INTERVJU dr.sc. Zoran Čogelja: Veseli me uspjeh SPE sekcije Hrvatske

Što prestižna nagrada „2022 SPE Europe Regional Awards Winners“, koja Vam je nedavno uručena, znači za Vas osobno?

Nagrada je dodijeljena u Bukureštu, 17. rujna 2022. pod pokroviteljstvom Regionalne direktorice SPE za Europu, gđe. Laure Ioane Precupanu te u nazočnosti dr. Kamel Ben-Naceur, predsjednika SPE. Da budem iskren, nakon 28 godina rada u naftnoj industriji, doživio sam da dobijem nagradu za životno djelo.

Sam naziv SPE (Society of Petroleum Engineers) sugerira da se radi o udruzi naftnih inženjera iz cijelog svijeta koja trenutno broji 124 833 člana (iz 11 regija), od toga su 66 020 naftni inženjeri koji djeluju u 203 sekcije raspoređene u 134 zemlje te osim njih članstvo čine 58 813 studenta koji djeluju u 417 studenskih sekcija u 117 zemalja. Regija Europa ima 31 sekciju s ukupno 10,56 % članstva (naftnih inženjera) te još 48 studenskih sekcija s ukupno 5,9 % članstva. Hrvatska sekcija SPE je dio Europske regije. Za nagradu me nominirao predsjednik SPE Sekcije Hrvatske prof. dr.sc Vladislav Brkić i to za tehničku disciplinu Procjenu formacije (Formation Evaluation) za 2022. godinu. Za navedenu nagradu u konkurenciji nekoliko nominacija predsjednika SPE Sekcija Europe, osvojio sam nagradu za područje Procjene formacije za 2022. godinu.

Iako udruga SPE djeluje na volonterskoj bazi, pruža nam se mogućnost stjecanja širokog spektra znanja, kroz predavanja, časopis (JPT-JOURNAL OD PETROLEUM TECHNOLOGY), baze znanja stručnih i znanstvenih radova, edukacijski program za studente i profesore, znanstvene i stručne konferencije, kao i mogućnost razmjene zanimljivih informacija s kolegama iz cijelog svijeta kroz razne webinare na gotovo dnevnoj bazi.

SPE nam je, osim nagrade, ponudio i edukaciju, tako sam nedavno u Bukureštu nazočio prezentaciji vizije u 35 slideova predsjednika SPE dr. Kamel Ben-Naceura o tome što nas očekuje kao naftne inženjere, što očekuje svijet, koja je tranzicija između ugljikovodika u obnovljive izvore energije i kako odoljeti izazovima. Bilo je zanimljivo pogledati prezentaciju jer obuhvaća cijeli svijet, a predsjednik SPE-a ima veoma dobru sliku svijeta i usmjerenje kako iskoristi ljudski potencijal i koja je sva znanja potrebno upotrijebiti da se ovo prijelazno razdoblje – iz fosilnog – pretvori u neki drugi oblik energije. Moram napomenuti da u primarnu energiju spadaju nafta, plin, nuklearna energija i obnovljivi izvori, a čista električna energija je sekundarna energija.

U Zagrebu postoji fakultet za stjecanje takvih znanja, Rudarsko-geološko-naftni, kojeg sam i sam završio 1993. g. Iduće godine sam se zaposlio te od inženjera postao specijalist, ekspert te sada kao rukovodni kadar, direktor Podzemlja. Bitno je naglasiti da sam 2011. doktorirao na naftnom rudarstvu koje spada u disciplinu tehničkih znanosti.

Čime se konkretno bavi vaša organizacijska jedinica Podzemlje u Ini, kojom rukovodite?

Sama disciplina Procjena formacije je dio Podzemlja. Podzemlje podrazumijeva  multidisciplinarni tim s međusobno interaktivnim disciplinama: procjena formacije, geofizika, geologija i numeričke simulacije u svrhu izrade geološko-numeričkih studija i elaborata rezervi. Naziv Procjena formacije obuhvaća više sub-disciplina mjerenja i njihovih interpretacija, a to su: konvencionalna karotažna mjerenja, geološko praćenje, petrofizika, geomehanika, karotažna mjerenja magnetske rezonance, slikovni prikaz stijenke kanal bušotine, mjerenja integriteta kolone zaštitnih cijevi, proizvodna mjerenja u zacijevljenom kanalu bušotine, određivanje preostalog zasićenja ugljikovodicima u ležišnoj stijeni zacijevljenog kanala bušotine. Navedena mjerenja se provode u zacijevljenom i nezacijevljenom kanalu bušotine. Sve navedene sub-discipline služe nam u svrhu procijene ležišne stijene koja se može nalaziti u zemlji na par stotina metara do nekoliko tisuća metara dubine, na kopnu i na moru. Procjenjujemo određene ležišne parametre šupljikavost ležišne stijene, zasićenja ugljikovodicima, njihove međusobne kontakte, ukupnu debljinu iz koje možemo očekivati fluid u kanalu bušotine. Osim navedenih ležišnih parametra moramo se brinuti i o sigurnosti bušotine, stoga je jako važno znanje o integritetu kolone zaštitnih cijevi, veza između površine i ležišne stijene nikad se ne smije dovesti u pitanje.

Kakva je iskoristivost geotermalnih elektrana?

Sudjelovao sam i u provođenju takvih ispitivanja, koristeći proizvodna karotažna mjerenja u zacijevljenom kanalu bušotine, ali moj primarni fokus nije geoterma, kod koje postoje dva osnovna cilja, a ta su da se postigne optimalna temperaturu, minimalna negdje oko 130 do 180 ⁰C, a može i više, što je veća temperatura izlaznog fluida potrebna je manja količina. Na primjer, fluid izlazi na površini s tlakom od 26 bara na ušću bušotine, s temperaturom oko 165 ⁰C i količinama od 16 000 m³/dan. Kapacitet takve geotermalne elektrane može proizvesti ukupno oko 10 MW električne energije. Mora se obratiti pozornost na to da ogromne količine moramo ponovno zbrinuti u rezervoar jer se radi o uravnoteženju (Material Balance-u). Sigurno će u Hrvatskoj biti potencijalnih investitora, osim postojećih, gdje je već u radu jedna geotermalna elektrana, jer se zna da je u Dravskom bazenu geotermalni gradijent iznad 5 ⁰C/100 m na nekim lokacijama.

Kakvim ocjenjujete potencijal Hrvatske za proizvodnjom energije?

Iz Panonskog dijela Hrvatske od 1963. godine do sada je proizvedeno oko 200 x10⁶  TOE (tona ekvivalenta nafte). Iako je sad  puno veća proizvodnja plina u odnosu na naftu, svi navedeni podaci su relevantni i mogu se vidjeti u godišnjem izvješću Instituta Hrvoje Požar.

Svoj sam životni vijek usmjerio prema struci, kolege u svijetu me cijene i drago mi ja da Hrvatskoj mogu pomoći da budemo energetski sigurni – što znači da moramo imati vlastitu proizvodnju, moramo osigurati vlastiti transport kakav je u sustavu Plinacra i Janfa. Moramo osigurati  distribuciju do kućanstava, sad imamo veći broj manjih distributera koji ne mogu osigurati distribuciju uz sadašnje cijene, a u odnosu na prošlu godinu cijena je porasla 10 puta! Važno je imati i kvalitetan tim koji se bavi prodajom i marketingom. Zadnja, ali ne i manje bitna stvar je da moramo imati skladišta energije – da li plina ili vodika, u slučaju da u određenim trenucima imamo manjak određenog energenta, možemo iskoristiti skladištene viškove – nešto slično kao reverzibilna hidrocentrala.

Gdje spomenuta skladišta, odnosno plinovode možemo graditi?

Prvo skladište za struju od 50 megavata u privatnom vlasništvu je otvoreno prije mjesec dana u Šibeniku. Za plin imamo podzemno skladište Okoli (maksimalni radni volumen skladišta 438 x10⁶ m³) i buduće skladište vršne potrošnje plina Grubišno polje. Imam izgrađeni LNG terminal na Krku s mogućnošću povećanja kapaciteta nakon što se izgradi dodatni plinovod Zlobin -Bosiljevo (investicija 180 x10⁶ eura trajat će 2-3 godine) zatim investicija u Jonsko-jadranski plinovod (600 x10⁶ eura). Potencijala sigurno ima no to sve košta – energija nije jeftina i ne može biti socijalnog tipa, njome je potrebno mudro upravljati kako bi bila profitabilna, ali i svima dostupna.

Koji je način financiranja istih najoptimalniji?

Nova strategija svijeta ide prema tome da se cjelokupne emisije CO₂ zbrine do 2050. godine. Kako to postići, sadašnju cijenu za proizvedenu tonu CO₂ morate platiti ili ćete biti penalizirani  s 80 eura po toni, prije nekih godinu dana ta cijena je bila oko 25 eura po toni. Znači, zbrinjavanje CO2 postaje burzovna roba. Precizno se zna koliko košta proizvodnja jednog megavata iz različitih izvora energije. Mora postojati energetski-mix i to u matrici u kojoj se nalazi cijena energenta, sigurnost, ponuda, potrošnja, dostupnost i dugoročna prognoza klime. Da bi se iz faze istraživanja energenata došlo u fazu proizvodnje morate imati razvojnu fazu i morate poštivati ciklus, ako govorimo o ozbiljnim strateškim projektima, država je zadužena da kroz zakonodavni okvir otvori prostor ulaganjima u energiju i omogući da ona bude svima dostupna. Ozbiljni primjeri toga su ulaganja od strane stranog ili domaćeg kapitala i tu vidim svijetlu budućnost.

Kakva je daljnja perspektiva u sektoru energetike u pogledu ratnog sukoba između Rusije i Ukrajine kojem se kraj još uvijek ne nadzire?

Gledajući iz grafova koje smo imali priliku vidjeti u Bukureštu mogu konstatirati da je cijena plina skočila i do 10 puta i ne vidim da se situacija promijenila, niti da je došlo do smanjenja potražnje plina. Anorganski rast cijene traži neke druge rezultate, ali ona upozorava kada cijena energije naraste ona utječe na GDP i inflaciju, stoga trebamo biti oprezni, ali zato postoje stručnjaci koji na dnevnoj bazi promatraju šta se događa s cijenom i volio bih da Hrvatska postane energetski hub za srednju Europu, i za naftu i za plin i za struju i da imamo vjerodostojniju cijenu. Tvrdim da mi to imamo, pogotovo za sirovu naftu i njene derivate, jer imamo najduži morski put, a najkraći kopneni – za to je sposoban naš Janaf u pretežitom vlasništvu države, a imamo i Plinacro koji se bavi transportom plina. Navedeni transportni sustavi dostatni su da budemo žila kucavica jugoistoka Europe.