Doživljavate li premijerovo podnošenje izvješća o radu Vlade pred Hrvatskim saborom isključivo iznošenjem samohvale ili nešto od spomenutog doista možete pohvaliti?
Sama forma podnošenja izvješća je nedemokratska – premijer je imao 60 minuta pravo izlagati frizirane podatke o svojim uspjesima u Saboru, a oporba nema pravo postavljati pitanja. Bilo bi dobro da smo neka pitanja mogli postaviti.
Recimo, premijer se hvalio da je došlo do pada stope nezaposlenosti, no nije spominjao da je smanjivanje stope nezaposlenosti povezano već godinama s iseljavanjem – Hrvatska je druga zemlja u EU prema broju iseljene radnosposobne populacije – ispred nas je samo Rumunjska. EU prosjek je 3,3%, a hrvatskih radnika je iseljeno 17,6%. Pri tome smo u toj statistici vodeći zadnjih 10 godina! Vrhunac cinizma je da kada je HDZ uništio sva kvalitetna i dobro plaćena radna mjesta – iselio radnike, da se onda hvale niskom stopom nezaposlenosti.
Premijer se također hvalio povećanjem broja zaposlenih, ali ne spominje da imamo jednu od najnižih stopa zaposlenosti u EU. Kada govori da je došlo do porasta broja osiguranika onda bi također trebao reći da se u to broji svaki prekarni ugovor o radu. Naši radnici danas već moraju raditi na 2-3 mjesta jer od jednog prihoda ne mogu prehraniti sebe i obitelj. To se zove podzaposlenost, a ne porast zaposlenosti.
Takve i slične manipulacije slušamo već godinama, na žalost one imaju učinka na glasačko tijelo, a oporba im ne odgovara jer je zabavljena spektaklima i površnim medijski atrakcijama i vlastitim rejtingom.
Vjerujete li da će Plenković uspjeti održati obećanje o nemijenjanju cijenu plina do 1. travnja 2022. te kakvim ocjenjujete potez zamrzavanja cijena naftnih derivata? Izlaže li se Hrvatska time potencijalno i određenim reperkusijama?
Vjerojatno hoće jer pretpostavljam da su ugovorili prije podizanja cijena plina po kojoj cijeni će ga za ovu godinu otkupljivati. Što se tiče zamrzavanja cijena naftnih derivata, INA je ostvarila neto dobit od milijardu kuna u proteklih devet mjeseci zbog rasta cijena, tako da ovo zamrzavanje cijena njima sigurno neće predstavljati problem u smislu da će ih dovesti u gubitke, osim što su Mađari protiv jer im se time ograničavaju profiti.
Kao što ste svojedobno glasali za amandman Hrvatskih suverenista na odluku o proglašenju Isključivog gospodarskog pojasa, smatrate li jednako razumnim i njihovu inicijativu prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma kojim hrvatskom narodu žele omogućiti da sam odlučuje o vlastitoj novčanoj valuti? Podržavate li ih i po ovom pitanju?
Ne podržavam njihove razloge za referendum – jer se oni svode na nacionalizam vezan u sentiment prema valuti, no podržavam referendum. On bi trebao biti proveden nakon široke debate o tome što ulazak u eurozonu donosi. Za nas je problematično da se odricanjem od vlastite valute odričemo posljednjih poluga za neku potencijalnu buduću progresivnu vladu koja bi ciljanim deprecijacijama ostvarivala ciljeve kao što su veća zaposlenost, otvaranje bolje plaćenih i kvalitetnijih radnih mjesta. Hrvatska godinama drži stabilnu kunu štiteći tako vjerovnike. Kuna je na žalost već do te mjere eurizirana da ćemo ulaskom u eurozonu samo postati još bolja i poslušnija kolonija, te nastaviti s politikom postizanja konkurentnosti niskom cijenom radne snage.
Fiskalna i monetarna politika trebale bi se voditi u korist društvene većine, a ne u korist elita.
Kritički ste se znali osvrtati na izjave predsjednika Milanovića konstatirajući da za sve ono što danas kritizira druge je sam kao premijer propustio učiniti. Kako pak gledate na njegove najnovije izjave kojima najavljuje da ukoliko MORH ne udovolji njegovim kadrovskim željama je čak spreman blokirati donošenje važnih odluka za Hrvatsku?
Zapravo sam kritizirala Milanovića jer je vodio istu politiku – a to je antiradnička politika, on je donio antiradnički zakon o radu 2014. godine koji je osigurao tu „trku prema dnu” – za koju je presudno bilo degradirati radnička prava i radnike obespraviti kako bi ih se treniralo da prihvate slabo plaćene, loše poslove i ne očekuju da (kao nekada) imaju pravo na obrazovanje, zdravstvo, radno mjesto, plaću od koje se može živjeti i riješeno stanovanje.
Izjave vezane uz MORH potpuno su irelevantne za radnu većinu – predstavljaju skupo plaćenu predstavu, igru moći i spletke oko naredbodavnih nadležnosti. U potpunosti irelevantno, ali puni televizijski i novinski program – a to je elitama i cilj. Bolje je da se u tjednu kada su se donosile izmjene Zakona o minimalnoj plaći i uredba koja određuje iznos te minimalne plaće Milanović i ministar obrane prepiru oko toga tko će održati prigodnu recitaciju na nekom prigodničarskom skupu, nego da se govori o tome da je minimalna plaća ispod praga siromaštva.
Milanović i Plenković su već blokirali ono što je bitno – a to su politike za radnu većinu – pitanja koja su životno važna za one koji su zaposleni, ali ne primaju plaću koja bi im mogla osigurati temeljne potrebe, za nezaposlene koji imaju dva izbora – prihvatiti slabo plaćene i loše poslove ili iseliti i za umirovljenike koji nemaju nikakvih izbora zbog čega su mnogi nagnuti nad kontejnerima tražeći otpatke onih koji imaju privilegiju sudjelovati u spektaklu na liniji Miki Maus – Šiljo i birati hoće li biti za prvog koji se igra zapovjednim lancem ili drugog koji vježba za buduću EU sinekuricu.
Smatrate li korisnim za Hrvatsku susret predsjednika Milanovića s nerijetko skandaloznim Miloradom Dodikom te biste li na njegovom mjestu jednako postupili?
Na njegovom mjestu često ne bih jednako postupila jer tu funkciju uopće ne shvaćam na način na koji ju shvaća Milanović. Uloga predsjednika nije da pokazuje stranim diplomatima kako se to lijepo živi iznad hrvatskog prosjeka, već da stane uz radnu većinu. Predsjednička funkcija je simbolična, ona nema puno ovlasti zato je, kada je tu funkciju obnašala Kolinda Grabar Kitarović ili Ivo Josipović ona bila gotovo nevidljiva, dok bi mogla biti itekako važna. Milanović je tu ulogu spektakularizirao, što medijima, ali i HDZ-u u konačnici odgovara.
U tom smislu i ova posjeta Dodika, političara koji negira genocid u Srebrenici, neće utjecati na život radne većine, a Milanoviću će biti još jedna skupo plaćena fotografija u njegovom spomenaru „Kad sam bio predsjednik i od te funkcije radio cirkus”.
Kako kao pripadnica lijevog političkog spektra gledate na razilaženje među članovima SDP-ovog saborskog kluba te s kojom od navedenih strana ćete u budućnosti biti skloniji surađivati? Koga doživljavate predvodnikom oporbe u Hrvatskom saboru?
Riječ je o borbi između frakcija, a ne sukobu koji bi se temeljio na bilo kakvim razlikama u političkom pristupu. Stoga su i u ovim recentnim izmjenama Zakona o minimalnoj plaći pokazali gdje stoje po pitanju radništva – i jedni i drugi su glasali suzdržano, a željeli su zapravo glasati za jer su tako većinom glasali i po saborskim odborima. No kako je RF nametnuo temu i objasnio kako je riječ o izmjenama koje uvode nove iznimke od pravila da se ne smije isplatiti plaća manja od minimalca, da će se radnicima i dalje moći ugovarati plaća manja od minimalne, da će se dodaci (prekovremeni, rad noću, blagdanom, nedjeljom) plaćati minimalno ili nikako, te da minimalnu plaću treba definirati kao dostojanstvenu, sukladno Ustavu RH – ipak su se odlučili na „suzdržano”.
Neki njihovi zastupnici su čak i gušili raspravu o primjedbama sindikata na ovaj zakon – pa sam i snimila grotesknu sjednicu Odbora za rad koju je vodio predsjednik Odbora iz redova Kluba socijaldemokrata – Davorko Vidović koji je, kao i drugi iz njegovog kluba glasao za ovaj zakon na Odboru, a na Odboru nije želio pročitati primjedbe sindikata niti je dopustio da se o njima raspravlja, apelirajući da se „sve ubrza i ne komplicira jer se tako radilo i u prethodnom sazivu Sabora”.
