INTERVJU S TONINOM PICULOM, ZASTUPNIKOM U EUROPSKOM PARLAMENTU

Tonino Picula zastupnik je u Europskom parlamentu u drugom mandatu, jedan je od najaktivnijih u njegovu radu. Ministar vanjskih poslova bio je u vladi Ivice Račana, a bio je i gradonačelnik Velike Gorice, šestog grada u Hrvatskoj. Prije dužnosti u EU parlamentu, bio je dopredsjednik Parlamentarne skupštine OESS-a. Na europskim je izborima dva puta dobio […]

Tonino Picula zastupnik je u Europskom parlamentu u drugom mandatu, jedan je od najaktivnijih u njegovu radu. Ministar vanjskih poslova bio je u vladi Ivice Račana, a bio je i gradonačelnik Velike Gorice, šestog grada u Hrvatskoj. Prije dužnosti u EU parlamentu, bio je dopredsjednik Parlamentarne skupštine OESS-a. Na europskim je izborima dva puta dobio uvjerljivo najveći broj preferencijalnih glasova. Jedini je hrvatski europarlamenatarac koji živi s obitelji u Bruxellesu.

Globalna situacija je vrlo složena, čak konfliktna, a kakvo je mjesto i uloga EU u tom svijetu?

– Kao jedinstveni i najvažniji politički projekt u europskoj povijesti, Europska unija mora u turbulentnoj prvoj polovini 21. stoljeća pronaći svoje mjesto. EU nije poput npr. SAD državna zajednica, nego zajednica država što joj u globalnoj krizi multilateralizma otežava funkcioniranje. Iza EU je šezdeset godina mira, baština socijalne države, jedinstvenog tržišta, zajedničke valute i efikasnog sustava zaštite ljudskih prava. To su velika postignuća s kojima EU prednjači. Ipak, svijet se posljednih desetljeća toliko promijenio da europski projekt mora proći kroz korijenite reforme, ne samo da očuva svoju poziciju nego da preživi.

Koji su problemi ujedinjene Europe? A koji izazovi pred njom?

– Kada govorimo o budućnosti EU, svakako je fascinantan proces kojim se zgarište Starog svijeta nakon dva svjetska rata u posljednjih šest desetljeća pretvaralo u Novu Europu. Međutim, nakon financijske i izbjegličke krize i nakon Brexita EU mora izbjeći opasnost da se u budućnosti rascijepi na Europu dviju brzina, ne smije egoistički okrenuti leđa Europi koja još nije Unija; ne smije biti podijeljena na središnje i periferne zone. Njena politička, gospodarska, kulturološka uvjerljivost mora biti ravnomjerno raspoređena. EU nije i ne smije postati projekt europskih elita o kojem se građani mogu tek povremeno izjašnjavati na izborima i referendumima. Ako institucije EU budu otklanjale demokratske deficite i budu inkluzivnije prema građanima, tada izlazak VB iz članstva može ostati zabilježen tek kao eksces. Ali, pravu prijetnju vidim u mogućnosti prema kojoj se EU ne mora formalno raspasti, ali se može iznutra daljnje fragmentirati i postati još nefunkcionalnija. U oba slučaja bila bi opet otvorena Pandorina kutija nesretne europske povijesti prije stvaranja EU.

Više i nije dvojbeno da EU treba reforme, kao i to da Europa ne može biti drugačija nego ujedinjena, koje bi to bile suštinske promjene?

– Već sam koncept Junckerovog nastupa prošle godine u Europskom parlamentu i ponuda pet različitih opcija govori podosta o tome kako je predsjednik Komisije izgubio dio samopouzdanja s početka mandata, kada je 2014. godine predstavljao svoj program. Pet ponuđenih opcija predstavljaju vrlo širok okvir za raspravu o budućnosti EU. Rješenja će se tražiti negdje između sučeljenih koncepcija; federalnije unije koja uključuje još više ovlasti institucijama EU ili resetiranja na limitiraniju zajednicu asimetričnog partnerstva, odnosno Europu više brzina.

Čini mi se da federalistička EU koja je sadržaj pete opcije – idemo dalje zajedno u sve većem broju područja sa sve većim brojem dogovorenih politika – danas nije moguća jer za nju nedostaje političke volje. Federalistički koncept je tu tek formalno jer je zapravo isključen iz političkog opticaja još prije 12 godina na referendumima u Nizozemskoj i Francuskoj kada su građani odbili europski ustav. Jednako tako nije moguća niti prva opcija – “Carry on” – što bi značilo da idemo dalje ovakvi kakvi jesmo pa ćemo se improvizirajući snalaziti od krize do krize.

Rješenja treba tražiti negdje između druge, treće i četvrte opcije. A to je ona stara ideja, da EU ne smije biti ništa drugo nego zajednica potrošača, odnosno zajedničko tržište, politički vrlo plitko na kojem se bez ograničenja razmjenjuju robe i usluge, pogotovo bankarske. Takva koncepcija naravno odbija dobar dio ljudi koji u EU vide mnogo više. Zajedničko tržište jest vitalan dio europskog projekta, ali na njega se ne može reducirati Unija. Treća opcija – idemo dogovoriti ona područja u kojima se jedna skupina zemalja članica može brže integrirati, a druga koja to ne može slijediti ostat će izvan tog kruga – dobiva sve više pristaša. To se već naziva “koalicijom voljnih”. To nije samo nastavak Schengena ili Eurozone, to je ideja koja već neko vrijeme živi unutar Unije. Dodatnu težinu joj daje podrška u Njemačkoj i Francuskoj. Na nju, prema svemu sudeći, treba računati kao na noseći projekt reformirane Unije. Četvrti koncept – učinimo više u reduciranijem broju područja – limitira EU samo na one sektore u kojima ćemo imati nedvojbene zajedničke interese, a sve se ostalo vraća pod nadležnost nacionalnih država.

Misleći na bližu budućnost EU, ponovno je na redu i proširenje, nakon svojevrsnog zastoja…

– Bez obzira na oklijevanja i zastoje, EU je najpouzdaniji partner zemalja jugoistočne Europe i takva treba ostati, a proširenje je jedini put koji jamči prosperitet i stabilnost cijelog kontinenta. Nažalost, takvo stajalište danas ne dijele sve članice. Nije tajna da do proširenja u ovakvim okolnostima neće doći ni lako ni brzo, ali se ipak pojavila 2025 godina kao neki indikator kada bi neke zemlje mogle ući u EU. nacionalni interes Republike Hrvatske za novim proširenjem je jasan, jer ne samo da ima najdužu vanjsku granicu EU nego graniči s čak tri države u različitim etapama postupka proširenja. Možda će poboljšanju općeg raspoloženja prema proširenju doprinjeti i sporazum Grčke i Makedonije o imenu te zemlje kao dokaz da s Zapadnog Balkana mogu doći i dobre vijesti.

Hrvatska će prvi puta predsjedati Unijom, što to znači i koliko bi donijelo zemlji?

– Prema svemu sudeći, kada Hrvatska bude po prvi put preuzimala presjedanje EU početkom 2020. godine, ona će biti vjerojatno drugačija od Unije koja postoji. Bez obzira na mnoge neizvjesnosti, EU će na nogama dočekati svibanj 2019. kada će biti održani novi europski izbori. Ali više od rezultata tih izbora, na oblik EU će utjecati, kao presudan faktor, rezultati izbora za nacionalne parlamente država članica. Osim toga, bit će oblikovana i na temelju rasprava o njenoj budućnosti . Europski parlament će djelovati u svom devetom sazivu, ali zastupnici će se naći u bitno drugačijem političkom ambijentu nego u ovom u kojem radim. Volio bih da Hrvatska bude spremna za tu delikatnu misiju sugerirajući teme svog predsjedanja koje će biti podjednako važne za RH, za EU kao i očuvanje njenih temeljnih vrijednosti.

Cijeli svijet ima more populizma i terorizma, a s time i ključno pitanje sloboda ili sigurnost?

– Još su antički pisci prepoznali populiste kao one koji postavljaju dobra pitanja, ali na njih daju loše odgovore. Ni današnji populisti nisu se pojavili iz vakuuma. Mainstream političke stranke predugo su ignorirale rastuće probleme nastale u kontekstu hiperliberalne globalizacije koji su počeli opterećivati sve veći broj građana i u razvijenom svijetu.

Recimo, David Cameron predstavlja tip tradicionalnog političara koji je pucao u vlastite, ali i tuđe noge. Bilo je tragikomično u referendumskoj kampanji dok je sunarodnjake pokušavao uvjeriti da zavole EU i u njoj vide korist za naciju, a neposredno prije toga sve je učinio kako bi ojačao percepciju EU koja je protivna interesima Velike Britanije. S druge strane, moj kolega iz Europskog parlamenta Nigell Farage je hodajući rezultat dugotrajnog političkog procesa u kojem su nekada male ksenofobne i šovinističke stranke s vremenom postale dio političkog mainstreama u mnogim europskim zemljama. Njegova retorika nikada nije imala uporište u poštivanju činjenica nego u sirovoj manipulaciji i raspirivanju straha među ljudima. Neke ključne teze Brexitera pokazale su se naknadno kao najobičnije laži.

Od statusa marginalnih skupina populističke su stranke u nekim državama došle i na vlast. Međutim, znatno prije Salvinija i Di Maia u Italiji populizam se uselio u središte institucija još kada je na izborima pobijedio Silvio Berlusconi i uspio se održati kao najdugovječniji talijanski premijer poslije Drugog svjetskog rata. Potvrdu žilavosti talijanskog populizma donijeli su nedavni parlamentarni izbori čiji su rezultati doveli do formiranja vlade dvije populističkih stranaka Lege i Pokreta pet zvijezda. Kako je rekla čelnica Nacionalne fronte Marine Le Pen, Farage u Ujedinjenom kraljevstvu i Donald Trump u Americi „učinili su nemoguće mogućim“, temeljem čega se i ona nada da će u Francuskoj baš njezina krajnje desna, homofobna i antiliberalna populistička stranka ipak pobijediti na idućim izborima. Dakako, najveći populistički uspjeh ostvario je Trump pobijedivši na američkim predsjedničkim izborima. Iako je sam pripadnik klase najbogatijih Amerikanaca, Trump se uspješno predstavio biračima kao borac protiv političkih elita obiju vodećih stranaka. Prepoznavši tjeskobe sve slabije plaćenih industrijskih radnika izloženih globalizaciji i njihov strah da će ostati bez radnih mjesta, Trump im je obećao obnovu američke moć, od izgradnje zida na granici s Meksikom preko uvođenja carina na inozemne proizvode do kažnjavanja svih koji se njegovoj varijati Amerike nađu na putu.

Frustrirani birači, prepoznavajući često samo elite, usput odbacuju i načelo podjele vlasti, nezavisnost sudstva, ravnopravnost svih pred zakonom neovisno o njihovoj vjerskoj, rasnoj ili etničkoj pripadnosti kao i međunarodna savezništva zasnovana na idejama globalne etike, zajedničkih interesa, solidarnosti i očuvanja mira.

Zemlje nove članice EU, veliko su razočaranje. One koje su se borile za slobodu od sovjetskog režima, postale su najnazadnije i najreakcionarnije…

– Tu je riječ o uznapredovalom procesu razgradnje, a ne nadogradnje liberalno demokratskog sustava kojeg su te zemlje prihvatile nakon sloma sovjetskog lagera. No, svaki politički fenomen ima svoju sociološku i gospodarsku pozadinu. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je, između 1990. i 2015. godine, s prostora istočne, srednje i jugoistočne Europe u stare članice EU otišlo 23 milijuna ljudi! Dakle, uglavnom mlađi, obrazovaniji i poduzetniji nisu ostali u svojim zemljama graditi ‘’novi svijet’’, koji su toliko željeli, nego su otišli u zemlje koje su ga već izgradile. Znamo tko je s vremenom popunio političku prazninu. Takav masovan priljev radne snage je istodobno izvršio jak pritisak na razinu plaća u zemljama primateljicama što je dovelo do sve šireg nezadovoljstva politikom proširenja i EU u cjelini.

Osim mogućnosti sukoba, veliki problem su siromaštvo i obespravljenost. Nekako ono što je bilo stečevina više od stoljeća, kao da nije naše, ugrozivo je i može se oduzeti. Kao da nismo otišli naprijed nego natrag?

– Jedan od najpoznatijih zaštitnih znakova EU – državu blagostanja – postupno su oblikovale opće prilike nakon Drugog svjetskog rata, društveni i međudržavni konsenzusi na zapadu Europe te američka pomoć i zaštita za vrijeme Hladnog rata. Unija je danas, kao nikada od osnutka, izložena traumatičnim povijesnim okolnostima. Osim znatno pogoršanih sigurnosnih prilika i geopolitičkih izazova, novi oblici proizvodnje i komunikacije uvode, uz osjetna poboljšanja, i nove oblike ugrožavanja socijalnih prava. Međutim, dok je jedan model upravljanja svijetom nedvojbeno iscrpljen, alternativa nije još jasno vidljiva. Najdublja kriza od nastanka EU treba biti društveni okvir unutar kojeg, primjerice, socijaldemokracija ima priliku obnoviti svoj povijesni raison d’être; mora demantirati tezu da su procesi globalizacije označili kraj 20. stoljeća kao “kraj socijaldemokratskog stoljeća”.

Jedan ste od najaktivnijih u Europskom parlamentu, jeste li zadovoljni i što vam je još cilj?

– U Europskom parlamentu ne možete svaštariti i baviti onime što vam se u aktualnom trenutku čini atraktivnim za samopromociju, a to je vrlo kratkog daha i ne daje rezultate. Osobno sam izrazio svoj interes spram vanjske politike i područja Jadranske Hrvatske. Uz to što sam voditelj Izaslanstva za odnose s BiH i Kosovom, potpredsjednik sam zadužen za otoke u okviru Međuskupine za mora, rijeke, otoke i priobalna područja čije sam osnivanje početkom mandata i inicirao. Odgovorni smo za donošenje Rezolucije o posebnoj situaciji otoka, koja se posebno obazire na specifičnosti otoka naspram kopna i vjerujem da će njezini najvažniji dijelovi biti ugrađeni u buduća nacionalna zakonodavstva, ali i buduće europske politike i proračune. Inicirao sam i osnivanje Tajništva za otoke Europske komisije koje je popunilo je prazninu unutar EU administracije koja je gotovo ignorirala činjenicu da, ne računajući otočke nacije (VB, Irsku, Cipar i Maltu), 2136 europskih otoka tvori zajedno 455.000 km 2 i gotovo 19 milijuna stanovnika što bi tvorilo četvrtu najveću državu članicu prema površini i jedanaestu prema broju stanovnika. U naredne dvije godine, Tajništvo za otoke ima zadatak izravno pomoći svim, tako i hrvatskim otocima, izraditi planove prijelaza na obnovljive izvore energije i održiv razvoj, a za to postoji već fond od nezanemarivih 12 milijuna eura.

Zahvaljujući i mom lobiranju, a na prijedlog moje političke grupe Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D), prošle godine Europski parlament raspravljao je o proširenju Schengena i na Hrvatsku i u toj je raspravi Hrvatska dobila potporu  EP za ulazak u Schengen kada ispuni kriterije.

Želim da i nakon mog mandata u EP, ostane i nešto konkretno primjenjivo, stoga je moj ured do sada izdao dva priručnika. Prvi, kojega smo predstavili u travnju 2016. godine, odnosi se na Politike kvalitete i zaštitu hrvatskih autohtonih proizvoda u EU. Drugi priručnik, „Izazov: uštedi vodu – vodič za pametno upravljanje vodom“ donosi kako sve otočne i kopnene zajednice mogu uštedjeti čak četvrtinu vode. On je rezultat je međunarodnog projekta „Water Saving Challenge“ (WaSaC) koji je predstavljen lani, simbolično na Svjetski dan vode 22.ožujka, a pokrenut je u suradnji s Kraljevskim tehnološkim institutom u Stockholmu. Projekt obuhvaća osam otoka iz četiri EU države: po dva iz Grčke, Francuske, Irske i Vis i Lastovo iz Hrvatske. Oba priručnika je moguće besplatno preuzeti s mojih web stranica.

Na jednoj temi radim od početka mandata – ukidanje viza za hrvat7+’6544rt+ke građane za odlazak u SAD. No, ona će se protegnuti i na buduće razdoblje. S obzirom na predsjednika Trumpa i njegovu vrlo restriktivnu imigracijsku politiku koja gotovo da zabranjuje ulazak ljudima u SAD, razdvaja djecu imigranta od majki i razdvaja obitelji, značajno su otežani i pregovori oko konačnog rješenja tog pitanja. Ali, kao ni do sada, neću se obeshrabriti i dalje ću inzistirati na ukidanju viza za hrvatske državljane.

SDP – promjene, raskol, propast, ili nešto deseto, što će biti sa strankom?

– Situacija u SDP-u zaista nije dobra. Ovo je najzahtjevnije razdoblje u povijesti stranke od sredine 90-ih i tadašnjeg pokušaja  neprijateljskog preuzimanja stranke. Iza nas je ciklus nekoliko izgubljenih izbora na različitim razinama. Sadašnje vodstvo naslijedilo je uvelike oštećeni SDP kojeg na parlamentarnim izborima 2016. naše biračko tijelo već više nije prepoznavalo. Nasljeđe Milanovićevog vladanja strankom pokazalo se pretoksičnim jer  trend, nažalost, nije preokrenut izborom novog predsjednika i vodstva stranke. Osobno bih bio sretan da stranka ostavi u 2018. godini barem dio problema s kojima je u nju ušla. To je odgovornost cijelog vodstva. Ali, predsjednik je taj, koji svojim potezima mora svjedočiti članstvu i javnosti da je svjestan lošeg stanja, kao i sposobnost da stvari mijenja nabolje.

Ne treba zanemariti ni činjenicu kako SDP-ovo krizno stanje je stanje s europskom socijaldemokracijom. Socijaldemokracija dijeli odgovornost za postojeće stanje stvari u EU, jer je u jednom trenutku jednostavno prestala funkcionirati kao uspješan korektor, da ne kažem alternativa, politici koja je sve više pogodovala širenju društvenih razlika i osjećaju frustriranosti kod građana. Ona je zadnjih 15 godina funkcionirala zapravo kao suodgovorni politički element za one politike koja su na kraju rezultirale mnogo čime lošim. Europske države su najvećim dijelom izašle iz velike krize kasino kapitalizma Wall Streeta, ali je za to plaćena prevelika socijalna cijena. Rješenja su najviše pogodila ljude koji su uglavnom glasali za socijaldemokratske opcije. Socijaldemokracija nije dizajnirala rigidnu politiku štednje u velikom broju zemalja, ali je doživljena kao sukrivac jer nije ponudila alternativu. Socijaldemokracija našla se na margini jer su nam zeleni oteli ekološku agendu, liberali agendu o ljudskim pravima, a konzervativci agendu o ekonomskoj efikasnosti  – i što je onda ostalo socijaldemokraciji? Ostalo joj je da, poput EU, iznova gradi svoju poziciju u svijetu koji se mijenja njoj na štetu.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close