INTERVJU STIPE PETRINA! PETRINA JE POČEO, A MAMIĆ DETALJNO OBJASNIO STANJE U PRAVOSUĐU?! PETRINA: “HRVATSKA JE PO PRAVNOJ SIGURNOSTI FEUDALNA DRŽAVA”

Kako je davno (2016.) objasnio Stipe Petrina koji je bio avangarda tumačeći tu baruštinu u pravosuđu, tu je priču do kraja ogolio Zdravko MAMIĆ svojim specijalom o odnosima sa sucima koji su ga na kraju osudili. Pozivamo čitatelje da detaljno pročitaju uvijek aktualni intervju Stipe Petrine.

Stipe Petrina, načelnik Primoštena i nezavisni saborski zastupnik, osebujan je političar. Kod njega nema diplomatskog rječnika, što misli kaže otvoreno i izravno.  Od posla narodnog zastupnika ne radi ništa nedostupno i nedodirljivo, a autorizaciju intervjua ne traži. Kako se zna reći, čovjek od naroda. Za sebe kaže da je čisti pravaš, da vodi politiku Oca Domovine Ante Starčevića te Stjepana Radića.

Stipe Petrina, načelnik Primoštena i nezavisni saborski zastupnik, osebujan je političar. Kod njega nema diplomatskog rječnika, što misli kaže otvoreno i izravno.  Od posla narodnog zastupnika ne radi ništa nedostupno i nedodirljivo, a autorizaciju intervjua ne traži. Kako se zna reći, čovjek od naroda. Za sebe kaže da je čisti pravaš, da vodi politiku Oca Domovine Ante Starčevića te Stjepana Radića. Stipe Petrina je politički fenomen koji je sad napokon došao na veliku političku scenu.

Govorili ste oštro o pravosuđu i sudstvu, ‘apsolutna vlast apsolutno kvari ljude, a sudovi u Hrvatskoj je imaju’?

– Sudstvo je umreženo, iskusio sam to sâm, radni tjedan prođe u posjetima krim policije, DORH-a i odlascima na sudske rasprave. Ali, kako u kaznenim predmetima treba dokazati ono za što se tereti nekoga bez sumnje, odustaju od kaznenih prijava. Pa, onda se krene na ekonomsko uništavanje, a kad vas uhvate policija, odvjetništvo i sud, nemate šanse.

Znači da reforme pravosuđa nema uopće?

– U Hrvatskoj ništa ne funkcionira i zato je svaka reforma težak posao, ponekad nemoguć. Za reformu je potrebno promijeniti nekoliko zakona – Zakon o kaznenom i Zakon o krivičnom postupku, Zakon o parničnom postupku, Ovršni zakon, Stečajni zakon – a na tome se ne radi ništa. Za to i sudstvo mora biti neovisno i samostalno.

Napali su vas iz sudačkih krugova i udruga radi izrečenog.

– Oni se ne mogu, niti smiju tako ponašati. Suci se osjećaju poput bogova, njima nitko ne može ništa. Mogu tumačiti zakone kako žele, a svi prigovori se tretiraju kao pritisak na sudbenu vlast.

Načelničku dužnost u Primoštenu obavljate volonterski, pa ipak, općinu ste pretvorili u oglednu u zemlji.

– Samo radom, suradnjom i dobrim projektima. Zaposlenih je osmoro u općini, od dvanaestoro koliko je bilo prije desetak godina, nismo u nikakvim restrikcijama jer nismo rastrošni. ‘Sredili’ smo ogroman dug i Primošten je među rijetkim općinama koji nema nikakve dubioze. Sa suficitom od 30 posto prošle godine, što je pet posto više od prethodne, Općina Primošten je najbolja općina u Hrvatskoj. Prema nekim pokazateljima, kao što je iskoristivost proračuna, među najboljima i u Europi. Kadar ljudi koji rade u općini, najveći je kapital Općine Primošten.

U govoru ste izravni i otvoreni, zaleti vam se i koja ”slikovita” riječ, kako ste se snašli među iskusnima u veikoj politici?

– Kažem što znam i ono što mislim, a što se koje prostote tiče u govoru, ja sam na hrvatskoj političkoj sceni, ispod prosjeka. U Saboru sam u Odboru za pravosuđe i potpredsjednik sam Odbora za branitelje, iz kluba nezavisnih – HSU. Tu smo da se borimo za svoje općine, regije, za svoju državu.

U Saboru ima novih lica i nove retorike, što mislite o tome?

– Što vrijedi će opstati, što ne vrijedi će propasti, ali dajmo šansu.

Od dvije dominantne političke opcije u Hrvatskoj u ovih 25 godina,  zna se da ste imali poziva i iz SDP-a i HDZ-a, koju biste prihvatili?

– Službeno nisam dobio poziv, htjeli su me učlaniti i jedni i drugi, ali nisu mi privlačni.

Hrvatska je duboko podijeljena i raslojena zemlja, u neprestanim raspravama o ustašama i partizanima…

– To je katastrofa i davno je već moralo prestati. I taj ”za dom spremni”, rasprave i svađe je li ovo ili ono, besmisleno je i razorno. Imao sam ga na uniformi u Domovinskom ratu, a završen je i s time isto treba završiti. Ostaviti to za nama, u prošlosti.

A, Hrvatska je i osiromšena zemlja, s gotovo nikakvim naznakama rasta i razvoja.

– Netko je od kolega u saboru rekao da ”onaj koji ne glasa za ovaj proračun, ne voli Hrvatsku’, naprotiv, mislim da onaj koji ne glasa za ovakav proračun, voli Hrvatsku. Da, i sad će se rasprodavati državna imovina, ono što je još ostalo, da se ‘pokrpaju’ rupe nastale radi ogromnih dugova, unutarnjih i vanjskih.Takvi jednokratni postupci i mjere su najgori. Proda se to i gotovo, nema više ničega… A, rupe ostaju. I što će se onda prodati, nas možda?

Ništa se ne događa, kao da izbora nije ni bilo i kao da Vlade nema?

– Ne, ništa, osim svađa i sukoba. I neće biti ništa bolje. Jedino i sigurno sve ono što se mora napraviti prema zahtjevima i prihvaćenim odredbama Europske komisije, napravit će se.

Stanje je toliko loše, da su ostale samo priče o nečem boljem, a reforme su postale jedino poštapalice.

– U Hrvatskoj nema ‘kulture prosvjeda’, da bi se loše smjenilo, nekome otkazalo ili odabralo promjenu.

Govorili ste oštro o pravosuđu i sudstvu, ‘apsolutna vlast apsolutno kvari ljude, a sudovi u Hrvatskoj je imaju’?

– Sudstvo je umreženo, iskusio sam to sâm, radni tjedan prođe u posjetima krim policije, DORH-a i odlascima na sudske rasprave. Ali, kako u kaznenim predmetima treba dokazati ono za što se tereti nekoga bez sumnje, odustaju od kaznenih prijava. Pa, onda se krene na ekonomsko uništavanje, a kad vas uhvate policija, odvjetništvo i sud, nemate šanse.

Znači da reforme pravosuđa nema uopće?

– U Hrvatskoj ništa ne funkcionira i zato je svaka reforma težak posao, ponekad nemoguć. Za reformu je potrebno promijeniti nekoliko zakona – Zakon o kaznenom i Zakon o krivičnom postupku, Zakon o parničnom postupku, Ovršni zakon, Stečajni zakon – a na tome se ne radi ništa. Za to i sudstvo mora biti neovisno i samostalno.

Napali su vas iz sudačkih krugova i udruga radi izrečenog.

– Oni se ne mogu, niti smiju tako ponašati. Suci se osjećaju poput bogova, njima nitko ne može ništa. Mogu tumačiti zakone kako žele, a svi prigovori se tretiraju kao pritisak na sudbenu vlast.

Načelničku dužnost u Primoštenu obavljate volonterski, pa ipak, općinu ste pretvorili u oglednu u zemlji.

– Samo radom, suradnjom i dobrim projektima. Zaposlenih je osmoro u općini, od dvanaestoro koliko je bilo prije desetak godina, nismo u nikakvim restrikcijama jer nismo rastrošni. ‘Sredili’ smo ogroman dug i Primošten je među rijetkim općinama koji nema nikakve dubioze. Sa suficitom od 30 posto prošle godine, što je pet posto više od prethodne, Općina Primošten je najbolja općina u Hrvatskoj. Prema nekim pokazateljima, kao što je iskoristivost proračuna, među najboljima i u Europi. Kadar ljudi koji rade u općini, najveći je kapital Općine Primošten.

U govoru ste izravni i otvoreni, zaleti vam se i koja ”slikovita” riječ, kako ste se snašli među iskusnima u veikoj politici?

– Kažem što znam i ono što mislim, a što se koje prostote tiče u govoru, ja sam na hrvatskoj političkoj sceni, ispod prosjeka. U Saboru sam u Odboru za pravosuđe i potpredsjednik sam Odbora za branitelje, iz kluba nezavisnih – HSU. Tu smo da se borimo za svoje općine, regije, za svoju državu.

U Saboru ima novih lica i nove retorike, što mislite o tome?

– Što vrijedi će opstati, što ne vrijedi će propasti, ali dajmo šansu.

Od dvije dominantne političke opcije u Hrvatskoj u ovih 25 godina,  zna se da ste imali poziva i iz SDP-a i HDZ-a, koju biste prihvatili?

– Službeno nisam dobio poziv, htjeli su me učlaniti i jedni i drugi, ali nisu mi privlačni.

Hrvatska je duboko podijeljena i raslojena zemlja, u neprestanim raspravama o ustašama i partizanima…

– To je katastrofa i davno je već moralo prestati. I taj ”za dom spremni”, rasprave i svađe je li ovo ili ono, besmisleno je i razorno. Imao sam ga na uniformi u Domovinskom ratu, a završen je i s time isto treba završiti. Ostaviti to za nama, u prošlosti.

A, Hrvatska je i osiromšena zemlja, s gotovo nikakvim naznakama rasta i razvoja.

– Netko je od kolega u saboru rekao da ”onaj koji ne glasa za ovaj proračun, ne voli Hrvatsku’, naprotiv, mislim da onaj koji ne glasa za ovakav proračun, voli Hrvatsku. Da, i sad će se rasprodavati državna imovina, ono što je još ostalo, da se ‘pokrpaju’ rupe nastale radi ogromnih dugova, unutarnjih i vanjskih.Takvi jednokratni postupci i mjere su najgori. Proda se to i gotovo, nema više ničega… A, rupe ostaju. I što će se onda prodati, nas možda?

Ništa se ne događa, kao da izbora nije ni bilo i kao da Vlade nema?

– Ne, ništa, osim svađa i sukoba. I neće biti ništa bolje. Jedino i sigurno sve ono što se mora napraviti prema zahtjevima i prihvaćenim odredbama Europske komisije, napravit će se.

Stanje je toliko loše, da su ostale samo priče o nečem boljem, a reforme su postale jedino poštapalice.

– U Hrvatskoj nema ‘kulture prosvjeda’, da bi se loše smjenilo, nekome otkazalo ili odabralo promjenu.