Saborska zastupnica Radničke fronte za portal Objektivno.hr prokomentirala je brojne aktualnosti – od bure koju je u javnosti izazvalo njeno gostovanje u udarnoj HRT-ovoj emisiji, izmjena Ustava po pitanju referenduma do slučaja sporne prodaje udjela Fortenove.
Jeste li očekivali ovako snažan odjek i brojne komentare vašeg gostovanja u emisiji ”Nedjeljom u 2”?
Mnogi javni istupi i stavovi Radničke fronte izazivaju brojne komentare i imaju snažan odjek često zato jer se ne prilagođavamo onome što mediji žele čuti već govorimo otvoreno o tome što je dobro za radnu, društvenu većinu.
S druge strane, iz emisije koja je trajala sat vremena, a u kojoj sam govorila o (bijednom) statusu radnika u Hrvatskoj, negativnom stavu aktualne Vlade prema radništvu, o privilegiranim elitama koje politiku koriste da zadrže svoju dominaciju i drže u podređenom položaju radnu većinu – neki su se fokusirali na nekoliko minuta (iz Nu3) posvećenih Mati Rimcu – pitanju koje je potencirao voditelj.
Ta je tema podijelila javnost i otvorila debatu o tome koje grane privrede bi zaslužile subvencioniranje države, koji su to privredni subjekti koje bi država trebala podržati i koji su načini na koji bismo trebali osigurati domaću industriju, znanost i tehnološki razvoj.
Kako odgovarate na dio kritika od strane poduzetnika i vaših političkih oponenata koji su kolali društvenim mrežama netom po završetku emisije?
Neki su komentari pokazivali prije svega apsolutnu nemoć nekih „poduzetnika” da se otvori širi razgovor o gore navedenim temama. Žalosno je na koji način su i s kakvom agresijom i šovinističkim napadima neki od njih reagirali. Uvrede da „drobim”, da mi „treba terapija” i slične, te da nemam dana staža u „realnom” sektoru – više su govorile o samim komentatorima nego o meni, a otkrili su kako se neki odnose prema profesorima na fakultetu i javnom sektoru, kako se odnose prema ženama u javnom prostoru, a otkrile su i nesposobnost nekih da se suoče s kritikom.
Imate li pored zalaganja za vraćanje prava na pobačaj u Ustav još koji zahtjev prema vladajućoj većini u zamjenu za podršku promjene Ustava koja se odnosi na uređenje pitanja referenduma?
Mi nemamo nikakve zahtjeve prema vladajućoj većini u zamjenu za podršku, već smo uputili u saborsku proceduru prijedlog da se pobačaj vrati u Ustav gdje je i bio i iz kojeg je izbačen po nalogu Kaptola i taj zahtjev vladajući ignoriraju. Za promjene Ustava je potrebna dvotrećinska većina zbog toga je potreban i dogovor svih, a ne samo depeša iz HDZ-a o tome što se treba mijenjati i na koji način. Pri tome HDZ ne želi vratiti pravo na pobačaj u Ustav iako 2 od 3 njihova birača podržava pravo žene na izbor. Pokazalo se da je HDZ puno rigidnija i tradicionalnija stranka nego što to sami žele u javnosti pokazati.
Zahtjev ujedinjene tzv. progresivne opozicije koji je krenuo od Radničke fronte, a svi su ga prihvatili – je jednako vrijedan i poslovnički gledano. To je legalan zahtjev kao i svi prijedlozi koje upućuju vladajući u saborsku proceduru.
Na njihov prijedlog imamo više primjedbi – prijedlog ne uređuje dobro pitanje referenduma jer ograničava ono o čemu se može raspisati referendum. Primjerice da prođe njihov prijedlog, ništa vezano uz proračun ne bi moglo biti referendumsko pitanje, a sjetimo se da su neke najave referenduma poput „67 je previše!” i referendumske inicijative protiv monetizacije autocesta bile itekako povezane s proračunom, a rezultati tih inicijativa su bili dalekosežni i društveno izuzetno korisni.
Druga stvar – prijedlog pokazuje licemjerje oko obaveznog referenduma koji se koristi za udruživanje i razdruživanje u nadnacionalne zajednice – gdje se sada uvodi super-visoki kvorum od 50% upisanih birača koji moraju glasati da bi do razdruživanja/udruživanja došlo, dok se kada smo ulazili u EU mijenjao Ustav upravo zato da bi se spustio broj onih koji su trebali podržati ulazak u EU.
Slažete li se sa dijelom oporbe da predložene izmjene idu u smjeru dodatnog otežavanja referendumskog izjašnjavanja građana?
Slažemo se, kako sam i obrazložila prethodno.
Očekujete li da će nedavno poslana revizija u cilju detaljnog istraživanja poslovanja HEP-a utvrditi određene nepravilnosti?
Ne treba biti jako upućen kako bi se uvidjelo da nepravilnosti u HEP-u sigurno ima. Dovoljno je pogledati ono što se vidi iz aviona, poput strukture njihovog sponzoriranja, doslovce svega i svačega, od medija do profesionalnih sportaša (koji sigurno nisu potrebiti), a potpuno nepotrebno.
No, s obzirom da su reviziju naredili HDZ-ovi kadrovi iz Vlade, a Upravu HEP-a vodi visokopozicionirani HDZ-ovac, vjerojatno se radi samo o magli i skretanju pažnje s drugih afera odnosno nabavljanju alibija kojim bi se oni (HDZ-ovci) oprali od odgovornosti za afere u energetici.
Ako revizija nađe nepravilnosti (a trebala bi) te ako i visokopozicionirani kadrovi budu odgovorni, a ne neki nižepozicionirani “Pedro” kojemu treba nešto prišiti da ga se makne, onda će revizija ispuniti moja očekivanja.
Što osobno držite spornim u HEP-ovom načinu poslovanja, odnosno načinu na koji ga vodi predsjednik Uprave Frane Barbarić?
Osim što predsjednik uprave HEP-a Frane Barbarić lobira za svoju stranku i njezine članove (sjetimo se slučaja imenovanja članice upravnog vijeća HERA-e Alenke Kinderman Lončarić supruge njegova bliskog suradnika Damira Lončarevića, koji je sjedio u tri nadzorna odbora HEP-ovih tvrtki-kćeri dok se prema članku 25. Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti striktno zabranjuje da član upravnog vijeća i članovi njegove uže obitelji istodobno budu u upravi, nadzornom odboru ili bilo kojem drugom tijelu u energetskim tvrtkama) niz je problematičnih situacija u HEP-u.
Danas bi uistinu trebalo istražiti i je li domaći plin za skladišta Okoli HEP kupovao od INA-e preko tvrtke DXT iz Luksemburga, a koja je bila dio pljačke milijardu kuna u INA-i. Odnosno toj je tvrtki Damir Škugor, prvoosumnjičeni u aferi INA, prodavao plin koji je jeftinije kupovao od Plinare istočne Slavonije. Predviđa se da je za punjenje skladišta korišten ranije preprodani plin proizveden u Hrvatskoj. Problem ako se (potpuno netransparentno) plin kupuje po jednoj cijeni, a prodaje po višestruko većoj cijeni i privatne firme na tome zarađuju. Pitanje je zbog čega HEP prodaje plin preko posrednika, a ne izravno, a u svemu ulogu ima, čini se, i Prvo plinarsko društvo (PPD) čiji tržišni udio u HEP-u čini se raste. Istovremeno se domaća proizvodnja plina prepolovila.
Jesu li prema vašem mišljenju u međuvremenu na površinu isplivali dodatni novi problemi u slučaju kupnje Sberbankovih udjela u Fortenovi od strane arapskog investitora?
Još uvijek nemamo dovoljno informacija, no skandal je sama činjenica da mi na ovakav način pristupamo proizvodnji i maloprodaji hrane, da opskrba jednim od ključnih resursa ovisi o hirevima financijskog kapitala. Fortenova je vodeća firma u Hrvatskoj u proizvodnji i maloprodaji hrane, s 45.000 zaposlenih. Tu je proizvodnja ulja, mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda, poljoprivredna proizvodnja.
I sad takav resurs ovisi o hiru kapitala, a u svim dosadašnjim situacijama ulazak stranih investitora značio je smanjivanje zaposlenih, odvajanje profitabilnih dijelova i gašenje manje profitabilnih i slično. Alketbijeva firma se opisuje kao savjetodavna tvrtka oko investicija (istražuju domaće regulatorne okolnosti i savjetuju kapital kako ući u neko tržište) – teško je očekivati da su joj interesi srodni interesima domaćeg stanovništva. No to je obrazac koji slijedimo već desetljećima.
Banke smo sanirali s 56 milijardi da bismo ih prodali za 12 milijardi i da bismo ostali bez ključne poluge razvoja – banke ne financiraju malo i srednje poduzetništvo jer im je to “preriskantno”, a financiraju samo potrošnju građana perpetuiraju problem okoštale i nekonkurentne ekonomije. Telekomunikacije smo izgubili za bagatelu – Deutsche telekom je ušao i dobio cijelu kabelsku infrastrukturu – danas je najveći broj blokiranih i ovršenih upravo od tih tvrtki. Pa u konačnici i energetiku smo izgubili – MOL je uništio domaće rafinerije i ostavio samo ono što ga je oduvijek zanimalo – maloprodajnu mrežu – pa u trenutku najveće energetske krize mi gotovo da i nemamo vlastite rafinerije. Brodogradnja je nestala jer je dana u ruke onih koje samo zanimaju nekretnine. Prehrana – imate PIK u Rijeci koji je bio uspješan, proizvodio je visoko kvalitetno mlijeko od domaćih mljekara – otkupili su ga (doduše domaći) mešetari koji su iz zaštitarskog biznisa ušli u proizvodnju hrane s kojom nikakve veze nemaju.
Morali bismo preispitati način na koji pristupamo strateškim resursima. Država mora brinuti za te resurse i biti aktivan dionik u njihovoj zaštiti. Trebalo bi ulagati u domaće OPG-ove i naše poljoprivrednike.
