Šta ste htjeli postići održavanjem referenduma s obzirom da se mjere Stožera već izvjesno vrijeme ne provode?
Prije svega smo željeli osnažiti Ustav Republike Hrvatske iz razloga što naša referendumska inicijativa nije bila samo vezana uz rješavanje postojeće situacije već je bila usmjerena i prema budućnosti i novim potencijalnim pandemijama ili sličnim bolestima. Nismo se više nikada htjeli dovesti u situaciju da nam o osnovnim pravima i slobodama odlučuje tim od troje ljudi (‘Stožer’) koje predstavlja čisto parapolitičko tijelo kojim upravlja visoka politika, odnosno Andrej Plenković. Na isti način on upravlja i Ustavnim sudom koji je politički sud formiran na razini dogovora najvećih političkih stranaka, HDZ-a i SDP-a. Kada bi se u kontekstu prvog referendumskog pitanja dodala riječ ‘pandemija’ u članak 17. Ustava Republike Hrvatske, tada o osnovnim pravima i slobodama više ne bi odlučivao Stožer, već Hrvatski Sabor dvotrećinskom većinom, koji je kao najviše predstavničko tijelo, branik demokracije. Diljem Europske unije smo imali prilike vidjeti kako su građani izlazili i protestirali na ulicama Bruxellesa, Amsterdama i ostalih velikih prijestolnica – što smo htjeli zapravo izbjeći u Zagrebu i diljem Hrvatske. Vidjeli smo što se u Sloveniji događalo i u tom smislu vjerujemo da je dvotrećinska većina u Saboru najbolji model odlučivanja u demokraciji, pogotovo kada ga se usporedi s većinskim odlučivanjem koje je pod patronatom vladajućih ili s odlučivanjem na ulici, jer na ulici opet netko mora donositi odluke. S riječi ‘pandemija’ u članku 17 Ustava Republike Hrvatske, Stožer više ne bi mogao donositi odluke s kojima su se primjerice zatvarali kafići i teretane, dok su veliki trgovački lanci istovremeno nesmetano radili i zarađivali. Glavna ideja je bila da se spriječe takve anomalije.
Općenito smo željeli da građani sami odluče kako žele prolaziti kroz pandemiju. U drugom referendumskom pitanju išlo se u smjeru ograničavanja Stožera koji bi uvijek postojao u situacijama poplava i u problemima kao što je deratizacija. U takvim situacijama odluke bi donosio ministar zdravstva, ali sva pitanja o slobodama i pravima ljudi – ne bi više nikada donosio Stožer nego Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom. Naravno s ovim referendumskim pitanjem bi se poništile i sve odluke Stožera, uključujući i uvođenje spornih i neučinkovitih COVID potvrda.
Kakve su reakcije ljudi i vaših simpatizera na spomenutu odluku?
Ne reagiraju samo naši simaptizeri, vidimo i prema reakcijama ustavno-pravnih stručnjaka koji nemaju ambiciju postati poslušni i podložni suci Ustavnog suda, da su razočarani padom demokracije iz razloga što je vidljivo da je odluka, kojom je građanima ukraden referendum, donesena pod pritiskom politike. Doslovno su odlukom ponizili i izigrali 400.000 ljudi (usporedbe radi Andrej Plenković despotski vlada Hrvatskom s osvojenih 600.000 glasova na zadnjim parlamentarnim izborima). Ovakva je sramotna odluka, kojom je vladajuća većina ukrala još jedan u nizu referenduma, jasna poruka da jednostavno ne žele slušati svoje građane. Osjećaj razočaranosti da građanima nije omogućeno da se izjasne putem referenduma pomiješano je sa čitavim setom emocija i frustracija naših ljudi koji se bore s inflacijom, energetskim udarom i činjenicom da su im najbliži iselili van Hrvatske. Gotovo svakodnevno svjedočim tome dok mi ljudi prilaze na ulici i tramvaju. Uz to, čeka nas i jako teška jesen – nitko ne zna što slijedi, čak su se ponovno pojavile i određene najave novog vala ‘pandemije’, a što se da naslutiti iz podataka kojim farmaceutske kompanije najavljuju budžete kao i prošle godine, a to ne mogu ostvariti prodajom onkoloških, kardioloških i pulmoloških lijekova nego isključivo s prodajom cjepiva. ‘Tante Ursula’, najavila je da bi cijepila djecu diljem Europske unije. Zbog čega i kakve su to gluposti? Iz takvih poruka stvara se polako predodžba u kojem smjeru idu jesenske političke aktivnosti. Ovaj ukradeni referendum bi se vladajućim mogao vratiti kao bumerang efekt na jesen kada će eskalirati jako puno problema koje su do sada gurali pod tepih. No sami će snositi odgovornost.
Koje pravne korake mislite poduzeti te možete li nam ih otkriti?
Zasad još nećemo poduzimati pravne korake iz razloga što analiziramo cijelu situaciju, moramo još predati i financijske izvještaje sukladno zakonu do 18. lipnja 2022. godine, odnosno mjesec dana od odluke Ustavnog suda kada je potrebno dovršiti sve administrativne i formalno-pravne poslove.
Koje tijelo bi uopće bilo nadležno za isto?
Treba vidjeti koliko tu ima elemenata za Europski sud za ljudska prava, a s druge strane moramo uzeti u obzir i da to politički možda i nije baš oportunitetno u ovome trenutku, jer znamo da vodstvo Europske unije ne navija za referendum u Hrvatskoj iz razloga što naš referendum automatski može izazvati potencijalni domino efekt i na ostale zemlje. Slovenci su već bili izašli na ulice, Mađarska je čekala s rezultatima našeg referenduma, a sjetimo se da je Austrija svojedobno bila i pred uvođenjem obveznog cijepljenja kada su građani protestirali. Naš referendum u Hrvatskoj bi sigurno postao ‘role model’ koje bi prisvojile ostale zemlje Europske unije, što vjerujem da se Bruxellesu nikako ne bi svidjelo. Ustavni sud Republike Hrvatske kao političko tijelo je donijelo neustavnu političku odluku kojom je ukradeno referendumsko izjašnjavanje našim građanima. Za očekivati je da bi se i na europskim razinama mogle donijeti slične političke odluke jer ovdje govorimo o milijardama i milijardama eura i dolara.
Koje druge slične inicijative u dogledno vrijeme imate namjeru pokretati?
Ne bismo još izlazili van s budućim inicijativama kako ne bismo vladajućima otkrivali karte, ali sigurno je da nećemo pustiti naše građane same – borit ćemo se koliko god je to moguće i pomoći im u okviru dopuštenih demokratskih metoda.
Na koje teme ste se fokusirali u raspravi o prijedlogu rebalansa državnog proračuna?
Prošli tjedan je na rasporedu bila rasprava o rebalansu proračuna gdje je glavna stavka bila zdravstvo – prilikom čega smo upozorili na nekoliko stvari. 1) Zdravstvo je tema oko koje se uvijek rade rebalansi jer je rupa bez dna. 2) Dotaknuli smo se i teme pandemije koronavirusa i nabavljanja medicinske opreme, zaobilaženje procesa javne nabave uz opravdane sumnje na korona-profiterstvo. Ako se u Europskoj uniji manipuliralo nabavkama opreme uz fiktivne fakture, malo je vjerojatno da su ti procesi zaobišli Hrvatsku, s obzirom da nas je Vlada Andreja Plenkovića zacementirala u sam vrh europskih najkoruptivnijih zemalja.
Ministar Beroš upleten je u najmanje dvije ozbiljne afere, od kojih je jedna vezana uz nabavku opreme u bolnici Sestara milosrdnica koja je duplo skuplja nego što joj je tržišna cijena koju nudi proizvođač ‘Zeiss’. U drugoj aferi su njegovom fotografu iz kampanje isplaćeni milijunski iznosi što dodatno potvrđuje da je zdravstvo sustav preko kojeg se vrti i pere jako puno novaca. Nažalost troškove ove korupcije, sadašnje inflacije i dodatnih zaduživanja – plaćaju naši građani. Upozorili smo da trošak korupcije u Hrvatskoj iznosi 13,52 % BDP-a što prema konzervativnoj metodi iznosi oko 10 milijardi dolara – odnosno oko 70 milijardi kuna prema sadašnjem tečaju. Procjenjuje se da se samo kroz sustav HEP-a pronevjeri oko 10% prihoda tog energetskog giganta – što kroz koruptivne radnje, što kroz gubitak radi neznanja, što kroz infrastrukturne projekte kao što su HE Lešće ili HE Kosinj. HE Kosinj će koštati naše građane milijarde, a neće se proizvesti adekvatna električna energija niti riješiti pitanje pitke vode.
Drugi veliki problem ovog rebalansa je šteta inflacije koju ozbiljne zemlje već sad projiciraju, izračunavaju i planiraju buduće financiranje. S obzirom da rast plaća u Hrvatskoj nije i ne prati stopu rasta cijena, mi u klubu MOST-a smatramo da će šteta inflacije biti između 20-25 milijardi HRK ovisno o tome s kojom stopom inflacije ćemo završiti financijsku godinu. U Hrvatskoj udio potrošnje kućanstva u BDP-u iznosi oko 60%, odnosno oko 250 milijardi HRK. Ako uzmemo da bi se inflacija mogla kretati između 7.5% i 10% do kraja godine, dobivamo iznos štete inflacije koja se procjenjuje između 20-25 milijardi kuna.
Može se stoga zaključiti da trošak korupcije (70 milijardi HRK) i šteta inflacije (20-25 milijardi HRK) ‘pojedu’ pola proračuna Republike Hrvatske koji prema zadnjem rebalansu iznosi 180 milijardi HRK.
Nažalost naši se novci nalaze u obveznicama ministra Paladine, u opremi koja se nabavlja za bolnice, korona opremi, u strateškim zalihama u skladištima i brojim drugim koruptivnim aferama. Bilo kako bilo, ključ ovog rebalansa i svih budućih biti će ulazak u koštac s korupcijom i inflacijom. Ako inflacija nastavi rasti ovim galopirajućim trendom, litra ulja bi mogla koštati 40 HRK. Očekuje se da bi inflacija mogla rasti još četiri kvartala.
Iz tih razloga nisu shvatljivi politički pritisci i politička odluka Andreja Plenkovića o ulasku u eurozonu jer u ovome trenutku nismo spremni. Ekonomski i energetski gledano, stvari u Europskoj uniji i eurozoni nisu pod kontrolom. Ulazak u takvu nesigurnu zajednicu u ovom trenutku, može Hrvatsku dovesti do ozbiljnih problema.
Kada ćemo eventualno biti spremni prema vašoj procjeni?
Jako dobro pitanje. Tu ne treba žuriti. Potpisali smo Lisabonski ugovor i od toga nitko ne bježi – u jednom od članaka stoji da trebamo preuzeti euro kao službenu valutu, ali nigdje ne piše kada. Pametne zemlje poput Češke i Poljske su to shvatile i koriste jako dobro vrijeme i resurse kako bi svoja gospodarstva pripremili za izrazito nemilosrdno i kompetitivno okruženje kao što je tržište eurozone. Uzimam njih kao primjer jer su prije 15-tak godina bili u puno nepovoljnijoj situaciji nego mi, a trenutno itekako kaskamo za njima. Shvatili su da ne samo da ne ispunjavaju nominalne kriterije, možda ih Poljska već sad i ispunjava, nego u kontekstu realnih kriterija još nisu spremni. Kada govorimo o realnim kriterijima govorimo o konkurentnosti proizvodnje, troškovima proizvodnje i simetričnosti gospodarstava zemlje kandidatkinje s gospodarstvima eurozone. U kontekstu simetričnosti zemlje eurozone uglavnom su proizvodno orijentirane, a Hrvatska je uslužno orijentirana zemlja. Ulazak u eurozonu ne mijenja strukturu gospodarstva Hrvatske. Struktura gospodarstva se mijenja ekonomskim politikama koje Hrvatska nažalost nema. Ulaskom u eurozonu, Hrvatska bi i dalje ostala zemlja uvoznik što znači da bi ukidanje valutnog rizika značilo ukidanje transakcijskog troška ponajviše za europske izvoznike, a ne hrvatske. Na to je upozorio i profesor Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, koji je dokazao kako je Nizozemska financijski pomogla Grčkoj, pod uvjetom da Grčka poveća broj dana trajanja svježeg mlijeka s četiri na jedanaest dana. Na taj način su Nizozemci mogli započeti s izvozom GMO mlijeka na grčko tržište i naplatiti svoje ‘financijsko ulaganje’ u Grčku.
Kada me pitate kada se trebamo priključiti eurozoni – odgovor bi bio u trenutku kada nam se proizvodnost rada, troškovi proizvodnje i simetričnost gospodarstva približe prosjeku eurozone (konvergiraju).
Jedna od važnih pretpostavki za ulazak u jedinstveno i zajedničko valutno tržište kao što je eurozona, jest ujednačena migracija stanovništva iz jedne zemlje u drugu. Primjerice, da se sada uvodi dolar u SAD-u, jedinstveno valutno tržište bi pretpostavilo recipročnu migraciju stanovništva iz Floride u Teksas i iz Teksasa na Floridu. To nije slučaj unutar eurozone. U zadnjih osam godina u Njemačku je iselilo više od 400.000 Hrvata što je veći odljev Hrvata u Njemačku nego za vrijeme 45 godina bivše Jugoslavije. Taj migracijski nesrazmjer samo dokazuje da će pri prvoj sljedećoj recesiji, koja se u Hrvatskoj događa svakih deset godina, još više Hrvata i Hrvatica krenuti putem Njemačke. A to želimo izbjeći zbog negativne demografske slike.
Vidite li ministricu Vučković kao glavnog kočničara napretka hrvatske poljoprivrede?
Ministrici Vučković sam otvoreno rekao tijekom rasprave u Saboru da ima manje poljoprivrednog znanja od srednjoškolaca iz Slavonskog Broda koji pohađaju poznatu poljoprivrednu školu koja je i ujedno poduzeće jer žive od vlastitih prihoda. Napravili su jedan cijeli koncept, od uzgoja poljoprivrednih proizvoda, preko laboratorijskih istraživanja pa sve do plasmana na tržište. Škola istovremeno pokriva poljoprivredu, znanost i poduzetništvo. Veliki problem hrvatske poljoprivrede su poljoprivredne površine koje se ne okrupnjuju, gdje zbog neiskorištenosti poljoprivrednih zemljišta, Hrvatska tijekom mandata izgubi vrijednost od deset Peljeških mostova.
Što vam je na to odgovorila?
Nije imala odgovora jer joj argumenti i brojke ne idu u korist. Također prema službenoj statistici, okrupnjavanje najgore prolazi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji iz koje dolazi ministrica Vučković. Još jedan problem je i zaštita naših poljoprivrednih zemljišta. Mađarska je zaštitila svoja poljoprivredna zemljišta – nije moguće da ih stranci tako lako otkupljuju, dok je kod nas prisutna jedna nemarnost i nestručnost, pogotovo kod ministrice Vučković, gdje smo kao klub MOST-a stalno morali slati apele prema ministarstvu kako ne bi kao zemlja premašili rokove produljenja moratorija na otkup poljoprivrednih zemljišta. Zadnji dan prije isteka roka nam je odobren moratorij. Zamislite što bi nam se dogodilo da klub MOST-a nije slao apele? No nije tu problem samo u ministrici, već i sustavu općenito jer svjedočimo da je nažalost u zadnjih deset godina Jugoslavije okrupnjeno više poljoprivrednih zemljišta nego za vrijeme slobodne Hrvatske.
Tu inertnost i nesposobnost Vlade Andreja Plenkovića, nažalost svjedočimo u brojim situacijama, prije svega u Grada Zagrebu i Banovini koji se uopće ne obnavljaju. Ljudi su znali čekati po jedanaest mjeseci na jedan običan kontejner. Kontejner primjerice ne bi dobile heroine Domovinskog rata Jadranka i Gordana, da nije bilo Marina Miletića. Bili smo s tim ljudima na terenu cijelo vrijeme tijekom potresa, popravljali smo kuće u Nebojanu i Dumačama, grijali se s ljudima uz vatru, plakali s njima, kuhali s njima…i da nije bilo volontera i navijača – što posebno ovdje ističem, naši bi ljudi bili u izrazito teškoj situaciji. Vlada Republike Hrvatske i Stožer civilne zaštite su u potpunosti zakazali. Nažalost sav taj nerad i nemar će Vladi doći na naplatu na jesen.
