Kakvim ocjenjujete govor ukrajinskog predsjednika Zelenskog na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu te vjerujete li da će prisutni čelnici poslušati njegove apele?
Ruska agresija na Ukrajinu promijenila je svijet kakav smo poznavali. Činjenica da gledamo tako brutalna razaranja i gubitak života tisuća ukrajinskih ljudi i posebno djece u 21. stoljeću u srcu Europe može se usporediti s najtamnijim periodima europske i svjetske povijesti. Direktne štete tih napada i razaranja su ogromne, mjere se u desecima i stotinama milijardi eura i sasvim je jasno da će, kada rat stane i kada krene obnova, Europa i svijet morati pomoći Ukrajini. No, ključno je pitanje kada će agresija stati? Koliko će još ljudi izgubiti život i koliko će domova, tvornica, skladišta, prometnica i druge infrastrukture biti uništeno.
Veliko je pitanje koliko su dosadašnje sankcije prema Rusiji učinkovite u zaustavljanju rata. Ima tu puno licemjerstva. Gledaju se vlastiti interesi, pa je stalno pozivanje Zelenskog na snažnije podržavanje sankcija sasvim opravdano. Vidite koliko je dugo trebalo čekati da se na razini EU dogovori, još uvijek djelomični, embargo na uvoz nafte iz Rusije.
No, činjenica je da ovaj sukob proizvodi velike probleme i zemljama u okruženju, cijeloj Europi i šire. Najveći udar došao je zbog energetske krize, ograničene ponude energenata i posljedično ogromnog rasta njihovih cijena što se prenijelo i na druge proizvode i usluge i dovelo do najveće inflacije u zadnjih 15-tak godina. I sada moramo živjeti s tim i boriti se da suzbijemo takav trend. No, trebat će vremena da se Europa, pa tako i Hrvatska prilagodi ovoj situaciji te da osigura alternativne izvore i dobavne pravce za ključne energente.
Žurimo li prema vašem mišljenju s ulaskom u eurozonu te jesmo li spremni pristupiti u roku koji je najavljen?
Mislim da taj proces nepovratno Hrvatsku vodi prema eurozoni. Recentni izazovi su značajni, ali proces će s nastaviti i vjerojatno dovršiti kako je to i planirano. Što se tiče ispunjenja temeljnih kriterija iz Mastrichta – dva su problema u ovom trenutku. Jedan je usporavanje gospodarstva uslijed globalne krize što je Vlada priznala korekcijom stope rasta za ovu godinu sa 4,4 na 3%, s neizvjesnošću da li će se i takve prognoze ostvariti. To je važno zbog činjenice da se narušava slika javnih financija, ograničava se rast prihoda, a rashodi rastu kao posljedica intervencija vezanih za krizu, ali i lošeg ili namjerno krivog planiranja u studenom prošle godine. Rezultat će biti značajno veći proračunski deficit. Kad se deficitu iz ovog zadnjeg rebalansa dodaju skriveni troškovi u zdravstvu, mirovinskom sustavu te troškovi vezani za obnovu zaliha plina za iduću sezonu, deficit raste i iznad 4%, značajno iznad kriterija iz Mastrichta. Drugi rizik proizlazi iz visoke stope inflacije. Vidjet ćemo što će biti s tim. Hrvatska stopa inflacije ne bi trebala prijeći za više od 1,5 postotnih bodova prosječnu stopu inflacije tri zemlje članice s najmanjom inflacijom.
Koje su sve prednosti pristupanja eurozoni?
Pa ima toga dosta što teorija, a i praksa definiraju kao prednosti. Uklanjanje valutnog rizika jedna je od ključnih. Zatim smanjenje transakcijskih troškova, ubrzanje i pojednostavljenje samih transakcija što može dodatno potaknuti vanjsku trgovinu i transfer ulaganja. No, ja bih u ovim okolnostima izdvojio ipak utjecaj na niže troškove zaduživanja, odnosno niže kamate. U trenutku kada svi očekuju da će u narednim tjednima i mjesecima doći do povećanja kamatnih stopa zbog ubrzanja inflacije i drugih povećanih rizika poslovanja vrlo je važno da „kišobran“ Europske monetarne unije daje određenu sigurnost i povjerenje koje u konačnici usporava očekivani rast kamata. Drugo, živimo u vremenu kriza i nestabilnosti, pa mogli bismo reći još od 2008. godine i velike financijske krize pa do danas. Iako je naš financijski sustav kroz sve to prošao dosta dobro, važno je znati da EMU pruža korištenje mehanizma financijske pomoći kroz Europski mehanizam stabilnosti. Sama riječ govori da se aktiviranjem tog mehanizma u kriznim vremenima može osigurati stabilizacija financijskog sustava.
No, jasno je da cijeli ovaj proces ima i određene troškove, odnosno nedostatke. Jer sama zamjena kune s eurom košta. Nestat će u najvećem dijelu postojeći mjenjački poslovi. Onda, postoji nešto što se zove negativna očekivanja vezana za rast cijena, što bi se moglo „spojiti“ s trenutnim trendom značajne inflacije i dodatno umanjiti kupovnu moć naših ljudi. Zato i mi iz oporbe inzistiramo da vlada i HNB uspostave mehanizme praćenja cijena te posebno sprječavanja njihovog neopravdanog povećanja.
Nedavno ste u javnosti apelirali da bi vladajući trebali uvesti subvencije za električnu energiju za poduzetništvo prema modelu potpore za plin. Isto je zatražila i Hrvatska udruga poslodavaca. Koje su realne mogućnosti za ispunjenje takvog zahtjeva te hoćete li nadležnima i sami eventualno ponuditi model rješenja?
Da. Već tjednima govorim o tome da nije pošteno da se zadnjim mjerama vlade subvencionira cijena plina, a da je izostala slična potpora za poduzetnike kojima je primarni energent električna energija. Posebno u situaciji kada je ovaj vid energije poskupio u godinu dana čak tri puta. Čuli smo i potvrdu iz HUP-a da je udjel poduzetnika koji koriste električnu energiju kao primarni energent čak 78%. Ovako drastično poskupljenje električne energije u značajnoj mjeri poništava učinak anti-inflatornih mjera vlade iz ožujka. Stoga očekujemo od vlade da reagira i da u drugom ovogodišnjem paketu mjera, nadamo se prije jeseni, uključi i ovu problematiku. Držimo da pri tome treba uzeti u obzir činjenicu da HEP veliki dio struje – cca 60% – proizvodi uz puno niže troškove od trenutnih tržišnih uvjeta, npr. hidroenergija, nuklearka Krško, obnovljivi izvori, pa zasigurno postoji prostor da se dio ekstraprofita preusmjeri ne samo na građane nego i na poduzetnike kroz spomenute subvencije.
A što je s cijenama naftnih derivata?
Svjedoci smo da su vladini pokušaji da ograniči, de facto zamrzne cijene derivata dali vrlo kratkoročne učinke, nakon čega je uvijek cijena bila još viša. Sljedeći korak je bilo blago i privremeno smanjenje trošarina. Mi u SDP-u vidimo tu još prostora za korekciju trošarina. Primjerice, kada je 2008. usred krize cijena barela nafte bila 40% viša nego danas cijene litre derivata bila je značajno niža. Jer je trošarina na dizel bila samo 1,00 kunu, a danas je 2,86 kuna, te na benzin samo 1,65 naspram današnjih 3,46 kuna. Zato mi tu definitivno vidimo prostor da se trošarine smanje i da se cijene derivata snize, a i PDV koji se obračunava i na trošarine u tom slučaju će se smanjiti.
Koje je sve amandmane SDP uložio na Prijedlog izmjena i dopuna državnog proračuna za 2022. godinu i projekcija za 2023. i 2024.?
Zadnji rebalans proračuna trebao je pokriti „rupe“ zbog nerealnog planiranja, ali i uključiti troškove izazvane energetskom krizom i inflacijom. Posebno smo upozoravali da su inicijalno planirani troškovi za zdravstvo jako podcijenjeni, za gotovo 5 milijardi kuna. Sada ministar Marić dodaje oko 3,5 milijarde u rebalans, 3 milijarde ostaje dospjelog duga koji se prenosi u iduću godinu ili u novi rebalans, a do kraja 2022. očekuje se još barem 3 milijarde kuna novog duga jer dug raste 400-500 milijuna kuna mjesečno.
Drugi veliki problem je osiguranje sredstava za usklađivanje mirovina. Prvo usklađenje bilo je oko 2,24%, a očekivana inflacija prema 10% u ovom polugodištu te rast plaća oko 8% rezultirat će drugim usklađenjem za više od 8% što će tražiti novu rezervaciju sredstava povrh onoga što vidimo u rebalansu. Treći problem je osiguranje barem 400 milijuna eura za popunjavanje zaliha plina, a što se također ne vidi u ovom rebalansu.
Sve u svemu, samo ove tri stavke povećat će deficit u ovoj godini za barem 1,5 posto BDP-a, pa će ukupan deficit porasti iznad 4% i probiti granicu kriterija iz Mastrichta, što otvara još jedan problem Vladi u godini pripreme ulaska u eurozonu, o čemu sam nešto rekao i na početku.
S većim deficitom raste nominalno i javni dug. Umjesto prvotno planiranih 350 milijardi kuna do kraja godine mogao bi biti veći od 365 milijardi. Dakle, javni dug apsolutno i dalje raste, a smanjuje se tek udjel duga u nominalnom BDP-u.
Osim što glavnica duga raste, najave o skorom mogućem rastu kamatnih stopa mogle bi poskupiti refinanciranje javnog duga i uz sve veću glavnicu duga donijeti nove značajne i u ovom trenutku teško predvidljive troškove. Uostalom, već zadnje zaduženje Hrvatske na inozemnom tržištu donio je nove, više postotke kamata.
Kako komentirate kritike na postupak Hrvatske gospodarske komore kojim domaćim startup tvrtkama predstavljaju prednosti poslovanja u Estoniji, umjesto u Hrvatskoj te općenito rad navedene institucije?
Pogledao sam malo program ovog seminara. I doista se sama intencija može različito tumačiti. Mislim da bi bilo pretenciozno reći da HGK na ovaj način želi postići da hrvatski poduzetnici svoju sreću potraže u inozemstvu, konkretno u Estoniji. Koliko god imao zamjerki na organizaciju i način rada HGK, u smislu rasprava o dobrovoljnosti članstva, učinkovitosti u pružanju usluga poduzetnicima, političkoj obojenosti i slično, u ovom slučaju mislim da se ipak radi o pokušaju transfera određenog know-howa i iskustava koje su Estonci imali u izgradnji vlastitog poslovnog okruženja, osobito u području razvoja start-up-a, venture capital fondova i slično.
