske, biti niže i realnije za ono što se nudi gostima, odnosno za ono što gosti dobivaju.
Odavno je na morskim destinacijama bilo najvažnije dignuti cijene do neba u svemu, ali kvalitetu, ugostiteljske i svake druge usluge, ne baš staviti u ravnotežu s time. Unikatne cijene, jer prema vlastitom iskustvu takvih nema nigdje – nije riječ isključivo o elitnim turističkim mjestima – te kako se oni koji se odavde nisu ni maknuli vole hvaliti, najljepše more na svijetu, svima su bili dovoljni za zaradu. Ali, čudo, odjednom nije na moru dobro. A, ne bi posegnuli za time da malo umjere cijene i poboljšaju usluge. Neka ugostiteljima u turizmu samo država omogući da zarađuju, kao da su gosti radi njih, a ne oni radi gostiju. Jedan od razloga pada turizma – koji čini 20 posto BDP-a Hrvatske – zacijelo je taj, turizam će se razvijati sam od sebe, mi ništa ne moramo dati.
Turistički djelatnici će često reći, kako Hrvatskoj konkurencija – Tunis, Grčka, Turska, Španjolska, Francuska, Portugal – skoro da ne može ništa. Svi oni koji su bili, makar i u samo jednoj od tih zemalja, a posebno ako su bili u više njih, znaju kakve su ondje cijene, usluge i ponuda u turizmu. U Hrvatskoj, unatoč tome što smo u svemu najbolji, još nisu svladali ljubaznost i uslužnost, ali jesu traženje da im se osigura zarada.
