Nakon stjecanja iskustva i rada u pravnoj profesiji, gospođa Lekaj Prljaskaj karijeru je posvetila intenziviranju odnosa i suradnje između Hrvata i Albanaca, a u kojoj mjeri joj je isto pošlo za rukom svjedoči i činjenica što već treći put zaredom u Hrvatskom saboru predstavlja albansku i ostale četiri nacionalne manjine. U slobodno vrijeme, zastupnica se posvećuje humanitarnom radu te promicanju albanskog jezika i kulture.
Razgovor je vođen povodom novog vala neprimjerenih izjava predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, kao i odjeka u Prištini nedavno održanog Hrvatsko–kosovskog gospodarskog foruma. Zastupnicu smo upitali i o zadovoljstvu statusom i integracijom u hrvatsko društvo pripadnika nacionalnih manjina koje predstavlja te o perspektivi približavanja Kosova euroatlantskim integracijama.
Jeste li ostali zatečeni izjavom predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da je Kosovo ”oteto” Srbiji? Kakve su reakcije javnosti i kosovskih predstavnika te hoćete li i vi osobno reagirati na izrečeno?
Prvo se želim zahvaliti na ovom intervjuu. Što se tiče izjave predsjednika Hrvatske Milanovića da je Kosovo oteto Srbiji, oosbno sam jako zatečena, a također i Albanci iz Kosova i to Albanci koji žive na Kosovu i u dijaspori. Javnost kosova jako je iznenađena i zatečena jer znaju da im je Hrvatska prijateljska država koja im je desetljećima bila prozor prema Zapadu i ono što nisu mogli ostvariti na Kosovu radi srpskog režima – uspjeli su preko Hrvatske. To sam i izložila u svom slobodnom govoru u Saboru, ali moram navesti da kosovski predstavnici koliko god da su zatečeni, opet ne zaboravljaju na stoljetnu prijateljsku povezanost sa Hrvatskom i nisu reagirali negativnim tonom, već smatraju da je to nepromišljena izjava predsjednika u tom momentu.
Kao zastupnica koja zastupa i albansku manjinu pozvala sam predsjednika Milanovića da se ispriča i da povuče izjavu, ali do danas nitko iz njegovog ureda se nije izjasnio nego imam osjećaj da su pustili da sve ode u zaborav. U nekim krugovima su pokušali iminimizirati izjavu.
Pogađala li vas dovođenje u isti kontekst ostvarivanje nezavisnosti Kosova i ruske aneksije Krima?
Što se tiče neovisnosti Kosova i ruske aneksije Krima ne može se dovesti u isti kontekst. Povijesno gledajući Kosovo je aneksirano i pripojeno Srbiji za vrijeme balkanskih ratova, a nakon Drugog svjetskog rata Kosovo je ostalo u sklopu Jugoslavije što sam i naglasila u svom priopćenju da je prema Ustavu SFRJ-a iz 1974. godine tadašnja pokrajina Kosovo nije bila samo sastavni dio Srbije, već i konstitutivan element Federacije. Te ovlasti su Kosovu nasilno oduzete i ukinuta mu je autonomija pod pritiskom Slobodana Miloševića. Samovlasno Kosovo bilo je degradirano na upravnu jedinicu u kojoj se provodio policijski režim i masovni porgon većinskog stanovništva. Ja primejrice pripadam generaciji koja je srednju školu završila u školi i nakon toga su nas doslovno izbacili na cestu i naša djeca su učila po privatnim kućama. Radi toga sam došla studirati u Hrvatsku jer nisam mogla studirati u Prištini radi novonastale političke situacije.
Mogu li slične izjave narušiti dobre i prijateljske odnose Kosova i Hrvatske?
Moram naglasiti da slične izjave ne mogu narušiti prijateljske odnose Kosova i Hrvatske jer desetljećima gradimo i odnose kako na političkom, tako i kulturnom nivou. I opet se moram vratiti na moj slobodni govor gdje sam naglasila da je Hrvatska za Albance s Kosova uvijek bila jedno utočište, a odnosi dobivaju poseban zamah šezdesetih godina prošlog stoljeća kada Albanci s Kosova počinju u većem broju doseljavati u Hrvatsku i to dijelom iz gospodarskih, a dijelom i iz političkih razloga. Oni su u Hrvatskoj tražili svoje mjesto pod suncem, bolje plaćene poslove, ali i nove životne puteve i perspektive. Naime, Hrvatska je mnogim Albancima, naročito u periodu druge Jugoslavije, bila prozor prema zapadnom svijetu, ali im je i otvorila nove društvene horizonte jer su se mnogi od njih školovali na sveučilišnim institucijama u Hrvatskoj i ovdje gradili svoje profesionalne i akademske karijere.
Koji su zaključci prvog hrvatsko-kosovskog gospodarskog foruma nedavno održanog u Prištini?
Zaključci prvog Hrvatsko–kosovskog gospodarskog foruma održanog u Prištini su odjeknuli pozitivno jer nakon Domovinskog rata i rata na Kosovu došlo je do vakuma što se tiče gospodarske suradnje između Kosova i Hrvatske. I po prvi puta smo posjetili Kosovo sa 53 gospodarstvenika iz Hrvatske u društvu ministra gospodarstva Davora Filipovića, potpredsjednika Sabora gospodina Ante Sanadera, tri saborska zastupnika, predstavnika HGK i tri državna tajnika.
Oduševljenje je bilo i sa kosovske strane jer većina hrvatskih tvrtki surađuje sa kosovskim tvrtkama preko Srbije. Republika Hrvatska na Kosovu ima posebno mjesto i prepoznatljiva je, ali na žalost do danas nitko nije ništa poduzeo da se u gospodarskom apektu dodatno približe te tvrtke. Nažalost na Kosovu nemamo prisutnu Hrvatsku gospodarsku komoru te stoga sada planiramo poduzeti drugi korak da se osnuje business club Hrvatska Kosovo.
Iskoristit ću priliku da se zahvalim Anti Bačiću Baći koji je suorganizator i s kojim smo odradili organizaciju ovog važnog foruma, te veleposlaniku Kosova u RH Martinu Beerishaj koji je u koordinaciji s nama i Ministarstvom vanjskih poslova Republike Kosovo odradio svoji dio organizacije iako smo imali prepreka i skepticizma.
U kojim sve segmentima postoji prostor za daljnji razvoj gospodarske suradnje između spomenutih zemalja?
Postoje brojne mogućnosti unapređenja suradnje posebice na području energetike, cestogradnje, građevinarstva, informacijskih tehnologija i telekomunikacija. S ovog foruma je odaslana snažna poruka da su Hrvatska i Kosovo spremni intenzivirati međusobnu gospodarsku suradnju.
Kako su životom u Hrvatskoj zadovoljni pripadnici albanske nacionalne manjine te koje je još korake potrebno poduzeti kako bi ostvarili još bolji položaj u hrvatskom društvu?
U Hrvatskoj živi veliki broj Albanaca s Kosova, Sjeverne Makedonije i jedan manji broj iz Albanije. Albanci koji žive u Hrvatskoj pretežno su poduzetnici i obrtnici i kroz svoje udruge nastoje očuvati svoju tradiciju, kulturu i jezik te ujedno i svoj identitet. Već druga i treća generacija Albanaca rođenih u Hrvatskoj idu i korak dalje tj. školuju se i žele biti dio hrvatskog društva u svim segmentima – od zaposlenja u državnim i lokalnim institucijama do usavršavanja na sveučilištima. Kroz integraciju u društvu, koja je primjetna iz dana u dan, postoji opasnost asimilacije mlade generacije i radi toga uvijek nastojimo kroz naše udruge uključiti mlade i očuvati naš identitet.
Jeste li upoznati s podatkom koliko je radne snage s Kosova stiglo u Hrvatsku u protekloj godini te kojim se poslovima pretežito bave?
Zadnjih sedam godina Hrvatska ima problem sa radnom snagom i sada uvoze radnu snagu i iz trećih država, među kojima je i Kosovo, Sjeverna Makedonija i Albanija. Prema zadnjim podacima MUP-a evidentirano je cca 9.000 radnika, paralelno s tim iz gore spomenutih država ima ulagača i izvođača radova koji ulažu i izvode radove u Hrvatskoj.
Jeste li optimistični po pitanju prihvaćanja kandidature Kosova za punopravnim članstvom u Vijeću Europe i Europskoj uniji?
Jesam optimistična jer uvijek naglašavam da je Kosovo dio Europe i pripada Europi, ali radi političkih prepiranja uvijek je stavljeno sa strane. Jednu bih povijesnu činjenicu u tom kontekstu navela – u srednjem vijeku za vrijeme Gjergj Kastriota–Skenderbega protiv Otomanskog carstva Europu su branili u Albaniji. Danas vidim jaku potporu koju je Hrvatska državna politika pružala i pruža Republici Kosovo u procesu njezinog državnog osamostaljenja, ali i u procesu približavanja euroatlantskim integracijama
