Ponekad je teško uživjeti se u nečiju životnu priču, a ponekad je dovoljno podići sasvim mali komadić slagalice da osoba kojoj pomažeš dobije pravi uvid u svoju životnu istinu. Govorim o čovjeku koji je bio toliko nesretan, ali je i dalje svjesno duboko i nezaustavljivo srljao u svoju propast.
Nakon dugih ispovijesti, bilo mi je jasno da je silno željan prave ljubavi, ali je sam sebe sabotirao na svakom koraku. Kako to već ide, vrtio se u začaranom krugu loših veza, ako se to uopće moglo vezama i nazvati.
Visoko obrazovan, privlačan i elokventan sa svojih 30-tak i kusur godina , redao je sve : paralelne veze, trokute , četverokute , veze bez obveza i jednu paničnu fazu uvjerenosti da “igra za vlastitu momčad”, jer ga ni jedna dama nije mogla zadovoljiti “na duge pruge”.
Najviše ga je, recimo, fascinirala udana gospođa koja mu je rekla da joj treba samo strastveni seks. Ponedjeljkom. Kad joj je mužu bio udarni dan na poslu. Bio je oduševljen idejom da će on biti začin za njihov brak, taj fatalan frajer i njena nasušna potreba. U duši je osjećao adrenalin i to samo ponedjeljkom.
I gle čuda, odjednom mu je postala debela, iritantna i piskutavog glasa. Čarolija je nekim čudom nestala. Tada je odlučio biti s dvije istovremeno, spreman po potrebi otvoriti još pokoji front, i ispostavilo se da je – trebalo.
Bio je ponosan, jer to je “dobar plan” . Čak je jednu od njih i doveo u svoje društvo. Ali dok su se zabavljali u klubu, kako je karma ono što je – došla je i druga! Nastala je panika i svi su bili pod stresom.
Dok je društvo imalo zadatak “odvlačiti pažnju” jednoj, on je drugu doslovce izgurao iz kluba s obećanjem da će kasnije navratiti do nje.
Uspio je, ali ga iznervirano društvo ostavlja. Opet se javlja onaj stari loš osjećaj. Strah od intimnosti raste. Ni seks mu više ne pruža zadovoljstvo. Ali kome treba seks? Imat će on pravu ljubav. Ovaj put platonsku.
Pronalazi udanu ženu na drugom kraju svijeta i piše joj mailove svakodnevno. Poruke frcaju i zaljubljeni su “k’o djeca”.
“Ona će doći za šest mjeseci u Hrvatsku da se vide po prvi put uživo”, sve je izgledalo savršeno, ali onda su se njene poruke počele prorjeđivati. Počeo je sumnjati. Ima li ona nekog novog ? Možda se zbližila s mužem ? Ne, ne, ne može podnositi više tu torturu ljubomore i sumnji i pokušavajući prekinuti tu vezu, ali ne može. Uvjeren je da je voli. Očajan je, jada se i traži savjet.
Ustvari mu je trebalo “rame za plakanje” jer savjet ionako ne bi poslušao. Usuđujem se pitati ga da li je razmišljao što ga je navelo da bude takav i je li ikada mislio o tome? U prvi me mah samo u čudu gledao. Pitam ono što mislim da bi mu moglo pomoći: “Opiši mi kako si doživljavao odnos svoje majke i oca ? Da li ti se činilo da su sretni u braku ? Kako su komunicirali međusobno a kako su se odnosili prema tebi?”
Kaže kako nikad o tome zapravo i nije razmišljao. Ali je nekako drugačiji i govori sve teže , kao da odvaljuje nekakav teret sa svoje duše. Ubrzo saznajem da mu je otac rodom iz malog sela i da je uvijek običavao govoriti da muškarac mora naporno raditi da bi zaradio svoj kruh, a da je ženi mjesto u kući, da se brine za obitelj. Gotovo ga nikad nije bilo kod kuće, a kad bi i došao neprekidno je kritizirao svoju ženu da nije dovoljno vrijedna, da su djeca ispala beskorisna i da nikad od njih neće biti ništa. Bio je opterećen svojim problemima i nije primjećivao potrebe svoje djece. Majka se povukla u sebe i uvijek je djelovala nekako hladno i odsutno. Za oca se pričalo da ima druge žene.
Majka je pronašla utjehu u vjeri. Ali je i dalje govorila da joj ništa i nitko ne donosi radost već samo misa. Puno je puta doživio odbijanje kad bi tražio pažnju i ljubav je vezao uz bol.
Danas je daleko sretniji, ostvario je “vezu sa sobom”, kvalitetnu, otvoren je za pravu ljubav i ništa ne forsira – da se „dogodi preko noći“ .
U najvećoj tragediji postoji i dio radosti, ako tako odaberemo gledati na svoj problem. Sve osobine koje priželjkujemo u partneru razvijajmo prvo u sebi. Jer možda mi nismo kompletni da doživimo pravu ljubav, ili naprosto nije još došao taj trenutak.
Do tada budimo sami oličenje ljubavi i nesebično je dijelimo sa svima oko sebe. Jer sreća se množi dijeljenjem!
