Producent Fran Juraj Prižmić nakon izrazito uspješne 2022. godine u kojoj je producirao dva igrana i nekoliko dokumentarnih filmova u ekskluzivnom intervjuu za objektivno.hr govori o realizaciji trenutno najgledanije dokumentarne serije HRT-a DIPLOMATSKA OLUJA koja se svakog četvrtka prikazuje u prime time-u na Prvom programu, a u kojoj potpisuje scenarij i produkciju te opisuje kako je došao na ideju napraviti priču o stvaranju hrvatske diplomacije i iskreno progovara o svom odnosu sa Matom Granićem po čijoj knjizi je serija nastala. Otkriva nam kako je uspio dobiti izjavu i od samog premijera Andreja Plenkovića te što misli o njemu, a što o Franji Tuđmanu i Gojku Šušku te kako objašnjava da njegovi projekti redovno prolaze na natječajima HRT-a, ali ne i HAVC-a.
Kako to da ste se odlučili na produkciju dokumentarnog serijala o hrvatskoj diplomaciji?
U jesen 2020. shvatio sam kako će se za manje od dvije godine obilježiti okruglih 30 godina od međunarodnog priznanja Republike Hrvatske čime je nakon nekoliko stotina godina čekanja konačno ostvaren san mnogih generacija Hrvatica i Hrvata o tome da žive u međunarodno priznatoj i demokratskoj državi. Pošto sam jedan od neovisnih producenata koji već dugi niz godina uspješno surađuje sa HRT-om i s obzirom da znam kako javna TV kuća reagira na projekte vezane uz nacionalno važne i okrugle obljetnice, malo sam se raspitao o tome postoji li već neki audiovizualni uradak na temu međunarodnog priznanja i općenito hrvatske diplomacije, a nakon što sam shvatio da nema, odlučio sam se primiti posla i kao producent krenuti raditi na toj priči. Paralelno sa navedenim aktivnostima, pod ruku mi je došla knjiga memorara dr. Mate Granića DIPLOMATSKA OLUJA koji ju je u izdanju Večernjeg Lista objavio nekih godinu dana ranije te sam pročitavši ju u dahu shvatio da sve što mi treba za taj serijal o hrvatskoj diplomaciji i njezinom stvaranju iz, de facto, nule jest upravo to štivo čovjeka koji je bio Tuđmanov najdugovječniji ministar te protagonist gotovo pa svih najvažnijih zbivanja u recentnoj hrvatskoj povijesti od početka devedesetih do danas.
Gledanost serije, sudeći po žanru, je ogromna, a kritike mahom pozitivne, čak i oni kojima to nije sadržajno bliska tema priznaju da je produkcija odrađena na zavidnom nivou i da ste svoj posao odradili školski, kako gledate na te komentare, kao i one druge da se konačno treba prestati baviti prošlošću i fokusirati na budućnost?
U pravu ste kad kažete da je Hrvatska stvarnost ispunjena stalnim podsjećanjem na prošlost, ali čini mi se da je pritom fokus na uglavnom one negativne prošlosti, a to se prije svega odnosi na NDH ili SFRJ i sve što se događalo pod tim za Hrvatsku ne tako bajnim režimima, no ovakva vrsta podsjećanja mislim da je ne samo pozitivna i dobra nego i itekako potrebna i nužna, jer podsjećajući se na dane kad je cijela Hrvatska disala kao jedno ne gledajući na ono što ju politički i povijesno dijeli nego na ono što ju u tom trenutku spaja, a to je ’90. bila želja za demokratskim promjenama i neovisnošću od Jugoslavije, reminisciramo činjenicu da naš narod i svi ostali građani Hrvatske mogu, kada žele, zaboraviti na razlike i fokusirati se na zajedništvo, te upravo zato smatram da ovaj serijal, ali i mnogi drugi na temu Domovinskog rata, itekako imaju razloga biti realizirani i iznimno su potrebni ako u društvu želimo njegovati kulturu sjećanja na vremena i događaje koji su kreirali stvarnost koju danas živimo, a Domovinski rat i devedesete su temelj današnje hrvatske stvarnosti. Što se tiče komentara o nivou produkcije te školski odrađenom poslu, mogu samo reći da je lijepo kad se tvoj rad prepozna, pa taman i od onih kojima tema nije pretjerano draga, a gledanost koja, imate pravo, barem za do sada prikazane tri epizode zaista jest odlična, samo su dodatni poticaj da moji suradnici i ja ovaj posao nastavimo raditi kao i do sada, na zadovoljstvo gledatelja i uz doprinos očuvanju sjećanja na povijesne dane stvaranja Lijepe Naše.
Serijal je ekranizacija knjige dr. Mate Granića, kakva je bila vaša suradnja s njim i koliko je Granić osobno doprinio realizaciji serije?
Serijal je nastao istoimenoj prema knjizi dr. Granića i ona nam je bila osnov pisanja scenarija ponajviše zato jer obrađuje razdoblje koje smo u startu naumili obuhvatiti – kraj osamdesetih, odnosno početak devedesetih sve do kraja tog desetljeća koje je i simbolično završeno smrću predsjednika Tuđmana, kada na scenu stupaju nove snage sa novim ciljevima, a to su prije svega bila eurointegracije i ulazak u NATO, o čemu nam govore svi akteri koji su u navedenim aktivnostima sudjelovali, bez obzira na političko opredjeljenje. Naravno da glavnu riječ u neposrednom opisu određenih događanja tijekom devedesetih imaju protagonisti koji su pripadali desnom političkom spektru, jer su oni tada bili na vlasti, ali isto tako, nakon 2000. i promjene vlasti imamo jednako tako pripadnike, odnosno protagoniste sa lijevog političkog spektra koji nam govore o tome kako je RH započela proces pristupanja Europskoj Uniji i NATO savezu. Što se tiče dr. Granića, kratko i jasno rečeno – bez njega ne bi bilo niti ove serije, a usudim se reći ni Hrvatske. Mate je jedna od najmudrijih osoba koje sam upoznao u cijelom svom životu, a imao sam sreće družiti se zaista sa mnoštvom velikih i značajnih ljudi, njemu nije trebalo puno objašnjavati zašto ovu seriju treba realizirati, on je to kristalno jasno znao, pitanje je samo bilo sa kim će ju on odlučiti napraviti, a moj otac Igor i ja smo zahvalni da je u nama pronašao partnere sa kojima je odlučio ekranizirati Diplomatsku Oluju.
Kako su ostali sugovornici reagirali kad ste ih zvali da budu dijelom serijala koji nosi ime upravo po knjizi dr. Granića, poglavito oni sa lijevog političkog spektra?
Ako sam išta naučio intenzivno se družeći sa dr. Granićem u posljednje dvije i po’ godine, to je da za njega ni njegovi najveći neistomišljenici ne mogu reći da je neobjektivan ili da išta što je napisao u svojoj knjizi nije kirurški u milimetar precizno i točno. Upravo zato niti jedna osoba, bila ona lijevog ili desnog svjetonazora nije niti sekunde dvojila oko sudjelovanja u seriji, tim više što svatko tko je Matu ikada upoznao zna da ćete kritiku iz njegovih usta rijetko kada čuti, on je naprosto čovjek koji će se uvijek vazda fokusirati na vrline kod pojedinca, a ako ne može naći nijednu radije neće reći ništa negoli da nekoga kritizira. Njegov pristanak krajem 2020. da se DIPLOMATSKA OLUJA, čije je prvo izdanje prodano u preko 20.000 primjeraka, ekranizira od strane Menorah Filma i pretvori u dokumentarni serijal bio je ključni trenutak u kojem sam shvatio da ćemo napraviti odličan projekt, jer čim imamo njega uz sebe, nema do koga ne možemo doći po pitanju sugovorniika, i tako je zaista bilo.
Možete li nam otkriti o čemu će biti govora u preostalih 5 epizoda, kakvu prošlost Republike Hrvatske otkrivate zajedno sa sugovornicima koje ste snimili?
Mislim da ovaj serijal ne otkriva nikakve “nove prošlosti”, ali podsjeća ljude starije životne dobi, te objašnjava pripadnicima mlađih generacija, okolnosti pod kojima je Hrvatska stvorena i pod kojima je izborila svoju neovisnost, demokraciju i samostalnost. Danas se ta činjenica prečesto simplificira i bagatelizira, ispada da je bilo tko mogao biti na čelu Hrvatske i da bi ishod bio isti, no upravo nas povijest te filmovi i serijali poput ovoga uče da i nije baš tako. Mi smo narod koji ima jako kratko pamćenje, ne sjećamo se ni što je bilo prije godinu dana, kamoli prije 20-30 godina, a živjeti početkom devedesetih u vremenima kada Hrvatska i Slovenija odlučuju temeljem Ustava iz ’74. izaći iz nesretnog braka u kojem su nekoliko desetljeća bile sa Srbijom i ostalim republikama i pokrajinama iz SFRJ bilo je sve samo ne jednostavno. Zaboravlja se da nam je 4. vojna sila Europe konfiscirala svo oružje teritorijalne obrane, zaboravlja se da je doslovno preko noći Hrvatska morala stvarati novu državu, da sve što je dijelila sa Jugoslavijom, od platnog prometa nadalje, više nije mogla koristiti. Dodajte k tome još činjenicu da nas niti jedna od velikih svjetskih sila početkom ’90. i ’91. nije podržavala, u Bijeloj kući je sjedio Bush stariji čiji je državni tajnik snažno zagovarao opstanak Jugoslavije, Francuzi u to vrijeme govore kako su Srbi njihovi stari prijatelji i kako ne mogu priznati Hrvatsku, a Nijemci radi svojih kompleksa iz WW2 i tek friško ujedinjeni ne žele previše talasati i izazivati ostatak Europe i svijeta podržavajući Hrvatsku i Sloveniju u razvodu koji je, pametni su to shvatili još ’90., postao neizbježan. To je tema narednih epizoda koje se ne bave samo diplomacijom, iako naslov serijala to sugerira, nego daju i jedan povijesni kontekst kasnijih diplomatskih djelovanja koja su rezultirala stvaranjem Hrvatske kakvu danas znamo i poznajemo.
Što vam je osobno najdraže u seriji, postoji li neki aspekt na kojeg ste posebno ponosni?
Neizmjerno mi je zadovoljstvo i jako sam ponosan na činjenicu da smo uspjeli snimiti preko 55 sugovornika od kojih velika većina njih nikada nije govorila za niti jedan dokumentarni film ili serijal ovakve tematike uopće, kamoli hrvatske produkcije. Osim zaista svih najvažnijih domaćih protagonista koji su devedesetih i kasnije nakon dvijetisućitih sudjelovali u stvaranju svih hrvatskih unutarnjih i vanjskopolitičkih uspjeha, neću sad pojedince spominjati da se netko ne naljuti, ali zaista sama vrhuška hrvatske politike i diplomacije od početka devedesetih do danas snimljena je za potrebe ovog projekta, dali smo si truda te smo otputovali i u Njemačku, Švicarsku i Ameriku gdje smo snimili Doris Pack, Wolfganga Ischingera, Robina Harrisa, Petera Galbraitha, mons. Nikolu Eterovića te čak i bivšeg zapovjednika NATO snaga, generala Wesley Clarka, koji nam je u dalekom Little Rocku u državi Arkansas, odakle je predsjednik Clinton, govorio do sada nepoznate detalje o svom zapovjedništvu NATO-om tijekom devedesetih, njegovom pogledu na VRO Oluja, koje je nažalost nekih u Hrvatskoj itekako pozitivno, te ostale zanimljivosti koje ćete moći vidjeti u seriji.
U prvoj epizodi vidjeli smo i premijera Plenkovića koji je dao svoje viđenje početka Domovinskog rata i reakcije Europe na njega, kako to da je i on pristao sudjelovati u serijalu i hoće li se pojaviti u još kojoj epizodi?
Premijer Plenković je po mnogim objektivnim kriterijima jedan od najboljih, ako ne i najbolji diplomat koje je Republika Hrvatska ikad imala, bio je najmlađi načelnik odjela za europske integracije, savjetnik tadašnjeg ministra Granića za europske poslove, član pregovaračkog tima za sporazum o pridruživanju između RH i EU, kasnije je bio zamjenik šefa hrvatske misije pri Europskoj uniji, a potom i državni tajnik za europske integracije te jedan od prvih europarlamentaraca iz Lijepe Naše, ako se itko u hrvatskoj diplomaciji profesionalno bavio i na neki način specijalizirao za eurointegracije i odnose između RH i EU, to je upravo Andrej Plenković. Uzevši sve to u obzir mislim da je bilo i više nego logično da kao takav upravo on da izjavu o okolnostima zbog kojih EU nije snažnije reagirala na krvoproliće u Hrvatskoj koje je uslijedilo kao posljedica velikosrpske agresije, kao što, primjerice, danas reagira na krvoproliće u Ukrajini kao posljedicu ruske agresije. Meni osobno je bila velika čast da je Premijer prihvatio našu molbu za snimanjem jer to samo govori o tome da i on osobno i Vlada kojoj je na čelu drže do teme koju obrađujemo i serije koju radimo, ali naravno, najveće zasluge za njegovo snimanje ipak idu dr. Graniću koji je već nekoliko godina premijerov savjetnik za vanjsku politiku te stoga njegova podrška ovom našem i Matinom, ali vjerujem i svakom drugom sličnom projektu, nikad ni nije bila upitna, a što se tiče njegovog idućeg pojavljivanja, mogu samo reći da gledate i ostale epizode jer u njima će biti ne samo premijer Plenković nego i još mnogo drugih odličnih sugovornika.
Vidjeli smo u dosadašnje tri epizode i mnoge druge članove Vlade koji nisu diplomati, primjerice ministra Tomu Medveda, kako to da ste i njega snimili i koga još gledatelji mogu očekivati vidjeti?
Iako se serijal zove DIPLOMATSKA OLUJA, on se ne bavi isključivo i samo diplomacijom, nego svime što se događalo u tom periodu, a što je prethodilo diplomatskim aktivnostima ili se dogodilo kao njihova direktna posljedica. Da nije bilo Bljeska i Oluje, ne bi bilo ni pregovora u Daytonu, da Hrvatska vojska predvođena hrabrim braniteljima nije napravila značajne uspjehe uzduž i poprijeko ratne linije, naši diplomati predvođeni dr. Granićem ne bi imali snagu tijekom brojnih pregovora diljem Europe i svijeta pozicionirati Hrvatsku kao partnera najvećih svjetskih sila te iskrenog sugovornika kada je posrijedi želja za okončanjem ratnih sukoba. Ministar Tomo Medved je ujedno i general, a bio je branitelj na prvoj crti bojišnice i jedan od najistaknutijih zapovjednika gardijske brigade Tigrovi te samim time je njegov pristanak da sudjeluje u serijalu bio značajan dodatak autentičnosti izjava protagonista sa terena, odnosno bojišnice, jer ne mogu diplomati govoriti o tome koliko je teško bilo realizirati jednu opsežnu vojnu operaciju kao što su bile Bljesak i Oluja, a ministri Medved i Krstičević, kao nekadašnji vojni zapovjednici i generali, skupa sa u međuvremenu pokojnim generalom Miljevcem i bivšim ministrom policije Jarnjakom koji također svi govore u seriji, mogu iz prve ruke posvjedočiti o okolnostima pod kojima su se određeni događaji zaista odvili.
Koliko dugo ste radili na serijalu?
Serijal smo radili dvije godine, od čega nam je više od šest mjeseci otišlo na pripreme i pisanje scenarija te prolazak na natječaju HRT-a, zatim još pola godine na snimanja i godinu dana na postprodukciju, odnosno montažu slike i zvuka. Mislim bez ikakve lažne skromnosti da se serija ovakve magnitute neće tako skoro pojaviti na hrvatskoj audiovizualnoj sceni jer rijetko tko bi pristao da se dvije godine bavi ovako jednim projektom, to prije svega nije isplativo, ali nama je financijski aspekt bio najmanje važan u ovoj priči, jer da jest, ne bismo umjesto šest epizoda koliko smo nakon natječaja sa HRT-om ugovorili na kraju napravili osam epizoda, odnosno dali dvije pune epizode ekstra potpuno gratis Hrvatskoj Radioteleviziji i hrvatskoj te svekolikoj javnosti. A upravo to smo moj otac Igor i ja učinili jer smo negdje na pola puta zajedno sa dr. Granićem i redateljem Kristijanom Milićem shvatili da imamo previše kvalitetnih sugovornika koji govore užasno zanimljive i bitne stvari te nam je bilo žao da većina toga bude izrezana, stoga smo kao autorski i produkcijski tim zajedno odlučili da nećemo rezati nego da ćemo napraviti dvije dodatne epizode sa kojima smo dobili cjelinu koja puno bolje priča priču nego da smo inzistirali da sve zguramo u šest epizoda i pritom dobar dio materijala bacimo. Na HRT-u nisu imali ništa protiv te naše odluke i poklona koji im je ona donijela i na tome smo im neizmjerno zahvalni.
Koliko ljudi ste intervjuirali za serijal?
Intervjuirali smo preko 55 sugovornika, zaista sve najvažnije protagoniste na hrvatskoj političkoj sceni od 90. do danas, naravno pod uvjetom da su živi i zdravi. Ispred kamere su nam sjeli od bivših premijera Gregurića i Mateše do skoro pa svih ministara vanjskih poslova, od Mate Granića, Tonina Picule, Vesne Pusić, Miomira Žužula, Kolinde Grabar Kitarović i Gordana Jandrokovića do Mire Kovača i Ive Davora Stiera, uz naravno arhivske izjave Davorina Rudolfa i pokojnog Zvonimira Šeparovića koji su bili ministri kratko početkom devedesetih, što ne umanjuje njihov doprinos. Zatim smo snimili i bivšeg predsjednika Ivu Josipovića te bivšu premijerku Jadranku Kosor te kardinala Josipa Bozanića i papinskog nuncija Nikolu Eterovića uz nekadašnje i/li sadašnje diplomate kao što su Ivan Šimonović, Vesna Škare Ožbolt, Drago Štambuk, Svjetlan Berković, Vladimir Matek, Darko Bekić, Hido Biščević, Vladimir Drobnjak, pa zatim ministar Davor Božinović, predsjednik Ustavnog suda i nekadašnji ministar pravosuđa Miroslav Šeparović, zatim nekadašnji pregovarač sa JNA Stjepan Adanić, bivši ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak, Goran Granić, Martin Raguž, Verica Varga, Ivica Kostović, guverner Boris Vujčić uz strane sugovornike koje sam nabrojao u ranijem pitanju, te mnoge, mnoge druge, da ne nabrajam sad jer ih ima zaista previše.
U prve tri epizode pojavili su se i neki povjesničari koji su u javnosti percipirani kao „desni“, poput npr. Ante Nazora, imate li i neke koje se svrstavaju „lijevo“?
Ja nisam osobiti fan bilo kakvih podjela u našem društvu, pa ni tih na lijeve i desne, mom ocu Igoru i meni kao producentima te dr. Graniću i meni kao autorima knjige i scenarija politička opredjeljenost nije bila apsolutno nikakav faktor pri odabiru sugovornika za serijal, jedini pravi i bitni kriterij bila je stručnost i kompetentnost, odnosno poznavanje, dal’ iz prve ruke ili posredstvom nekog znanstvenog rada i istraživanja, događaja o kojima se u pojedinoj epizodi govori. Naravno da se i u prvoj i u svim ostalim epizodama uz povjesničare Domagoja Kneževića, Ivicu Lučića, Davora Marijana i Darjana Godića pojavljuje i dr. sc. Ante Nazor jer je dotični ravnatelj Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata te je kao autor izdao nekoliko vrlo cijenjenih knjiga i znanstvenih radova na navedenu temu. Ako itko u ovoj zemlji poznaje svaki vojno-povijesni aspekt onoga što mi u serijalu obrađujemo, onda je to upravo Ante Nazor i čast nam je da je svoje stručno znanje odlučio, kao i svi ostali sugovornici, bez ikakvog honorara i naknade, podijeliti sa nama i gledateljima u DIPLOMATSKOJ OLUJI. Kad me pitate dal će se neki “lijevi” povjesničari pojaviti u serijalu, iako ni ne znam tko bi se pod takve mogao svrstati, mogu vam reći da ne znam ni zašto bi ih se zvalo kad ti događaji evidentno nisu predmet njihovog znanstvenog rada i istraživanja. To je kao da pitate Hrvoja Klasića koji je bio autor dokumentarnog serijala NDH na HRT-u zašto je u svoj serijal zvao isključivo povjesničare sa lijevog političkog spektra, od koji su neki bili čak i iz Srbije, a nije primjerice zvao neke sa krajnje desnog političkog gledišta, naprosto mu to nije palo na pamet jer bi se kosilo sa narativom kojeg je on htio nametnuti u svojoj seriji. Nama je bilo bitno da se sa povijesnog aspekta obrade činjenice, a ne da nam se primjerice objašnjava zašto je bilo potrebno da se Hrvatskoj nametne embargo na uvoz oružja u trenutku kada ju je napadala 4. vojna sila Europe i pritom joj oduzela svu teritorijalnu obranu, što je nešto što sam nerijetko znao slušati od strane “lijevih” povjesničara.
Na premijeru prve epizode serijala u NSK sredinom siječnja došao je kompletni državni vrh na čelu sa premijerom Plenkovićem, predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem, bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i ministra vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, a do njih je viđen i bivši američki veleposlanik Peter Galbraith. Jeste li razgovarali i s njim za potrebe serije?
Bivšeg američkog veleposlanika Petera Galbraitha smo intervjuirali u njegovom švicarskom domu u Gstaadu u Alpama, par dana nakon što sam se vratio iz Amerike gdje sam intervjuirao generala Wesley Clarka i bio sam dosta nadahnut tijekom tog intervjua jer su mi još friško u glavi odzvanjale izjave koje mi je Clark rekao, poput one da je Oluja bila veličanstvena vojna operacija kakvu rijetko koja vojska na svijetu umije izvesti i da ju se sa razlogom izučava i na američkom vojnom učilištu West Point. Mislim da ne treba zaboraviti kako nije baš posve istina da su međunarodni diplomati bili kritični prema hrvatskim vlastima, odnosno Tuđmanu tijekom 90-ih, pogotovo Galbraith, on je sa Tuđmanom, a posebice sa Granićem, imao zaista odličan odnos još od ’93. i Washingtonskog sporazuma kada je Hrvatska percipirana kao jedini američki partner na ovom dijelu Europe, i to je trajalo sve do negdje nakon Oluje, kada se stvari mijenjaju, jer nemojmo zaboraviti, a to Peter u seriji i priznaje, da je on navijao da do Oluje ni ne dodje jer je bio tvorac Plana Z-4 i užasno je htio da se njegovim prihvaćanjem okonča rat, a ne vojno-redarstvenom operacijom kojom je tzv. RSK de facto prestala postojati. Osobno mi je jako drago da je veleposlanik Galbraith, nakon mog opetovano postavljenog i direktnog pitanja, u kameru ipak priznao da je njegovo i Holbrookeovo zaustavljenje hrvatske vojske 17 km pred Banja Lukom bila greška. Rekao je da ni on ni Holbrooke nisu bili sigurni u tu odluku i da su doslovno minutu prije negoli su ušli kod Tuđmana još raspravljali što mu reći, ali da se slaže sa današnje točke gledišta da je to vjerojatno bila pogreška.
Govori li se u serijalu o bolesti predsjednika Tuđmana ili o njegovim susretima sa Slobodanom Miloševićem tijekom rata? To spada pod relativno velike kontroverze devedesetih, jeste li i to obradili?
Cijela jedna epizoda je posvećena odlasku predsjednika Tuđmana i bolesti koja ga je zdesila, kao i odlasku ministra Šuška godinu ranije. Naravno da treba imati na umu faktor vremena, kao što sam ranije govorio u jednom odgovoru, epizoda traje 52 minute, oduzme li se špica i arhiva, ostaje svega dvadeset do trideset minuta za izjave sugovornika, tako da se ne može sve ni stići obraditi u mjeri u kojoj bi netko možda želio ili očekivao, a što se tiče Tuđmanovih susreta sa Miloševićem, ima jedna odlična anegdota koju je ispričao dr. Granić po pitanju Tuđmanovog dogovora sa Miloševićem o tome kad je išao na jedne pregovore sa Srbima, gdje je cijela ta teorija o navodim njihovim dogovorima demistificirana, o čemu dr. Granić piše i u knjizi, pa predlažem da pogledate epizodu i vidjeti ćete odgovor na to vječno pitanje.
Govori li se i o ulozi Gojka Šuška, ministra obrane tijekom Domovinskog rata i kako ste ga vi osobno doživjeli?
Ministar Gojko Šušak je jedan od konstantnih likova u serijalu čija se prisutnost provlači kroz manje više sve epizode, a predzadnja, sedma epizoda, tematizira njegov i Tuđmanov odlazak. Ja osobno mislim da će Šušak i njegova uloga u stvaranju moderne i demokratske Republike Hrvatske zaista biti revalorizirane u godinama koje su pred nama, jer kratko i jasno rečeno – bez Šuška ne bi bilo ni Hrvatske kakvu danas poznajemo, to bi prvi predsjednik Tuđman rekao, a po svemu što smo mogli čuti tijekom snimanja ove serije, a što će i gledatelji imati prilike vidjeti, to je naprosto činjenica, jer ne bi bilo Hrvatske bez Hrvatske vojske, a ne bi bilo onakve pobjedničke Hrvatske vojske bez ministra Gojka Šuška, kojem je, čisto da podsjetim, govor na sprovodu držao američki ministar obrane Wiliam Perry, i to ne kurtoazno ili slučajno, nego kao njegov veliki i iskreni prijatelj koji je o Šušku govorio u superlativima, isto kao i general Wesley Clark kojeg sam intervjuirao u Americi.
Koja je po vašem mišljenju najveća vrijednost DIPLOMATSKE OLUJE, koju poruku šaljete mlađim generacijama?
Najveća vrijednost svake priče, općenito svakog projekta su ljudi. Zaista mislim da ovakvu skupinu prvorazrednih sugovornika više nitko nikada neće uspjeti okupiti na jednom mjestu i snimiti te onda simbiozom vanserijskog talenta i sposobnosti autorskog tima to sve objediniti u vrhunski proizvod kao što je 8 epizoda DIPLOMATSKE OLUJE. Sto posto sam siguran da prije nas to nikome nikada nije uspjelo poći za rukom, a još sam više siguran da neće ni nakon nas u tome uspjeti, a zasluga za to prije svega ide Mati Graniću koji je samnom i mojim ocem Igorom živio ovaj projekt i serijal svaki dan posljednje dvije godine itekako svjestan onoga što su i njemu i nama mnogi rekli nakon ogledane prve epizode – da je ovo serijal koji će gledati generacije i na kojem te od kojeg će se obrazovati i godinama nakon što nas više ne bude. Z generacija i svaka druga ili neka nova koja će doći nakon nje su konačno dobili sublimiranu audiovizualnu povijest svoje Domovine na jednom mjestu gdje u malo manje od 8 sati mogu na izrazito zanimljiv i dinamičan način vidjeti kako su se njihovi preci i sugrađani izborili za državu čije demokratske blagodati oni danas uživaju. Cilj serijala bio je dati presjek razvoja hrvatske diplomacije kao jednog od ključnih čimbenika koji je u značajnoj mjeri pomogao u stvaranju neovisne i demokratske Republike Hrvatske koja je danas, trideset godina nakon proglašenja neovisnosti i razdruživanja sa SFRJ, punopravna članica NATO saveza i jedna od članica Europske Unije koja je pretprošle godine prvi put presjedala Vijećem EU i na taj način zaokružila stoljetni san naših predaka o postajanju dijelom Europe čiji smo dio oduvijek bili i kojoj smo po mentalitetu odavno pripadali.
Jedan ste od vodećih producenata u domaćoj audiovizualnoj industriji, pored aktualne DIPLOMATSKE OLUJE autor ste i hvaljenog HRT-ovog serijala VELIKANI HRVATSKOG GLUMIŠTA kojeg je publika odlično prihvatila, a prošle godine ste producirali i igrani film THE CONVERSATION Dominika Sedlara o razgovoru izmerđu Tita i Stepinca, bude li vam nekad žao što vaši projekti ne dobijaju i sredstva HAVC-a za realizaciju?
Mislim da je javnosti dobro poznato kako je strašno veliki utjecaj na moj život i profesionalnu karijeru imao najveći hrvatski producent i dvostruki Oscarovac Branko Lustig, sa kojim sam se zbližio tijekom studija Produkcije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, kojeg sam završio sa rekordnim brojem ECTS bodova, a gdje je on nekoliko semestara bio predavač. Upravo me Branko naučio jedno od zlatnih pravila Hollywooda, a kojeg se ja držim kao da živim na Beverly Hillsu, a ne na najdražem mi Tuškancu, koje glasi – You’re only as good as your last project…, odnosno dobar si koliko i tvoj zadnji projekt. Naravno da mi je izuzetno zadovoljstvo da su dvije sezone mojih VELIKANA GLUMIŠTA svrstani u najgledanije dokumentarne sadržaje HRT-a, od čega je samo prva sezona reprizirana čak 17 puta, i to je ustvari jedini odgovor zašto sada nakon DIPLOMATSKE OLUJE radim i na realizaciji treće sezone tog serijala te zašto općenito sa HRT-om imam odličnu suradnju, dok sa HAVC-om, točno ste primijetili, baš i ne. Naprosto HRT kao javna ustanova, neovisno o tome tko ju vodi, vazda ima neki set objektivnih kriterija prema kojem se nakon nekog određenog projekta napravi evaluacija njegovog uspjeha, kako kod kritike, tako i kod publike, te stoga ja i MENORAH FILM kojem sam na čelu kad su javni pozivi HRT-a u pitanju jako dobro kotiramo i nerijetko nošeni odličnim uspjehom prethodnog dokumentarnog projekta dobijamo nove sezone ili projekte. Sa HAVC-om nažalost situacija nije takva jer u toj javnoj ustanovi vazda vladaju neki čudni kriteriji razno raznih umjetničkih savjetnika dvojbenih profesionalnih CV-a i upitnih kompetencija koji se biraju po prijedlozima ravnatelja Centra, a koji onda prema samo njima poznatim i jasnim kriterijima selektiraju koji će se projekt financirati, a koji ne. Iako Vam nije posve točna konstatacija da na natječajima HAVC-a baš nikad ne prolazim, jer eto, nekim čudom prošli smo prije godinu dana upravo sa projektom DIPLOMATSKE OLUJE, doduše sa najmanjim iznosom odobrenih sredstava od svih filmova u navedenoj kategoriji, imate pravo kad kažete da na HAVC-u filmovi koje ja kao producent prijavljujem naprosto ne mogu dobiti sredstva. Kad ne bi istovremeno prijavljivao filmove jednog Jakova Sedlara i jednog Lordana Zafranovića, čovjek bi mogao pomisliti da je problem u ideološkom predznaku filmova koje prijavljujem i autora sa kojima surađujem, ali pošto sam ja kao producent u kategoriji koja je najvažnija, a to je ona proizvodnje dugometražnih igranih filmova, išao i sa Sedlarom i sa Zafranovićem i sa mojim mentorom sa Akademije Arsenom Ostojićem i sa pokojnim Željkom Senečićem, i sa niti jednim od njih nikad nisam dobio ni lipe, ne mogu se oteti dojmu da je nešto trulo u tom i takvom sustavu odlučivanja jer volio bi da mi netko obrazloži kako je moguće da jedan bivši novinar i filmski kritičar može dobiti i dokumentarni i kratki i dugometražni igrani film na javnim pozivima HAVC-a, dok dokazane veličine kao što su Jakov Sedlar, Arsen Ostojić ili Lordan Zafranović ne mogu. Apsurd postaje tim veći kad se kao nekakav cilj svih onih koji se prijavljuju na HAVC-ove natječaje spominju konkurencije na dva najveća filmska festivala na svijetu – onom u Cannesu i onom u Veneciji, a znate tko je zadnji hrvatski redatelj čiji su filmovi bili na ta dva festivala u službenoj konkurenciji za Zlatnu Palmu, odnosno Zlatnog lava? Upravo taj isti Zafranović ’79. u Cannesu i ’81. u Veneciji, a koji već 15 godina, koliko ima od osnivanja Hrvatskog audiovizualnog centra, ne može dobiti jednu jedinu lipu za produkciju svog dugometražnog igranog filma. Da nije tužno bilo bi smiješno, no ovako je samo tragično, što brojke o gledanosti filmova koje HAVC sufinancira i potvrđuju, sa čime bi ovu temu i zaključio.
