Donosimo drugi dio razgovora sa Suzanom Kulaš, konzultanticom za održivi razvoj i komunikacije, koja trenutno radi na projektima uglavnom tvrtki iz zemalja Beneluxa koje imaju inovativne proizvode na području održivosti ili žele transformirati svoje poslovanje u održivo. Prvi dio intervjua dostupan je na LINKU.
Koji sektori osim energetike mogu biti interesantni?
Green Deal se nastavlja na Pariški sporazum koji je potpisala i Hrvatska, a koji je EU pretočila u povećanu ambiciju da do 2030. smanji emisije CO2 za 55%, a do 2050. bude klimatski neutralan kontinent. Od ukupnih emisija CO2 u EU 50% otpada na energetiku, 25% na transport, 10% na industriju, 10% na poljoprivredu i 5% na otpad. U industriji je tranzicija i privatizacija u Hrvatskoj učinila svoje, osim energetike važan je transport. Željeznički transport smo potpuno zapostavili, a on je uz pomorski/vodeni, modalni transport i transportne sustave većih gradova ključan u novoj Smart Mobility strategiji transporta EU. Mi tu imam puno toga za napraviti što se može financirati iz EU novaca, prije nego počnemo razmišljati o vodiku kao pogonskom gorivu o čemu je EU također donijela strategiju i Njemačka ga gura tijekom svog predsjedanja.
Veliki su pomaci kod električnih vozila. Njemačka automobilska industrija se potpuno okreće ka baterijama, veliki je odvjetnički napor i oko ne priznavanja hibridnih varijanti, ali su tu i skandali sa testiranjima ‚‘‘green gas‘‘ emisije automobila gdje su mnogi proizvođači, osobito Njemačke kompanije smanjivale negativan utjecaj njihovih modela. Sada se i ovdje dešava velika revolucija, Francuska i Njemačka se natječu u broju električnih automobila, a EU ulaže velika sredstva u izgradnju infrastrukture jer su punjači preskupi za privatnu uporabu, a javni nedostupni.
Koliko je to doista novaca koje Green Deal može generirati?
EU Komisija ulaže 100 milijuna u inovativne ‘’clean technology’’ projekte i to “male-skale”, ovaj poziv cilja na projekte s kapitalnim izdacima između 2,5 i 7,5 milijuna eura, a pružat će bespovratna sredstva u iznosu od 100 milijuna eura za inovativne čiste tehnologije koje će pridonijeti zelenom oporavku Europe.
Ovim pozivom Komisija želi podržati čiste tehnologije i pomoći poduzećima koja ulažu u čistu energiju i čistu industriju kako bi potaknula gospodarski rast, stvorila lokalna radna mjesta i dala konkurentsku prednost europskoj industriji.
Green Deal uvodi europski plan ulaganja u zeleni posao (EGDIP) i Mehanizam pravedne tranzicije. Prvi, poznat i kao Plan ulaganja u održivu Europu (SEIP), investicijski je stup Zelenog Plana. Kako bi se ostvarili konkretni ciljevi EU-ovog Zelenog Plana, investicijski plan nastojat će mobilizirati 1 bilijun eura održivih ulaganja do 2030. godine. Kao dio toga, Mehanizam pravedne tranzicije usmjeren je na osiguravanje poštene i pravedne zelene tranzicije s fondom koji će mobilizirati najmanje 100 milijardi eura ulaganja tijekom razdoblja 2021. – 2027. za potporu radnicima i građanima regija koje su najviše pogođene tranzicijom.
Europski Zeleni Plan sadrži specifične akcije koje će izravno poboljšati zdravlje i dobrobit javnosti. Prva od njih su akcije za suzbijanje onečišćenja zraka i vode i onečišćenja izazvanih opasnim kemikalijama. To izravno utječe na ljudsko zdravlje.
Koliko su ozbiljne brojke bolesti izazvane onečišćenjem?
Više od 400 000 ljudi i dalje umire prerano svake godine zbog onečišćenja zraka, jer mnoga urbana područja krše dogovorene EU standarde kakvoće zraka. Onečišćenje vode brine u cijeloj Europi jer su koncentracije štetnih kemikalija i hranjivih sastojaka na mnogim mjestima i dalje visoke. S 3 milijuna potencijalno kontaminiranih mjesta u EU, prijetnja koju zagađenje tla predstavlja ljudskom zdravlju i dalje je prisutna.
Pogledajte samo situaciju koju imamo u Zagrebu, imamo novo Sljeme od otpada, a koje bi nas moglo grijati cijelu zimu kako to prakticiraju Švedska i druge zemlje sjeverozapadne EU.
Izloženost opasnim kemikalijama ili kombinaciji kemikalija i dalje je jedan od ključnih čimbenika koji stoje iza ljudskih zdravstvenih problema kao što su rak, reproduktivne bolesti ili senzibilizacija dišnih putova, kao i degradacija okoliša (npr. opadanje populacija insekata i ptica). To nameće značajne troškove za zdravstvenu zaštitu, radove na dekontaminaciji, izgubljene radne dane, štetu na zgradama, gubitke usjeva za poljoprivrednike.
Kako će se to još podržati od business sektora i financija?
Moji kolege sa Cambridge University – Instituta za Održivi razvoj na programu ‘’Održive financije’’ mahom su bili članovi uprava i direktori top svjetskih banaka, svi ozbiljno planiraju posvetiti se održivim financijama. Razlog tome su i veliki gubici koje su počeli osjećati osiguravajuće kuće, ali i ostale financijske institucije uslijed klimatskih promjena – poplave, požari i suše ne smatraju se više prirodnim nepogodama već fenomenom klimatskih promjena. Zelene obveznice (green bonds) i općenito ulaganje u tzv. zelene projekte bit će prioritet banaka. U skladu s time u Europskoj uniji će dodatni zamašnjak dati upravo Taksonomija.
Što znači održivost za poslovni sektor?
Koliko je neka pak kompanija doista održiva postoje tzv. ESG data (environmental – okoliš, social – društvo i governments – javni sektor). Zajedno sa kolegama, top managerima i članovima uprava svjetskih kompanija radili smo na modelima transformiranja supply chain-a kako bi bio održiv, ali i na koncu pogodovao očuvanju ekologije kao i standardima socijalnih prava ljudi i zdravlja. Ovdje se uključuju IT tehnologije block chain, artificial intelligence i brojne druge za praćenje robe od sirovina do samog potrošača. Pokazuje se da održivost čuva reputaciju kompanije i doprinosi stabilnom poslovanju kroz primjerice traceability principe. Očekujem da i naše kompanije krenu u tom smjeru, naročito prehrambena industrija.
Gdje je tu politika i lidership općenito?
Sustainability potpuno ulazi i u politiku i općenito vodstvo bilo da je riječ o kompanijama ili neovisnim organizacijama. Danas postoje lideri koje svijet cijeni, njihovi građani su sretni, a zajedničko im je da imaju strast za promjenama, da su spremni slušati, kako građane tako stručnjake, da prevazilaze tzv. ‘’herd mentality’’ i da su otporni (resilience). Takvi lideri će voditi svijet, mnogi od njih već pri preuzimanju dužnosti, kao primjerice Jacinda Arden (New Zeland) imaju svoje jasne smjernice za održivi razvoj zemlje i planove o klimatskoj neutralnosti. Je li Hrvatska spremna za transformacije?
