Završila je zimska saborska stanka, počinje nova sjednica. Jeste li se odmorili? Jeste li spremni za nova zasjedanja?
Tijekom ove jednomjesečne Ustavom propisane stanke veći dio radila sam u svojoj Bolnici, tako da baš i nije bilo odmora, svega nekoliko dana. Nama je saborska stanka zapravo prilika za godišnji odmor, no kako neki od nas zastupnika nismo napustili svoja dotadašnja radna mjesta (radimo za ukupno jednu plaću, ne za dvije), nismo besposličarili i odmarali mjesec dana, već radili. Za nova zasjedanja sam spremna, puno je zakona predviđeno na Dnevnom redu, tako da će biti i dalje vrlo radno.
Jedna ste od najaktivnijih zastupnica u ovom mandatu. Uz posao u bolnici, kada se pripremate, kako organizirate vrijeme?
Da, najaktivnija sam u Klubu SDP-a i među najaktivnijima u Saboru. Puno rada i obaveza, premalo spavanja i slobodnog vremena. Bez podrške obitelji (s kojima bih, naravno, voljela provoditi više vremena) i dobre organizacije ne ide. Radim u Županijskoj bolnici u Čakovcu kao specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije. Radim u dane kada nemamo zasjedanja u Saboru ili sjednice saborskih odbora. Obično je to ponedjeljkom i utorkom (a za vrijeme stanke i više), iako su nekad sjednice i od ponedjeljka. Upravo ta dva dana služe nama zastupnicima za pripreme, rad na terenu. Ja se pripremam vikendom i svaki radni dan do kasno u noć. Uz to „ubacim“ i kućanske poslove, godinama sudjelujem u kliničkim studijama u Bolnici, pišem znanstvene i stručne radove (sada nešto manje jer zbilja ne stignem baš sve), držim predavanja za medicinare i građane, a imam i druge obaveze na lokalnoj razini. Brojne su teme i zakoni koji me zaista interesiraju, volim proširivati vidike i znanja, tako da puno čitam, pripremam se, razgovaram s građanima, kontaktiram relevantne ljude kad mi trebaju neki podaci, itd.
Na što ćete se fokusirati u daljnjem radu u Saboru?
U ovih godinu i pol dana kako sam zastupnica u Hrvatskom saboru uvjerila sam se da, nažalost, vladajući najčešće ne prihvaćaju sugestije i rješenja problema koja im dajemo mi iz oporbe, samo zato što smo oporba. Ne uvažavaju struku i znanost, ako im se ne poklapa s političkim kalkulacijama. Deset puta moraš jedno te isto govoriti da bi te uopće čuli i bar nešto uvažili. Upornost mi je vrlina, pa ja neću posustati, pogotovo kad je zdravstvo u pitanju, gdje sam „doma“. U zdravstvenom sustavu radim preko 22 godine, znam brojne njegove prednosti i nedostatke. Našem zdravstvu trebaju ne samo reforme, već značajna rekonstrukcija. Mi u SDP-u imamo razrađen program za zdravstvo, ponudit ćemo rješenja vladajućima pa ćemo vidjeti koliko će uvažiti. Zdravstvo bi trebalo biti nadstranačko pitanje, jer nam u središtu mora biti zadovoljan pacijent i građanin, ali i djelatnici u sustavu, no kada vladajući predlože zakonske promjene, teško ili nikako ne prihvaćaju naše sugestije, upozorenja i rješenja. Puno sam se do sada angažirala na problemu COVID-19 pandemije, funkcioniranja zdravstvenog sustava, prva sam tražila da ministar omogući pratnje rodiljama na porodu i tijekom pandemije, da se riješi pitanje pripravničkog staža zdravstvenim djelatnicima koji ga moraju obaviti, a država im to ne omogućava u potrebnoj mjeri, „branim boje“ ne samo bolničkog sustava, već i primarne zdravstvene zaštite jer jako dobro znam s kakvim se problemima susreću kolege u obiteljskoj medicini, itd. Budući da pandemija nije završila, reformi u zdravstvu još nema, čeka me još puno angažmana i posla. Članica sam saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku te Odbora za obitelj, mlade i sport pa sam aktivna ne samo u sabornici, već i u odborima.
Prije nekoliko dana obilježena je 30. obljetnica međunarodnog priznanja Hrvatske. Možemo li danas biti zadovoljni smjerom kojim ide naša zemlja?
S ponosom se prisjećamo 15.1.1992. godine, kada je prvih 12 država tadašnje Europske unije, a potom i druge države, priznalo Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu zemlju. Sve se događalo u jeku Domovinskog rata, u kojem su brojni naši branitelji dali svoj obol, mnogi izgubili živote, boreći se za napredniju, sretniju i bolju Hrvatsku. No danas caruju korupcija, klijentelizam, afere vladajućih kojima svjedočimo iz dana u dan, siromaštvo brojnih građana, nejednake prilike za sve – sve je to slika današnje Hrvatske. Loši demografski trendovi, nedavno izašli podaci posljednjeg Popisa stanovništva po kojem nas je gotovo 400.000 manje ne ulijevaju nadu u bolje sutra.
Manjak optimizma, nepovjerenje u institucije, odlazak osobito mladih iz Hrvatske logična su posljedica. Nedostatak vizije vladajućih i neprovođenje potrebnih reformi u brojnim resorima problem je koji naša Vlada ne priznaje.
Deveti smo u svijetu po broju umrlih od koronavirusa na milijun stanovnika. Rade li vladajući dobar posao u borbi protiv pandemije? Što biste Vi ponudili kao bolje rješenje?
Obaramo rekorde po broju zaraženih, a na neslavnom smo mjestu i po broju umrlih, što je posljedica lošeg rada vladajućih. Nismo izašli iz četvrtog vala epidemije, a već smo žestoko u petom valu. Epidemiološke mjere su labave, kao nacija loše se pridržavamo mjera, provođenje se ne kontrolira, premalo je procijepljenih, kampanja za cijepljenje loše je odrađena. Nakon početnog rada, kada su imali podršku svih, Nacionalni stožer ubrzo je krenuo s dvostrukim mjerilima, nekonzistentnim odlukama, stalno kalkulira i donosi mjere prema svojim političkim i prigodnim potrebama, ne slušajući struku. Još 6.11.2021. pet liječničkih organizacija tražilo je postroženje mjera, privremenog karaktera, u šest stavki, no nisu ih prihvatili. I mi iz oporbe, pogotovo mi zdravstveni djelatnici, preko godinu i pol dana upozoravamo u čemu se griješi, nudimo rješenja, koja vladajući ne uvažavaju.
Zdravstveni sustav puca po šavovima, nezadovoljni su i iscrpljeni zdravstveni djelatnici koji su mobilizirani skoro 2 godine, a ne slušaju se njihove preporuke, dok obiteljski liječnici brojne odluke saznaju prvo iz medija. Nedostaje liječnika i sestara. Zagušeni su prevelikim administriranjem. Nezadovoljni su građani, jer se loše komuniciraju odluke i preporuke koje donose Vlada i Stožer. Kapaciteti za testiranje su ograničeni. Svjedočimo problemima s kojima se sada susreću liječnici u obiteljskoj medicini. Nameću im se novi poslovi, bez mogućnosti pravovremene infrastrukturne i kadrovske organizacije. Preko godinu dana tražimo da se donese „semafor mjera“ koje bi se prilagodile prema epidemiološkoj situaciji po pojedinoj županiji i sve jasno i na vrijeme iskomuniciralo prema građanima. Osobno sam o tome govorila u više navrata, tražila više testiranja uz bolju organizaciju, evo jučer sam uputila i otvoreno pitanje ministru Berošu. Također tražim javno dostupnu „cost-benefit“ analizu kako bi se, s jedne strane, znalo i planiralo koliko košta povećano testiranje, dobrobiti cijepljenja, COVID potvrde u široj primjeni, utjecaj na gospodarstvo, a s druge strane, koliko košta dan liječenja pacijenta, dan na respiratoru, troškovi zbog velikog broja bolovanja i ono nemjerljivo, broj izgubljenih života?
Kao liječnica kontinuirano pozivam građane da se što više cijepe i pridržavaju epidemioloških mjera, organizirala sam tzv. okrugli stol na temu cijepljenja uz odgovore na pitanja građana, radijske emisije za edukaciju građana, dopise u medijima, itd.
Što biste na kraju poručili našim građanima, a što kolegama političarima?
Narod smo velikog srca kada treba pomoći, osobito u humanitarnim akcijama. Mnogi naši građani savjesno se pridržavaju uputa struke i žele što skoriji povratak u normalna vremena. No nažalost mnogi naši sugrađani, pogotovo u ovo predugo vrijeme pandemije, ne poštuju struku i znanost i ne daju svoj doprinos da što prije izađemo iz epidemije, već pametuju, inate se i ne nude rješenja. Kao liječnica zaprepaštena sam što su mnogi postali ravnodušni prema broju oboljelih i umrlih. Kao da je u bolnicama, u kojima svjedočimo velikoj patnji bolesnih i naporima osoblja, neki drugi svijet koji se njih ne tiče. Sve dok se bolest ne dogodi njima ili njihovim bližnjima. Ovaj virus ne bira. Mnogi prođu s blagim simptomima, no drugi, bez obzira na dob, naglo završe u bolnici, pa i na respiratoru, ne stignete se ni oprostiti s najmilijima, a već ih nema. Svi koji negirate virus, ne želite se cijepiti, imate pravo na svoje mišljenje i izbor, nitko vas ne prisiljava na cijepljenje, no upravo je cjepivo jedini alat koji značajno smanjuje rizik od teže kliničke slike i smrti. Svatko ima pravo na slobodu, sve dok ona ne ugrožava slobodu nekog drugog. Zdravlje nacije trebalo bi nam biti prioritet. Vjerujte svojim liječnicima.
A kolegama političarima kažem: ako želimo kao zemlja i društvo naprijed, treba nam više međusobnog poštovanja, prihvaćanja boljih rješenja, više rada i poštenja i vladavina prava. Kad bismo svi bili pošteni, odgovorni i marljivi, i naš narod bi nas više cijenio.
