Piše: Maro Marušić
Kako donosi Dubrovački dnevnik.hr čeka nas izbor za novog glavnog državnog odvjetnika. Jedan od kandidata je Dubrovčanin Mladen Dragičević, odvjetnik koji živi i radi u Zagrebu.
Odakle vam motiv za prijavu na natječaj?
To je vrlo važna funkcija za promjenu percepcije o pravosuđu, kao i zaštiti interesa države. Javnost je odavno izgubila povjerenje u pravosuđe. Kada sam se prijavio na prošli izbor za državnog odvjetnika, mogu to reći bez lažne skromnosti, poboljšao sam izborni proces koji do tada nije bio dovoljno transparentan. Kandidati sada moraju izaći pred saborski Odbor za pravosuđe što onda nije bio slučaj. Zadovoljan sam što sam promijenio takvu izbornu proceduru.
Koliko se politika upliće u izbor državnog odvjetnika?
Izbor je prema ovom novom zakonu poprilično transparentan. Svatko tko udovoljava natječaju može se prijaviti. Nas četvero kandidata imali smo petlju i sada kreće borba. Moglo ih se prijaviti i više. Imaš teren i borbu na njemu tako da su smiješne optužbe da kandidatima pogoduje politika.
Za Ivana Turudića kruže priče da je blizak HDZ-u?
Potpuno je nebitno je li netko nekome blizak ili nije. Opet ponavljam, postoji natječaj, lijepo se prijavi ako udovoljavaš uvjetima i kreni u bitku. Sve ostalo su čiste špekulacije. Onaj tko pobijedi dobije mandat na četiri godine, ali u praksi se bira samo na jednu, jer svake godine Saboru mora podnijeti izvješće. Ako ga većina u Saboru ne podrži, glavni državni odvjetnik se opet bira.
Kako ocjenjujete mandat Zlate Hrvoj Šipek, glavne državne odvjetnice na odlasku?
Po čemu bi je prosječan čovjek zapazio i zapamtio? Došlo je do potpune devastacije pravnog sustava kada građani ne znaju tko je glavni državni odvjetnik i kako izgleda. Glavni državni odvjetnik mora biti prepoznatljivo lice, na čelu svih važnih akcija u kojima se štiti interes države. Hrvoj Šipek je slabo komunicirala s javnošću. Državni odvjetnik prilikom bitnih stvari za državu mora održavati konferencije za medije i odgovarati na pitanja. Ne smije se ponašati kukavički i skrivati se, nego biti na čelu kolone.
I za vrijeme mandata Hrvoj Šipek provodile su se istrage protiv ministara i dobar dio njih je smijenjen. Je li državno odvjetništvo taj dio posla dobro odradilo?
Tu je riječ o procesima koji su europski tužitelji spustili na državno odvjetništvo, bolje rečeno DORH je odrađivao samo tehnički dio. Niti jedan veliki predmet, koliko se ja sjećam, DORH nije odradio samostalno. U mandatu Hrvoj Šipek oni su samo bili tehnička podrška, nikako progresivno tijelo koje brine o interesima države. Napravili su puno propusta, valjda u strahu od zamjeranja, a to je u biti trgovina utjecajem. Hoću reći da se nekome može pogodovati ne samo klasičnom korupcijom, nego i nečinjenjem.
Dajte nam neki dobar primjer nečinjenja DORH-a.
Odličan primjer su dubrovačke zidine. Ta vrijedna javna imovina dana je bez natječaja i koncesije na upravljanje privatnoj udruzi. Međutim, državno odvjetništvo u Dubrovniku ništa ne radi po tom pitanju, a davno su trebali pokrenuti izvide. To zna i Ministarstvo kulture i nitko ništa ne radi. To ja zovem trgovina utjecajem.
Prilikom prijave na natječaj izložili ste svoj program u kome ste naveli da bi posebnu pozornost stavili na zaštitu državne imovine.
Naravno da bi posebna pozornost bila na zaštiti državne imovine. Državni odvjetnik koji nema snage djelovati u tom smjeru treba napustiti taj posao i baviti se nečim drugim. Ako ne može preuzeti odgovornost, ne mora biti na tom mjestu. Ima dobrih ljudi u državnom odvjetništvu, čak je većina takvih, ali fali im lider, fali im Ancelotti. Možeš imati dobre igrače, ali bez dobrog trenera nema ništa. Državno odvjetništvo je momčad bez trenera.
Što kažete u slučaju golfa na Srđu? Gdje su tu državni interesi?
Nisam dovoljno pratio, pa ne bih komentirao. Mogu samo reći da u takvim i sličnim slučajevima sve mora biti odigrano puno brže, a ne da se sudski procesi i arbitraže vuku godinama. Ja da postanem glavni državni odvjetnik, primjerice, ne bih dopustio bankama da tuže državu na arbitraži u Washingtonu, a istovremeno da nesmetano posluju u Hrvatskoj.
U svom programu spominjete i procesuiranje ratnih zločinaca. Koliko je takvih još na slobodi?
Tu prije svega mislim na bolju i efikasniju suradnju s tužilaštvima iz država bivše Jugoslavije kako bi se onda mogli pokretati neki procesi protiv ratnih zločinaca koji još uvijek nisu osuđeni.
Korupcija je, naravno, uvijek DORH-ova glavna zadaća.
Bez daljnjeg. Tu DORH mora biti progresivniji, posebno u velikim koruptivnim aferama. Na taj način bi se poslala poruka da se kriminal ne isplati. Nezakonito stečena imovina bi se trebala oduzimati počiniteljima i njihovim obiteljima. Bilo bi tu dosta posla (smijeh).
Nekako mi se iz razgovora s vama čini da ja vaše mišljenje tko god pobijedi da će više napraviti od Hrvoj Šipek?
Da, imat će bolji rezultat od ovog vodstva. Teško može gore.
Nije se našla ni s Društvom Potrošač koji su vodili veliki spor s HT-om?
Društvo Potrošač dobilo je pravomoćno tužbu protiv HT-a zbog nezakonite pretplate. Društvo Potrošač zastupa 42 tisuće pretplatnika HT-a, iako je u tužbi samo njih nekolicina podnijelo prijavu da se sudski postupak što prije završi kao spor male vrijednosti. Vodstvo Potrošača dvije je godine pokušavalo dobiti termin kod državne odvjetnice da ostatak pretplatnika ne optereti pravni sustav i da se nađe neko rješenje, ali nisu uspjeli. Eto koliko je ona bila izvan realnosti i usluge građanima. Čak bih rekao da je to nekakav strah od činjenja i zamjeranja. Ako netko ima strah od činjenja onda ne može biti glavni državni odvjetnik. Bolje je i donijeti lošu odluku nego ne raditi ništa. Kad smo već spominjali nogomet i Ancelottija, ona je igrala na sredini terena i nikad nije pokušala prema naprijed, nego je loptu stalno vraćala nazad.
Nejasno je zašto se netko uopće prijavi za to odgovorno mjesto, ako mu nije do stresa.
Baš tako. Stoga sam siguran da će novi državni odvjetnik polučiti bolji rezultat.
Ako osvojite mandat državnog odvjetnika, što će biti s vašim odvjetničkim uredom?
Prema zakonu se mora staviti u mirovanje, odnosno prebaciti na nekoga.
Izvor: Dubrovački dnevnik.hr i Maro Marušić
