U javnosti se sve češće čuje da će se moguće zatražiti odgoda izbora dok se ne postigne konsenzus oko izmjene Izbornog zakona. Doživljavate li to produljenjem agonije ili doista vjerujete da će ipak doći do kompromisa koji će zadovoljiti sve strane?
Ne radi se o kompromisu. Od Hrvata se traži pristanak na situaciju u kojoj bi se cementiralo gaženje ljudskih i građanskih prava koje smo doživjeli nakon više od 300 nametanja međunarodne zajednice koja od nas želi napraviti nacionalnu manjinu u našem domu. U trenutku kada ste na podu, u knockdownu, trebalo bi prvo ustati na noge, pa govoriti o kompromisu. Drugim riječima, trebalo bi se prvo vratiti u stanje prije nametanja, pa tek onda nuditi kompromise. Ovo što danas imamo jeste prava agonija koja će trajati do izbora. Neće doći do izmjena Izbornog zakona, jer to nikome od pregovarača nije u interesu. Jedina stvar koja zadovoljava sve strane jeste baš produljenje ove konstantne krize, odnosno sami proces tobožnjeg njenog rješavanja. U državi u kojoj je korupcija, kriminal i stranački nepotizam pravilo, a ne iznimka, politički akteri nemaju što drugo ponuditi u kampanji, osim permanentnog govora o izbornoj krizi koja se, uz malo dobre volje, može riješiti u par dana.
Koji stručnjaci će prema vašem saznanju biti uključeni u proces pregovora? Vjerujete li u njihove kompetencije po tom pitanju?
Dovoljno je čuti izjave međunarodnih dužnosnika o „jedinstvenoj zemlji, jednog naroda“ kako bi se došlo do zaključka kako prvo ti ljudi koji slove kao glavni medijatori razgovora nemaju minimalnih poznavanja o državi u koju su došli. S druge strane imate bošnjačku političku elitu koja je namirisala trenutak dovršetka projekta Alije Izetbegovića o „potpunoj vlasti na dijelu teritorija BiH“, odnosno stvaranja bošnjačkog entiteta od Federacije BiH te hrvatsku stranu koja se ponaša poput djeteta kojeg maltretiraju na ulici pa dolazi plačući tati Milanoviću i mami Plenkoviću i očuhu Dodiku, govoreći kako ih na ulici tuku. Toliko o kompetencijama. Prvo što se moralo učiniti bilo je iskoristiti sve diplomatske kapacitete koje Hrvatska u ovom trenutku ima na raspolaganju i izlobirati sustavnu obranu prava Hrvata u BiH koja se ogleda prvenstveno u onemogućavanju da nam itko bira kandidate u tijelima vlasti. Drugo, moralo se u cijeli proces pregovora ući s jasnim ciljevima i strategijom, a ne stvari rješavati u hodu, prilagođavajući istu vanjskim okolnostima. Iako imamo debele poveznice i u institucijama EU, Vijeća Europe, NATO-a i Vijeću sigurnosti UN-a, sve se to propustilo učiniti.
Vodeći ste oporbeni političar kod Hrvata u BiH i često kritizirate HDZ BiH i Dragana Čovića, što ponajviše zamjerate HDZ-u i njegovom lideru?
Kritiziramo njihovu politiku, ne njih. Hrvati u ovom trenutku imaju sve alate u svojim rukama za riješiti hrvatsko pitanje u praksi. No, hrvatska politika postala je isključivo kadrovska politika i politika osobno interesnih dealova HDZ/DF/SDA/SNSD. Odgovornost Dragana Čovića je ta što je glavni i odgovorni krivac što je hrvatska politika to i postala. Sada će biti punih 18 godina kako se rješava hrvatsko pitanje u BiH. Dakle, dijete rođeno kad je Dragan Čović i politika koju predvodi počeo rješavati hrvatsko pitanje, na jesen polazi na fakultet. Skoro dva desetljeća politike hinjenog optimizma, nikad ispoštovanih rokova, koji su bili samo pokriće negativne, ali podobne, kadrovske selekcije i politike usmjerene isključivo na nenamjensko i privatno trošenje novca poreznih obveznika, skupa sa spomenutim koalicijskim partnerima. Politika lišena ikakve nacionalno osviještene strategije i konzistentne vizije. Ne zaboravite kako je taj HDZ od 2014. u punoj koaliciji sa DF-om Željka Komšića koji je personifikacija miloševićevske sarajevske politike.
BiH se nerijetko nalazi u nezavidnom društvu zemalja koje najviše nazaduju u borbi protiv korupcije. S kojim ste koruptivnim aferama upoznati, a da se iste ne procesuiraju? Što će HRS po tom pitanju učiniti ako dođe na vlast nakon sljedećih izbora?
U BiH nema krupnog kriminala, nema korupcijskih afera, zato se ne procesuiraju. Sarkastičan sam naravno, zato što za odgovoriti na ovo pitanje, potrebno bi bilo snimiti dokumentarni serijal. Nema dovoljno prostora. BiH je država u kojoj je korupcija pravilo, a ne iznimka, tako da gdjegod se radi o korištenju proračunskih sredstava, kada bi se malo zagrebalo ispod površine, isplivala bi. Mi iz HRS-a ukazujemo na to godinama i to u više desetina slučajeva. Primjerice, još od 2015. smo upućivali na netransparentno trošenje novca za zaštitu i spašavanje od strane SDA/HDZ/DF koalicije, što je kasnije postala afera „Srebrna malina“. Radi se o stotinama milijuna KM. Uz to, u lokalnim sredinama, pogotovo nakon što smo ušli u općinska i gradska vijeća, javnosti smo obznanili i zaustavili brojne slučajeve korupcije, počev od netransparentnih dodjela koncesija za iskapanja u Livnu, zakupa poljoprivrednog zemljišta u HBŽ itd. Zadnja u nizu je afera oko fiktivnih recepata za lijekove s kojim je proračun ZHŽ oštećen za više stotina tisuća KM, o čemu će se više čuti uskoro. U slučaju dolaska na vlast, recept je jednostavan: ispitati odgovornost svakoga za nenamjensko i netransparentno trošenje novca i poštivanje zakona. BiH ima dobre relativno antikorupcijske zakone i zakon o proračunima, treba ih samo poštovati.
U jednom od nedavnih medijskih gostovanja ste izjavili da vam političko djelovanje predstavlja teret, ali da ste primorani baviti se time jer želite promijeniti društvo. Vjerujete li da ćete ga uspjeti promijeniti u mjeri koju ste si zacrtali te što bi se trebalo dogoditi da odustanete od te borbe i povućete se sa političke scene?
Primorani smo iz dva razloga. Prvi je onaj domoljubni. Imam u obitelji, kao i većina nas, one koji su poginuli u Domovinskom ratu. Podnijeli su žrtvu za nešto, a ovo što danas živimo nije to za što su se borili i poginuli. Imam(o) odgovornost prema njima, njihova žrtva ne smije biti uzalud. Sramotno je danas da kojeg god branitelja u BiH upitam, da se s današnjom pameću može vratiti unatrag, bi li ponovo išao se boriti, većina ih kaže kako ne bi. Dopustilo se da isti oni koji su se, poput miševa, krili kada je najviše trebalo, danas vode glavnu riječ. Što je najgore, sve su to relikti komunističkih vremena koji su se samo prilagodili novim društveno političkim okolnostima. Da se sutra ponovo dođe komunizam, samo bi se vratili na tvorničke postavke. Kako je došlo do toga? Tu dolazim do drugog razloga bavljenja politikom. Ti ljudi su došli u situaciju imati konce u svojim rukama, zato što stručniji od njih, moralno i intelektualno potkovaniji bježe od politike. Politika je postala kaljužom zato što se „dobri“ ne žele baviti njome, ostavljajući otvoren prostor „lošima“. Izborna 2022. je prijelomna godina za HRS. Idemo polučiti najbolji mogući rezultat. Ja se planiram kandidirati na nekoj od razina, ukoliko ne uspijem osvojiti mandat, već sam rekao to svojim ljudima, povući ću se s čelne pozicije HRS-a, to je sigurno, a razmislit ću i o potpunom povlačenju iz politike.
Kako gledate na osude dijela hrvatske javnosti na činjenicu što pored uobičajenog financiranja brojnih projekata za Hrvate izvan Hrvatske koje RH provodi kroz Ured za Hrvate izvan Hrvatske, često se izdvajaju i dodatna novčana sredstva? Isto se zamjeralo i pokojnom Milanu Bandiću koji je izdašne donacije u ime Grada Zagreba upućivao gradovima u BiH.
Ne znam za donacije koje je pokojni Bandić radio gradovima u BiH, znam, primjerice, za nabavku sustava za naplatu parkinga u Mostaru iz 2010. godine u iznosu od oko 217 000 eura koji su bez ikakvog javnog natječaja ili poziva otišle u zagrebačku kasu, tada vladajućeg pokojnog Bandića. Prilog njegovoj kampanji za predsjednika RH. Što se tiče osuda hrvatske javnosti oko pomoći projekata za Hrvate izvan Hrvatske, nitko od njih ne spori netransparentnost trošenja tih sredstava, nego se spori sama namjena. Ako uzmete u obzir vanjskotrgovinsku razmjenu između BiH i RH, način upravljanja poduzećima iz BiH u kojima RH ima udio u vlasništvu, počev od slučaja Buškog blata, pa do HT Eroneta, a ponajviše žrtvu koju su Hrvati iz BiH podnijeli u stvaranju države RH vrlo lako se dođe do dva zaključka. Prvo, radi se o sitnišu ako se vidi ekonomska korist koju RH ima od Hrvata iz BiH, drugo radi se o vraćanju duga, nikakvoj pomoći. Ponavljam, medijska javnost iz RH mora preispitivati transparentnost utroška tih sredstava. Većinom se radi o projektima sestrinskih HDZ-ova, a najmanje o pomoći Hrvatima van Hrvatske.
Koja politička opcija u Hrvatskoj vam je svjetonazorski najbliža te vodi najprihvatljiviju politiku s ciljem osiguranja ravnopravnosti Hrvata u BiH?
Most! Ne samo zato što s njima imamo više nego dobru suradnju, nego zato što njihovi saborski zastupnici suštinski razumiju sve društveno političke okolnosti BiH i to jasno artikuliraju u Saboru. Sudeći po medijskim istupima ostalih političkih opcija, jednako kao i političke javnosti u RH, politika Hrvatske prema BiH je postala politika sestrinskih HDZ-ova. U tu stupicu često zna upasti i Zoran Milanović koji vrhunski detektira probleme u BiH, ali izbjegavajući preispitivanje odgovornosti i hrvatske politike iz BiH za te probleme, u biti radi predizbornu kampanju HDZ-u. Mostovci izvrsno analitički poznaju situaciju i izbjegavaju te stupice. Zato su nam oni najbliži.
