Svoj profesionalni put redovita profesorica Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru, Vanda Babić Galić objavom desetak stručnih i znanstvenih knjiga, pokretanjem brojnih kulturnih manifestacija, predavanja i studijskih putovanja posvetila je promicanju hrvatske kulturne baštine rodne Boke kotorske za što je i nemali broj puta nagrađivana. Danas to isto čini na svom novom radnom mjestu u Institutu za proučavanje migracija, ali i kao savjetnica ministra Gordana Grlića Radmana. U razgovoru za Objektivno.hr, profesorica Babić Galić osvrnula se na smjer kojim će ići Crna Gora nakon parlamentarnih izbora 11. lipnja i kako će se isti odraziti na život tamošnjih Hrvata. Otkriva kada će se bogata povijest bokeljskih Hrvata naći u školskim udžbenicima Crne Gore i Hrvatske te ekskluzivno najavljuje ekranizaciju svojih Bokeljskih zagovora na inicijativu producenta Fran Juraja Prižmića, autora televizijskih uspješnica “Velikani hrvatskog glumišta” i ”Diplomatska oluja”.
Opišite nam kako se u Boki kotorskoj obilježava godišnjica Peraškog boja te koliki je bio značaj tog za Boku važnog povijesnog događaja?
Peraški boj, 15. svibnja 1654. godine jedan je od najvažnijih događaja u bokokotorskoj povijesti, kada su se Peraštani, iako malobrojni, uspjeli obraniti i poraziti Turke, ubiti Mehmed-agu Rizvanagića, čija se puška i danas nalazi u peraškom Gradskom muzeju. Pobjedu Peraštani pripisuju zaštiti Bl. Djevice Marije, i iz zahvalnosti općina Perast zavjetovala se da će svake godine na taj dan obaviti svečanu ophodnju sa slikom Bogorodice preko cijeloga grada, što se održalo i do danas. Prvi je dokaz o svečanoj procesiji sačuvana odluka Malog vijeća iz 1726. godine, koja se nalazi u Nadžupskom arhivu u Perastu, a sačuvana je i Knjiga ceremonija peraške općine iz 1743. u kojoj se nalazi točan opis odvijanja proslave. Dokazi da se zavjetni ophod sa slikom Gospe od Škrpjela održava neprekidno od 15. svibnja 1654., zabilježeni su u dokumentu iz 1754., ali i u epskim ostvarenjima peraških pjesnika.
Tako se u spomen na pobjedu Peraštana od tada do danas svake godine 15. svibnja održava zavjetna svečanost koja započinje donošenjem Gospine slike u grad i to posljednje nedjelje u travnju. Pri donošenju slike Gospinu lađu prate u polukrugu barke, s kojih sudionici svečanosti obredno pucaju kako bi podsjetili na vremena kada su pomorci oružjem štitili procesije vjernika od napada Turaka i gusara. Uz procesiju ulicama Perasta, 15. svibnja prenosi se slika Bogorodice u perašku crkvu sv. Nikole odakle je iz grada 29. lipnja na isti način vraćaju na otok Gospe od Škrpjela. Poseban dio je gađanje kokota (pijetla) koje se donedavno neprekidno održavalo kao posebnost zavjetnog čina.
Zavjetni dan je dio peraških ceremonijala koje Peraštani stoljećima obnavljaju u svojim tradicijskim i zavjetnim ophodima u čast Gospi od Škrpjela kojoj su na jednoj hrid podigli svetište, umjetni otok, danas jedno od najjužnijih marijanskih svetišta crkve u Hrvata. To je Gospa od Škrpjela, Hrvatska sikstina kako je mnogi povjesničari umjetnosti nazivaju. I ona to uistinu jest!
Malo je poznato da je hrvatski ban Petar Zrinski 23. i 24. svibnja došao u posjeti Peraštanina kako bi ih pozdravio i čestitao „junacima nad junacima“. Ovaj podatak imamo u dokumentima gdje je dosta zapisa o tom posjetu. Tom prigodom darovao im je mač koji se danas čuva u muzeju grada Perasta. Na Danu hrvatskog narodu koji se u Crnoj Gori obilježava 13. siječnja, ove godine je sudjelovala i Zrinska garda iz Čakovca što je revitaliziralo i povezalo hrvatska područja te podsjetilo na slavnu zajedničku prošlost. Naime, treba znati kako je Boka kotorska zipka hrvatskog naroda u kojoj smo danas manjina, ali nam je to ognjište i tu smo autohtoni i svoji na svome uz uvažavanje države Crne Gore svjesne hrvatske baštine koja je upotpunila kulturni mozaik Crne Gore. A ta baština je impresivna i velika!
Zaljev svetaca, Boka kotorska u sebi krije romaničku katedralu sv. Tripuna iz 1166. koja je starija od Bazilike sv. Petra u Rimu, crkve Notre Dame u Parizu ili otkrića Amerike. Boka kotorska je do 1922. dio Dalmacije i dijeli istu sudbinu kad govorimo o hrvatskom kulturnom životu od humanizma, renesanse, baroka, tako da ne možemo i ne smijemo izostaviti bokokotorski kulturni i književni krug kao ni Hrvata Boke kao autohtonog čimbenika i onoga koji je tu kulturu i baštinu gradio, stvarao i u konačnici očuvao do danas.
U kojem je trenutno položaju hrvatska manjina u Boki kotorskoj te kako će se prema vašem mišljenju na isto odraziti potencijalna velika promjena u političkom vrhu Crne Gore?
Hrvatska manjina je od 2006. ostvarila svoja prava i sudjeluje u političkom i kulturnom životu Crne Gore. Hrvatsko nacionalno vijeće okuplja sve hrvatske udruge i vrlo je agilno, a na političkoj sceni kroz stranku Hrvatsku građansku inicijativu Hrvati Crne Gore aktivno djeluju i od početka inzistiraju na neovisnoj, slobodnoj, europskoj Crnoj Gori. Njihov program koji je nastao prije 2006. sadrži sve gore navedeno i njihovo zalaganje ide upravo u zalaganju za Crnu Goru kao NATO članicu i dionicu europske obitelji.
Politička situacija u Crnoj Gori prošla je kroz jedno turbulentno razdoblje. Predsjednički izbori iznjedrili su novo lice koje za sada u svojim nastupima, retorički snažno podupire europski put Crne Gore i ako nastavi u tom smjeru, ali bez fige u džepu možemo se nadati modernoj multinacionalnoj i proeuropskoj Crnoj Gori. Ono što je sigurno, HGI podržava isključivo takvu politiku, proeuropsku politiku vladavine prava i budno pazi i pazit će da ona ne skrene u neke druge „svetove“, a s druge strane Hrvatska vlada kao nikad do sada podržava, podupire, pomaže i čuva hrvatsku manjinu, ali i Crnu Goru na putu ka Europskoj zajednici.
Za dva tjedna su Parlamentarni izbori i oni će pokazati kuda i kamo se Crna Gora zaputila no ono čemu se nadamo jest aktivno sudjelovanje HGI u novom sazivu crnogorske vlade, kao i rješavanju do sada neriješenih, a važnih pitanja uz nastavak dobrosusjedskih odnosa i našu otvorenu ruku prema Crnoj Gori ka zapadno civilizacijskim vrijednostima kojima ona i pripada.
U kojoj je fazi usvajanje vaše hvalevrijedne inicijative za uvrštavanjem znanstvenih činjenica iz hrvatske baštine Boke u školske kurikulume Crne Gore i Hrvatske? Na koji bi način ono dodatno učvrstilo odnose između tih dvaju država te kako bi se isto reflektiralo u pogledu zaštite manjinskih prava Hrvata?
Nužnost je s obje strane uključiti hrvatsku baštinu Boke u nastavne planove. U R. Hrvatskoj bi to bio dio opće kulture koji se uči i usvaja posebno, jer se radi o vrijednoj i bogatoj hrvatskoj kulturi koje se ni jedan narod ne bi odricao nego bi se s njom dičio i uključio je u mozaik europske i svjetske kulture. Crna Gora je dužna ranije potpisanim Sporazumom u svoje obrazovne sadržaje uvesti baštinu bokeljskih Hrvata, jer ona je dio kulture Crne Gore i daje joj na snazi, ljepoti i vrijednosti.
U Crnoj Gori zbog labilne vlasti do sada nismo uspjeli pronaći način za rješavanjem ovog pitanja no ono je jedno od prvih koji bismo trebali rješavati kada se crnogorska politička scena stabilizira.
Kod nas je ta priča u procesu i krenula je na način da se organizirani posjeti profesora povijest Boki te će oni već u sljedećoj školskoj godini u svoje programe uključiti kulturu i povijest Boke.
No, sustavno to očekujemo i radimo na tome i ne posustajemo u nakani da se kultura i povijest hrvatske manjine nađe u hrvatskim školskim udžbenicima.
Naravno, kada bi to ostvarili s obje strane dodatno bi učvrstili ne samo dobre odnose s Crnom Gorom nego i hrvatsku manjinu koja dugo trpi s obzirom da se često upravo hrvatska baština prešućuje, briše, prekraja ili se manipulira s njom te se kao „opće“ dobro prikazuje bez isticanja nacionalne odrednice. Takvo što je moguće tek onda kada se ona kao hrvatska kultura, hrvatska baština Hrvata Boke i kao kultura Crne Gore uvede u kurikulume.
Čak su dvojica ministara u Vladi porijeklom Hrvati iz Boke – Davor Božinović i Radovan Fuchs, imate li njihovu podršku za spomenutu inicijativu, kao i onu ministra vanjskih poslova, Gordana Grlića Radmana čija ste savjetnica?
Ova Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem je kao ni jedna do sada dala i daje podršku hrvatskoj manjini u Europi. Tako je i s Hrvatima u Crnoj Gori. Tako je i s projektima o kojima govorimo. Mislim da je to politika vlade, a doprinosi ministra Božinovića i Fuchsa su veliki. No, ministar Grlić Radman je poseban motor koji neumorno radi kako na zaštiti prava Hrvata u BiH tako i hrvatske manjine od Mađarske preko Kosova gdje je nedavno u Janjevu obilježena 720. obljetnica prvog spomena te najstarije župe do Hrvata Boke i Crne Gore, ali i iseljenoj Hrvatskoj. I iseljena, i autohtona, manjinska Hrvatska temelj su hrvatskog bića, na njih se računa, o njima se razgovara, njih se uključuje kako bi bili što vidljiviji u hrvatskom političkom i kulturnom krvotoku.
Kako vam je surađivati s ministrom Grlićem Radmanom te za što ste sve zaduženi unutar Ministarstva vanjskih i europskih poslova?
Na prvi dio pitanja bi trebao odgovoriti ministar Grlić Radman, jer sam njegova savjetnica te bi on bio jedini kompetentan procijeniti uspješnost naše dosadašnje suradnje. No, ako pogledamo rezultate mislim da kao njegova savjetnica za hrvatsku manjinu u Europi, Hrvate u BiH i posebno Hrvate u Crnoj Gori mogu izraziti i zadovoljstvo, i radost. Učinjeno je puno, čini se puno i planira se puno, a ministar ima poseban osjećaj za iseljenu Hrvatsku, jer je i sam bio jedan od njih dok ovu manjinsku osobito drži u srcu, jer je svjestan koliko je manjinska zajednica neodvojiva od hrvatskog korpusa i kolika je njezina uloga i vrijednost.
Načuli smo da je za ekranizaciju vaše posljednje knjige ”Bokeljski zagovori – Tragom hrvatske baštine Boke kotorske” zainteresiran talentirani producent Fran Juraj Prižmić koji je pored postignutog velikog uspjeha s ”Velikanima hrvatskog glumišta” ostvario i impresivnu gledanost na HRT-u nedavno prikazanom ”Diplomatskom olujom” nastaloj prema knjizi dr. Mate Granića. Jeste li voljni sudjelovati u takvom projektu?
Posebno sam radosna što je Fran Juraj Prižmić koji je vrlo uspješan i nadareni producent zainteresiran za ekranizaciju Bokeljskih zagovora. To je još jedna potvrda senzibiliziranosti mladih ljudi prema vrijednoj, ali malo poznatoj hrvatskoj baštini. Boka kotorska je dugo bila nevidljiva, točnije preskakana, prešućivala ili nepoćudna u njezinu isticanju kao hrvatske kulture. To se za bivše Jugoslavije posebno vidjelo kako na političkoj tako i znanstvenoj i kulturnoj sceni. On će, koliko mi je poznato uz podršku Dražena Klarića, Žarka Ivkovića i HRT-a zasigurno hrvatskoj javnosti podariti još jednu političku i kulturološku uspješnicu, a predložak koji je izabrao meni je snažna potvrda i podrška u mom radu tako da sam mu iskreno zahvalna kao i svima navedenima koji svojim radom otkrivaju neotkriveno, a vrijedno te nas kao narod i kao državu čine jačim i bogatijim. Suradnja s takvim ljudima bit će mi čast, ali i obveza za dalje. Što bi rekli Bokelji, krepat, a ne molat kada su ove teme u pitanju.
Koji nam sljedeći značajan događaj u organizaciji MVEP-a u cilju daljnjeg promicanja zaštite prava hrvatskih manjina možete najaviti?
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u suradnji sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske 6. lipnja organizira okrugli stol na temu Međunarodnopravni položaj hrvatske nacionalne manjine u novome europskom kontekstu, a na kojem će sudjelovati eminentni predstavnici iz Mađarske, Crne Gore i Srbije, Hrvatskog sabora, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Imat ćemo prilike razgovarati što je do sad učinjeno, ali i koji su nam sljedeći koraci no posebno će biti zanimljivo čuti o trenutnoj situaciji kako u R. Srbiji tako i u Crnoj Gori gdje se upravo 11. lipnja održavaju parlamentarni izbori.
