Prije nekoliko smo dana objavili prvi dio razgovora s prof. dr. sc. Mirokom Bilandžićem, redovitim profesorom na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, autorom brojnih knjiga te znanstvenih i stručnih radova. Profesor Bilandžić stručnjak je za terorizam i sociologiju nacionalne i međunarodne sigurnosti te smo s njime razgovarali o sigurnosnim izazovima u zemlji i svijetu. Prvi dio razgovora možete pročitati na LINKU.
Osim izoliranih sukoba s policijom, prosvjedi protiv pooštrenog Zakon o pobačaju u Poljskoj prošli su relativno mirno. Doduše, prosvjednici su s transparentima pokušali upasti u crkve na kojima su ispisivali poruke, ometali održavanje misa i oskvrnuli spomenike pape Ivana Pavla II. Opravdava li u konkretnom slučaju cilj sredstvo ili, najavom nastavka sličnih akcija sve dok ne postignu svoj cilj, potencijalno mogu dovesti i do ozbiljnijih sukoba s obzirom na to da su desni radikali osnovali ”Nacionalnu stražu” u cilju sprečavanja pristupa sakralnim objektima?
U jednoj nesporno katoličkoj državi gdje su na vlasti konzervativnije desne političke opcije, a također su i poznati stavovi Katoličke crkve o abortusu, pokušao se donijeti zakon koji evidentno nema podršku u društvu, odnosno ono očigledno nije toliko katoličko, već ima i liberalne poglede na svijet. Demokracija podrazumijeva pravo na prosvjed i pravo na izražavanje mišljenja. Ono što u konkretnom slučaju nije legitimno je provođenje bilo kojeg tipa nasilja. Demokracija isključuje nasilje i njen smisao je nepostojanje nasilja. U Poljskoj se dogodilo nezadovoljstvo pri čemu su se određeni elementi tog nezadovoljstva iskazivali prema projiciranom krivcu, u konkretnom slučaju prema njihovom mišljenju Katoličkoj crkvi. U slučajevima kada se prijeđe granica legitimnog i legalnog prosvjeda, uvijek se javlja reakcija. Takvi prosvjedi tada mogu eskalirati u nešto puno gore, a to su besciljni neredi kakvima često svjedočimo u Americi. Tada nasilje postane samo sebi svrha, pritom u drugi plan padaju i vrijednosni sudovi svih aktera te problem postaje konkretno ponašanje, a ne uzrok tog ponašanja, odnosno povod samih prosvjeda, u ovom slučaju protivljenja nekoj odluci. To je uvijek opasno za tako podijeljena društva gdje je vidljiv sukob između konzervativizma i liberalizma. Dio liberalnijeg stanovništva koji promiče pravo izbora i seksualne slobode očigledno nije sklon donošenju takvih odluka niti imaju povjerenje u institucije. Prosvjednici su ostvarili svoj cilj time što su utjecajem na donositelje odluka ishodili privremenu odgodu primjene tog zakona, što i je smisao prosvjeda u demokraciji.
Posljednja istraživanje uoči izbora za novog američkog predsjednika pokazala su da 4/10 pristaša oba kandidata neće prihvatiti rezultat izbora u slučaju poraza njihovih favorita. Unatoč najavama da će nakon izbora doći do velikih nasilnih nemira do toga srećom još nije došlo. Smatrate li da u narednim danima radi oštre retorike trenutnog predsjednika Trumpa te naznaka da neće mirno predati vlast, ipak postoji mogućnost dodatne eskalacije sukoba u ionako već duboko podijeljenoj zemlji?
U Americi se dogodila ne samo politička, već i društvena polarizacija. Istovremeno na izborima se dogodio istodobni i poraz i pobjeda demokracije. Što će takvo stanje duže biti prisutno, time će rasti i tenzije, što naravno može dovesti do prosvjeda koji su legitimni, ali mogu biti i okidač koji će dovesti do nasilja pošto su jako militarizirano društvo, što nije nimalo bezopasno. Američka je demokracija specifična, ona kao takva funkcionira, ali se ovom prilikom pokazalo da im je izborni proces u problemu. Kako je moguće da netko u demokratskoj državi ne priznaje rezultate izbora? Trump je jedan fenomen, egoistički, nacionalistički usmjeren, isključiv i komunikacijski vrlo agresivan, ali i dalje u društvu uživa veliku podršku, najveću u povijesti republikanskih kandidata. Njegova vladavina novi je politički sustav. Stoga je velika odgovornost na političkoj eliti koja je na vlasti, da smanje tenzije i promjene retoriku. S obzirom na tu situaciju, kao i ukupnu ekonomsku te javno zdravstvenu krizu, neizvjesno je da li će doći do socijalnih previranja i nasilja različitih grupacija zbog priznavanja ili nepriznavanja izbornih rezultata. To bi se pokazao kao najveći poraz američke demokracije s obzirom na autoritet koji imaju u svijetu. U politici ne postoje neprijatelji, oni su samo suparnici ili politički takmaci. Cilj im je jednak, jedino ih razlikuju političke orijentacije i ideje. Iako je Amerika već na rubu, prosvjedi su još uvijek kontrolirani te se nadam da do dodatne eskalacije sukoba neće doći.
Predsjednik Trump smijenio je ministra obrane koji se već ranije usprotivio njegovim idejama o gušenju prosvjeda protiv rasizma i policijskog nasilja. Špekulira se da je sada izrazio želju za slanjem vojske na ulice.
To razmišljanje ima ozbiljno utemeljenje, ali ne mislim da će se išta tog tipa dogoditi jer Amerikom ne upravljaju predsjednici kao političari, već administracija odnosno institucije koje su visoko profesionalne i apsolutno depolitizirane. Pritom su dvije od presudnog značaja, jedna je FBI, a druga vojska. One su toliko visoko profesionalizirane da njihovi pripadnici političare niti ne doživljavaju, njihova misija i okvir djelovanja su američka država i Ustav kojem su prisegnuli. Tako na primjer u povijesti imate svjedočenja da čelnici CIA-e koji su prvi savjetnici i suradnici predsjednika, s predsjednicima nisu imali nikakav odnos. Ili ako odemo u nešto raniju povijest vidjet ćemo da su se pred Edgarom Hooverom koji je 48 godina bio direktor FBI-a svi predsjednici „tresli“ i ne bez razloga. Postoje mnogobrojna svjedočenja sigurnosnih profesionalaca što se tiče tih odnosa. Njihovi pripadnici protivili su se politizaciji tih institucija. Nekadašnji predsjednik Barack Obama za potrebe svoje druge predizborne kampanje iskoristio je slučaj eliminacije Bin Ladena što je bio povod nastanka knjige ”’No easy day”. Pripadnici službi koji su sudjelovali u toj strogo tajnoj operaciji, Obami su zamjerili taj način promocije te su iz revolta javno objavili sve njene tajne, što je bilo vrlo diskutabilno te je čak rezultiralo pokretanjem sudskih procesa. Obaminim postupkom je bio pogođen njihov profesionalni i etički kodeks, a otkrivanjem identiteta su i iz sigurnosnog aspekta bili ugroženi, a oni to ne dozvoljavaju.
