Hrvatska se danas, godinu dana od svečanog pristupanja EU, čini manje europskom nego prije. Gotovo kao da se ništa dogodilo i nije. Priključenje Europi, situaciju bogatu dobrim potencijalima, Vlada uopće nije znala iskoristiti. Nije iskoristila ni početni optimizam pa je on splasnuo brzinom koja je dala naslutiti da ga nije ni bilo. Novostečeni status europske zemlje nije se ni pokušao pretvoriti u ekonomski i politički iskorak.
Hrvatska se danas, godinu dana od svečanog pristupanja EU, čini manje europskom nego prije. Gotovo kao da se ništa dogodilo i nije. Priključenje Europi, situaciju bogatu dobrim potencijalima, Vlada uopće nije znala iskoristiti. Nije iskoristila ni početni optimizam pa je on splasnuo brzinom koja je dala naslutiti da ga nije ni bilo. Novostečeni status europske zemlje nije se ni pokušao pretvoriti u ekonomski i politički iskorak. Potvrđena su predviđanja rejting agencija da se neće uspjeti kapitalizirati ulazak u EU, što se ni jednoj od članica još nije dogodilo. Posve suprotno, čim se našla u novom klubu, Hrvatska je počela raditi probleme. Pokazala se infantilnom, inatljivom i nevjerodostojnom.
Prošireno tržište i pad barijera poput carina, čini se, nisu posebno utjecali na neki unutarnji pokret. Promjena percepcije stanovnika EU-a u pozitivnom smislu – sad kad smo članica primjećujemo povećan interes za proizvodima i uslugama iz Hrvatske – ni to nije donijelo neki osobiti pomak. To što smo turistički zanimljiva i privlačna zemlja i nije nešto novo, Hrvatska je takva bila i prije članstva u EU. Jedino sasvim sigurno je, da je sam čin primanja u članstvo doživljen dramatično i epski, bez osobita promišljanja što nas čeka. Onaj pravi rad. I mnogo, mnogo posla, prije svega s nama samima.
Mnogi slučajno odabrani sugovornici danas, na pitanje kako je Hrvatskoj nakon godinu dana članstva i što je dobila time, kažu ništa, samo smo izgubili. To je stranputica. Pogrešno. Dočekali su nas u Bruxellesu i Strasbourgu vrlo srdačno i velikom dobrodošlicom, što se moglo dobro osjetiti i prije 1. srpnja 2013. no to ne znači nipošto da će nam istog trenutka postati život bajka. Nije ni Bruxelles ni Strasbourg – od ovih izbora eu parlament ima sasvim druge, veće, ovlasti i ingerencije – oltar na koji kad se prinese žrtva, Bogovi s Olimpa uslišaju sve želje. Doduše, Hrvatska je postala zemljom članicom EU usred najdublje i najobuhvatnije krize, u trenutku kakav nije bio nikad prije, a ostalo je sama zakuhala još od dana prije ulaska u EU. Pri tome je gubitak vremena neprocjenjivo štetan za sve, osim dakako za političku elitu koja ima toliko opravdanja i izlika da ih ni najmaštovitiji čovjek ne bi mogao izmisliti.
Sad imamo mogućnost korištenja mnogo većih iznosa EU fondova za razvoj, a to je pak, posebna i prilično komplicirana priča o Hrvatskoj. Strukturni i kohezijski fondovi ali i Fond solidarnosti u slučaju katastrofa, predstavljaju izniman financijski potencijal te je vrlo važno dobro iskoristiti ta sredstva za ulaganja upravo u one projekte koji će dugoročno biti najisplativiji. No, na Hrvatskoj je, kao i svim zemljama članicama, da izradi jedan sveobuhvatni strateški okvir unutar kojeg se moraju uklopiti svi projekti kako bi se postigao najbolji učinak za zemlju u cjelini. To je veliki izazov za hrvatsku administraciju, kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj razini, kao i za sve druge čimbenike u društvu. Za svaki projekt treba imati dobru i temeljitu pripremu i mnogo znanja. Pokazalo se da treba pojačati ljudske potencijale ne samo državne administracije nego i lokalne uprave i samouprave, kao i cijelog gospodarskog sektora. No taj trud se itekako isplati, a to je pokazalo iskustvo brojnih država članica EU.
Možda je pasivnost dijelom i rezultat razmišljanja da je, u doba recesije, važno ‘ostati na površini’, a tek onda razmišljati o tomu u kojem smjeru zaplivati. Šestu godinu je Hrvatska u recesiji, europske zemlje, čak i one koje su bile u najgorem stanju, izvukle su se i oporavile, tako da čekanje zasigurno nije pravo rješenje. Šteta što su mnogi neinformirani i ne razumiju da EU fondovi mnogima zaista mogu biti ona slamka spasa koja će omogućiti daljnji razvoj i osigurati opstanak na iznimno konkurentnom europskom tržištu.
