U jeku nikad većeg broja rasprava i davanja prijedloga na koji bi najoptimalniji, a ujedno i najpravedniji način Hrvatski sabor trebao uskladiti Zakon o izbornim jedinicama s ustavnim normama – čemu se rezolutno i nedvosmisleno pridružio i aktualni predsjednik Ustavnog suda, Miroslav Šeparović. uz opasku da bi naredni parlamentarni izbori ukoliko do nužnih zakonskih izmjena ne dođe mogli bi biti poništeni ili čak zabranjeni, dokazani uspješni manager s velikim ugledom u poslovnoj i društvenoj zajednici, Damir Vanđelić, u javnosti nerijetko percipiran i kao ”tiha patnja” vodećih političara HDZ-a koji su mu u datim oklonostima bili spremni povjeriti najveće i najodgovornije dužnosti u RH, pokrenuo je, prema mišljenju reprezentativnog broja građana ispitanih anketnim istraživanjem udruge ZRIN kojom predvodi – ništa manje važnu i korisnu polemiku o eventualnom uvođenju elektroničkog načina glasanja.
Postiže li se time veća izlaznost birača, transparentniji i financijski isplativiji model izbornog sustava od dosadašnjeg – provjerite u nastavku razgovora u kojem smo Vanđelića također upitali nudi li i konkretna rješenja za probleme na koje često ukazuje te hoće li udruga ZRIN nastaviti s u Hrvatskoj dosad rijetko viđenom praksom da se nedugo osnovana udruga formiranjem svojih politika prvenstveno vodi uvažavanjem mišljenja građana.
Koji su rezultati provedenog istraživanja od strane udruge ZRIN vezano uz stavove građana o uvođenju sustava e-glasovanja u Hrvatskoj koje ste netom predstavili?
Sedamnaest članova ZRIN – znanstveno razvojne inicijative je radilo na tom istraživanju nekoliko mjeseci, a Biljana Cerin, Valentina Pavlović-Vinogradac i Antonio Priščan su to i javno prezentirali. Istraživanje je opsežno, provedeno na reprezentativnom uzorku sa 50 pitanja, a neki od najvažnijih zaključaka su da čak 70% građana želi digitalizaciju izbora i da čak dvije trećine njih drži kako je uvođenje e-glasovanja moguće bez većih prepreka.
74% naših ispitanika smatra da će se povećati izlaznost na izbore, a sada je, primjerice, izlaznost mizernih 35% naspram 80% u Njemačkoj. 56% građana misli da će biti pošteniji od klasičnog, dosadašnjeg, pristupa, kao i da bi ovakav sustav glasovanja povećao stupanj demokracije u Hrvatskoj. U konačnici, kroz ovakav sustav postigle bi se i značajne uštede kod provođenja ispita, a ni zakonodavno nije potrebno puno posla da bi se prilagodili na ovaj sustav. Naravno, za to je potrebna volja onih koji su na vlasti, a vrijeme će pokazati hoće li je biti.
Kakva su iskustva drugih država koje primjenjuju sličan model glasovanja?
Elektroničko glasanje je omogućeno u Belgiji od 1999., Brazilu od 1996., Indiji od 2004., a i Bugarskoj od 2021.
Troškovi izbora su smanjeni, neizvjesnost izbora nakon zatvaranja izbornih mjesta je manja, a izlaznost je u najmanju ruku prestala padati. U Estoniji 44% građana glasa elektronički i tamo se pokazalo da je dostupnost e-glasovanja zaustavila pad izlaznosti na izbore, posebice kod mlađih generacija.
Koji su potencijalni rizici od uvođenja spomenutog modela te vjerujete li da bi ih bili u stanju uspješno otkloniti?
Hrvatska je kod popisa stanovništva imala 1.157.000 građana koji su to obavili elektronički. Hrvati su, po Microsoft istraživanju, čak 28% iznad prosječni u digitalnim kompetencijama u EU. Dakle, već postoji dokazana sposobnost na prihvaćanje tehnologije.
Drugi rizici poput mogućnosti prevare su manji, a i građani su iskazali mišljenje, sa 55% glasova, da bi elektronički izbori bili pošteniji.
Tehnološki rizik je, naravno, veći, ali za sve elemente postoji zaštita, smatraju naši stručnjaci iz ZRIN-a.
Iz kojeg razloga smatrate da dosadašnje hrvatske vladajuće strukture nisu uvele sustav e-glasovanja?
Građani su to jasno istaknuli: nema političke volje, a i nema dogovora između političkih stranaka. To je očekivano kada je očito da današnjim strankama na vlasti to zapravo odgovara, jednako kao i niska izlaznost gdje 2/3 građana ne izlazi na izbore. Svaki izborni ciklus je sve manja izlaznost na izbore, ali ne vidim da vlast ili oporba predlažu načine kako ih riješiti.
Koje su sve prednosti primjene sustava e-glasovanja te kakva je analiza troškovne strane u odnosu na dosadašnji model provođenja izbora u Hrvatskoj?
U grubo, elektroničko glasanje je 10-tak puta jeftinije. Već u prijedlogu hibridne primjene gdje imamo 30-40% elektroničkih glasova, a manje izbornih mjesta ćemo uštedjeti 30-50 milijuna kuna po jednim izborima. To je iznos za izgradnju jedne škole za svaki ciklus izbora, uz očekivane efekte veće izlaznosti i poštenijih izbora.
Koji je vaš končani prijedlog uvođenja navedenog sustava nakon svih provedenih analiza te hoćete li ga i službenim putem pokušati prezentirati vladajućima kako bi isti primjenili?
Plan je predstaviti analizu i prijedlog elektroničkog glasanja Ministarstvu uprave. ZRIN-ova radna grupa je složna oko postupnog, faznog uvođenja uz korištenje postojeće infrastrukture, edukacijsku kampanju i uspostavu nadzornih sustava.
Prvo hibridno, tako da se omogući i elektronički i klasični model, a kod sljedećih izbora i klasični model biva zamijenjen elektroničkim glasovanjem na izbornom mjestu putem odgovarajućih uređaja – glasačkih elektroničkih kioska.
Hoćete li nastaviti sa dosadašnjom praksom djelovanja udruge ZRIN time što osluškujete mišljenje građana putem sličnih istraživanja te koliko vam znači pozitivan feedback s njihove strane na prijedloge koje im nudite?
Da, tek smo počeli. Ne samo da osluškujemo građane, sami uočavamo probleme, analiziramo, dokumentiramo i nudimo rješenja. Sjetite se da smo u srpnju analizirali zadnjih 5-6 godina rezervi plina i upozoravali na rezerve plina i činjenicu da Hrvatska nikad nije sporije punila skladište plina dok su svi drugi punili brže.
Nakon prvih tema energetike, pa sad digitalizacije, 8. prosinca počinje tema borbe protiv korupcije također prezentacijom analize i panelom, jer korupcija je, nažalost, nešto gdje smo viceprvaci Europe i to nam ubija budućnost.
Velik broj ljudi, preko 6.000 njih, direktno prati naš rad i broj stalno raste, podrška je velika kao i interes za naše analize i prijedloge. Predstoji nam terenski rad kroz predavanja po cijeloj Hrvatskoj. Čak i ako vlast ne podrži naše prijedloge, barem se otvara javna rasprava o njima, što je bitno.
