HRVATSKA KAO ZLOČESTO DIJETE EUROPSKE UNIJE: Opomene, packe, uskoro klečanje na kukuruzu u kutu

Hrvatska je zločesto dijete, enfant terrible Europske unije. Ocjena Europskog semestra poražavajuća je, Hrvatska je u najgoroj skupini. Stalno nam negdje naši nositelji vlasti ponavljaju poput papagaja ”Hrvatska nije Grčka”, a to je postalo s vremenom poput kakve rugalice. Dok je Grčka u ozbiljnim pregovorima s Europskom komisijom, ma koliko teškim, o reformama koje će […]

Hrvatska je zločesto dijete, enfant terrible Europske unije. Ocjena Europskog semestra poražavajuća je, Hrvatska je u najgoroj skupini. Stalno nam negdje naši nositelji vlasti ponavljaju poput papagaja ”Hrvatska nije Grčka”, a to je postalo s vremenom poput kakve rugalice. Dok je Grčka u ozbiljnim pregovorima s Europskom komisijom, ma koliko teškim, o reformama koje će napraviti – a bez rigorozne štednje koja uništava sve pred sobom – i dobiti pomoć pod drugim uvjetima, Hrvatska može dobivati samo packe i zabrane. Više nas nitko ozbiljno ne shvaća. U godinu i pol dana članstva prijeđen je put od potencijalnog iznenađenja do velikog razočaranja Hrvatskom.

Komisija je objavila da su se makroekonomski rizici u Hrvatskoj značajno povećali te najavila da zbog toga planira uvesti od svibnja još strožiji ekonomski nadzor, osim nadzora prekomjernog deficita proračuna koji traje i dalje.

Hrvatska je jedna od šesnaest zemalja članica, za koje je Komisija u studenome lani zaključila, da je potrebna dubinska analiza makroekonomske situacije. Ta analiza je pokazala da Hrvatska i dalje ima prekomjerne makroekonomske neravnoteže koje traže odlučnu političku akciju i specifični monitoring.Neravnoteže se utvrđuju temeljem pokazatelja kojima EK mjeri “unutarnju i vanjsku konkurentnost” zemalja EU-a. Obuhvaćaju, između ostalog, višak odnosno manjak u bilanci plaćanja, stanje međunarodnih ulaganja, udio u svjetskom izvoznom tržištu te dug privatnog sektora i opće države.

Drugim riječima, ništa ne možemo sami, a u tom slučaju je nevažno, nećemo ili ne znamo učiniti. Isti je učinak, ništa se nije dogodilo. Reforme čak nisu slovo na papiru nego otrcana fraza koja se svako malo vrati u javni prostor kao obmana. Toliko je ponosna ova Vlada oprostom dugova građanima, kao i rješenjem kredita u švicarskim francima, radeći u izbornoj godini sve samo i jedino za konačni rezultat izbora, a takvim površnim i neutemeljenim odlukama uništava društvo ubirući potporu glasača i generira nove dugove. U Bruxellesu nikoga ne zanima što je ovo izborna godina u Hrvatskoj, samo ostvarenje onoga na što se Hrvatska obvezala i što mora učiniti, jer nije i ne može biti nikakva iznimka od zemalja članica EU niti otok sam za sebe. Što vrijedi za Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju, vrijedi i za baltičke zemlje, Maltu, Cipar i Hrvatsku isto tako.

Ali, nemojmo se zavaravati nikada, zemlja u kojoj ne može funkcionirati kohabitacija vlasti, nego rat njenih nositelja, ne može držati svoje gospodarstvo i ekonomiju kako to čine uređene države. Tako se čini potpunom utopijom, da bi Hrvatska mogla biti 18 mjeseci bez vlade kao što je to prije nekoliko godina bila Belgija – za koju su u Hrvatskoj tvrdili da će se raspasti – jer niti ono što se smatra dijelom političkog života kod nas ne funkcionira. Svima će Hrvatska dijeliti lekcije, a ništa neće napraviti. Oduvijek je bila prevladavajuća osobina ”mi smo najbolji” – zna se da sama hvala niš’ ne valja – a ne rezultati rada. Kako od ulaska u EU ni statistika nije više ono što je bila, brojke su kako to inače biva, hladno jasne i neumoljive. One kažu da je jedino Hrvatska, s famoznim blagim znacima izlaska iz krize, u minusu od svih članica EU. A, dobro je poznato, da su svaka stvar i sistem, jaki onoliko koliko je jaka njihova najslabija karika.

POPULARNE KATEGORIJE